Još jedan tekst o smeću

U posljednje vrijeme ništa nije toliko polariziralo Zagrepčane i užarilo društvene mreže kao tzv. kesa wars. U medijima i na društvenim mrežama vode se žustre rasprave o novom sustavu gospodarenja otpadom, a teme variraju od pravila za razvrstavanje, preko kritika percipiranih sustavnih manjkavosti, cijene usluge i najavljenog kažnjavanja, do volumena novih vrećica.

Podsjetimo, novi sustav odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada trebao je s implementacijom krenuti 1. srpnja ove godine, ali je u lipnju gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević objavio odgodu do 1. listopada (Dnevnik.hr).

Suština novog sustava je da se od 1. listopada 2022. miješani komunalni otpad u Zagrebu smije odlagati samo u standardiziranim vrećicama za otpad. Fiksni dio obvezne minimalne javne usluge iznosi 45 kuna mjesečno za korisnike usluge iz kategorije kućanstvo te 90 kuna mjesečno za pravne osobe i obrtnike, dok se usluga odvožnje miješanog otpada plaća kroz kupovinu posebno za to određenih vrećica.

Nove vrećice

S 45 kuna obavezne minimalne javne usluge, kako na svojim stranicama navodi Čistoća, plaća se sljedeće: nabava i održavanje opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, obrada miješanog komunalnog otpada i biootpada, rad reciklažnih dvorišta, prijevoz i obrada glomaznog otpada i vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja.

Nove, plave vrećice su u međuvremenu postale dostupne za kupnju na više od 600 prodajnih mjesta, navodno su se čak počele i preprodavati, a napravljena je i web-stranica ZG vrećice na kojoj se mogu pronaći odgovori na neka od najčešćih pitanja koja muče stanovnike Zagreba. Dan prije implementacije novog sustava, gradonačelnik je kazao kako je u manje od dva tjedna prodano 450 tisuća paketa novih vrećica, što vidi kao znak da “građani očito žele red, očito žele poštovati pravila” (N1).

Ukratko, ako ste već razvrstavali otpad, odvajanje plastike, metala, papira i biootpada ostaje isto kao i prije, dok se za miješani otpad uvode standardizirane vrećice koje se kupuju. Istovremeno, građani svoje spremnike stavljaju “pod ključ”, čime, kako to Čistoća opisuje na svojim stranicama, smanjuju rizik da “treće strane kontaminiraju njihov razdvojeno prikupljeni otpad”.

Individualizacija odgovornosti

Tako se i pritisak odvajanja, razvrstavanja i pravilne brige o otpadu stavlja na individualne korisnike i (su)vlasnike nekretnina, a nakon početnog perioda “uhodavanja” planira se i penalizacija onih koji ne razvrstavaju otpad pravilno. Obje stavke – i individualizacija odgovornosti, kao i penalizacija – žestoko su kritizirane.

No, Zakon o gospodarenju otpadom i Okvirna direktiva o otpadu naglasak u hijerarhiji otpada i njegovu gospodarenju stavljaju upravo na sprječavanje otpada, nakon čega slijede: priprema za ponovnu uporabu, recikliranje, drugi postupci oporabe (npr. energetska oporaba) te zbrinjavanje.

Uvođenje novog sustava izrazito je medijski popraćeno, ali stječe se dojam da je edukacijska kampanja Grada Zagreba trebala biti višeg intenziteta; iako Grad organizira tribine o novom sustavu, iako su postavljeni štandovi gdje su se građani mogli informirati te je oformljen i telefonski broj koji građani mogu nazvati i postaviti pitanja koja ih muče (01/6420-889), u javnosti očito postoji otpor prema novom sustavu, bez obzira na činjenicu da se dosta ideja preuzima iz sustava implementiranih u drugim gradovima.

Zelena akcija: korak u dobrom smjeru

Okolišne udruge, pak, novi sustav vide kao korak u pravom smjeru. Još u veljači, dok se raspravljalo o novoj Odluci o načinu prikupljanja otpada, okolišna udruga Zelena akcija (čiji je predsjednik nekad bio gradonačelnik Zagreba Tomašević, op.ur.) izrazila je svoj stav o tome da je navedena Odluka “korak u dobrom smjeru i da će nakon niza godina nereda napokon poboljšati nepravednu naplatu i sustav odvojenog prikupljanja”, kazao nam je voditelj teme Zero Waste i kampanje protiv spaljivanja otpada iz te udruge Marko Košak.

Budući da su bili članovi radne skupine koja je raspravljala o elementima Odluke, bili su “dosta zadovoljni”. Kažu da je prihvaćen niz njihovih prijedloga koje godinama zagovaraju, poput popusta za kompostiranje i korištenje reciklažnih dvorišta, češćeg odvoza plastike, korištenja spremnika pod ključem u kavezima te podzemnih kontejnera.

Zelena akcija dala je i sugestije za naredni period, kaže Košak, “kako bi se sustav još dodatno poboljšavao kako se tehnički i financijski kapaciteti Čistoće budu poboljšavali, jer su ti kapaciteti na sastancima radne skupine istaknuti s njihove strane kao trenutna prepreka zašto se ne mogu svi naši prijedlozi odmah uvažiti (otpadomjeri, spremnici manjeg volumena, čipiranje, dodatni popusti, itd.)”.

Košak nas je uputio i na osvrt Zelene akcije iz veljače u kojem pozdravljaju činjenicu da će spremnici biti “pod ključem” jer bi se “boljim nadzorom omogućilo pravilnije odvajanje otpada pa bi u konačnici i postotak recikliranja bio veći”. Kontroliranije prikupljanje otpada te naplata koja nagrađuje trud onih koji odvajaju dugogodišnji su zahtjevi Zelene akcije, navodi se u osvrtu.

U gotovo polovici slučajeva spremnici smješteni unutar nekretnina

Faktograf se obratio Gradu Zagrebu. Zanimalo nas je do kada će svi elementi sustava biti postavljeni te kada će svi koji ih trebaju dobiti bokseve i podzemne spremnike.

Iz Grada kažu da su građani predali preko 5000 zahtjeva ukupno za izdavanja mišljenja o mogućnosti korištenja javne površine za postavljanje spremnika od strane Podružnice Čistoća. Međutim, “u gotovo polovici slučajeva građani su odlučili smjestiti spremnike unutar svojih nekretnina te nema potrebe za korištenjem javne površine. U nekim četvrtima kao npr. Črnomerec taj postotak ide čak i do 60 posto”, kažu iz Grada. Dodaju da je Grad dosad izdao oko 200 rješenja o postavljanju bokseva na javnu površinu.

Što se tiče podzemnih spremnika, iz Grada nam kažu da je postavljanje podzemnih spremnika uvjetovano “ponajprije položajem komunalne infrastrukture, budući da je za postavu spremnika potreban iskop te poštivanje propisanih udaljenosti od postojeće komunalne infrastrukture, što je znatan ograničavajući faktor prilikom pronalaska lokacija”. Drugi ograničavajući faktor su imovinsko-pravni odnosi, dodaju, a kod pronalaska lokacije “nužno je i sagledavanje manipulativnih prostora radi osiguravanja mogućnosti pražnjenja samog spremnika”.

Ukazuju na to da je ugrađen podzemni spremnik u Masarykovoj ulici te se “u sklopu istog projekta do prosinca ove godine očekuje ugradnja još tri podzemna i tri polupodzemna spremnika na različitim lokacijama u centru grada”. Pokrenut je natječaj za nabavu podzemnih spremnika koji će se ugraditi na 50 spremnih lokacija u centru grada i to bi trebalo biti gotovo do proljeća, dok na pitanje kada bi svi elementi sustava trebali biti uspostavljeni, odgovor s konkretnim datumom nismo dobili.

Dok spremnici nisu pod ključem, neće biti kažnjavanja

Na naš upit kako će se točno vršiti kontrolu razvrstavanja otpada iz Grada kažu da će se ona “vršiti na javnim površinama i na obračunskom mjestu korisnika i to vizualnim pregledom, a ukoliko se ustanove nepravilnosti radnici Čistoće odnosno komunalni redari će sukladno svojim nadležnostima izreći kazne”.

Što se tiče sankcioniranja građana, ističu da su “svjesni da je potrebno određeno vrijeme prilagodbe i jasno je da će građanima trebati još neko vrijeme da se pobrinu da spremnike stave pod svoju kontrolu i onemoguće pristup trećim osobama. Oni koji nemaju prostor za držati spremnike pod kontrolom, moraju naručiti boks. Neki su ih naručili, neki su dobili rješenje, neki će ih tek naručiti i zbog toga mi moramo biti fleksibilni, jer smo razumni i ne želimo kažnjavati ljude, već nam je u interesu edukacija i komunalni red. Naš cilj je primarno spriječiti nepravilnosti kroz edukaciju građana, pa ćemo u tom kontekstu u početku građane informirati, educirati i poticati da oni koji nisu što prije riješe pitanje stavljanja spremnika pod svoju kontrolu kako bi izbjegli mjere izricanja kazne”.

Pitali smo ih i koliko će stanare višestambenih zgrada koji otpad neće zbrinjavati unutar vlastitih nekretnina koštati postavljanje bokseva. “Prema našim saznanjima, okvirna procjena cijene izrade tipskih bokseva prema ranijim istraživanju tržišta koje je proveo GSKG kretale su se od 20.000,00 kuna”, kažu iz Grada Zagreba.

Cijena raste, ali fiksni iznos niži nego u brojnim drugih gradovima

Što se cijene zbrinjavanja otpada tiče, treba istaknuti da će ona za mnoge rasti, bez obzira na to kako se nose s otpadom. Primjerice, ako je dvočlano kućanstvo dosad uslugu odvoza otpada plaćalo 47 kuna, i njima će računi rasti jer će sada plaćati 45 kuna mjesečno te uz to i vrećice. Skuplje će, dakako, plaćati oni koji manje razvrstavaju, jer će im biti potreban veći broj standardiziranih vrećica.

Međutim, Košak iz Zelene akcije kaže da fiksni dio cijene, koji u Zagrebu iznosi 45 kuna, jest znatno niži nego u brojnim drugim gradovima u blizini, ali i u ostatku Hrvatske. Potom navodi primjere: u Velikoj Gorici fiksni dio cijene iznosi 63 kune, u Zaprešiću 62 kune, Karlovcu 58,7 kuna, Varaždinu 91,5 kuna, Rijeci 62 kune, a Zadru 74,5 kune.

“Osim toga, brojni od tih gradova ne omogućuju građanima (posebice u slučaju višestambenih zgrada) da sami utječu na varijabilni dio računa, već im se ona fiksno nameće, a u Zagrebu to nije slučaj jer građani kupuju ZG vrećice ovisno o svojim potrebama”, dodaje.

Što se pak varijabilnog dijela tiče, Košak smatra da je Zagreb “učinio veliki iskorak” omogućivši kupovinu vrećica za miješani otpad ovisno o potrebama, jer time građani “sami utječu na taj iznos računa”. Time ih se, dodaje, motivira na smanjenje miješanog otpada jer što više odvajaju, trebaju kupiti manje vrećica.

“U velikoj većini drugih gradova ne uvodi se nikakav način kojim bi građani mogli utjecati na iznos varijabilnog dijela računa kroz smanjenje miješanog otpada, već im se iznos nameće ovisno o veličini njihovog spremnika ili broja članova kućanstva, bez obzira koliko miješanog otpada taj mjesec proizveli pa će mnogi plaćati više nego što trebaju”, ističe.

Mjesta za napredak još ima

Međutim, Zelena akcija smatra da prostora za napredak još uvijek ima. Zagovaraju zamjenu jednokratnih vrećica manjim, prilagođenim spremnicima i otpadomjerima. Kao najbolji primjer dobre prakse razdvajanja otpada u Hrvatskoj, Košak izdvaja Grad Prelog i okolnih 11 općina.

“Oni su osim dobrog sustava odvojenog prikupljanja koji i cijenom motivira građane da maksimalno odvajaju, izgradili i lokalnu infrastrukturu (kompostana, sortirnica i centar za ponovnu uporabu otpada) koja im omogućuje da maksimalno iskorištavaju vrijedne sirovine iz otpada”, kazao nam je Košak.

Dobar primjer je i otok Krk, koji “unatoč izraženoj turističkoj sezonalnosti koja ima veliki utjecaj, ima vrlo dobre rezultate u odvojenom prikupljanju, smanjenju miješanog otpada i oporabi u lokalnim postrojenjima (kompostana, sortirnica)”.

Komunikacija i edukacija

Vjeran Piršić iz udruge EkoKvarner je za Faktograf opisao kako to izgleda na Krku, gdje i sam živi.

Kao ključne za uspjeh Krka, on vidi tri stvari: “Prvo, to nije shvaćeno kao tehnički projekt komunalca, nego kao civilizacijski iskorak lokalne zajednice. Drugo, projekt su podržali mnogi utjecajni pojedinci na otoku, bio je to konsenzus. I treće i ne manje bitno, to su vodili najbolji ljudi na otoku.”

Piršić, dakle, smatra da je ključ u podršci zajednice projektu, jer sustav, kako kaže, “nije jeftin i kompleksan je”.

Izrazito bitna je i edukacija koja zapravo nikada ne prestaje. “Mi smo mi smo zaista radili edukaciju i to u Zagrebu nedostaje. Ja sam išao po vrtićima i školama i držao predavanja, jer kada djecu koja nisu kontaminirana potrošačkim navikama uvjerite u mogućnosti razvrstavanja otpada, onda će oni pritisnuti roditelje”, smatra Piršić.

A kako jedan uspješan sustav razvrstavanja otpada, onaj na Krku, izgleda u praksi?

“Pored mene je koš u kojem završava sav papir u kući. U kuhinji u kanti koja je ispod sudopera klasično završava plastika i nešto malo metala; mi koristimo konzerve tune i kukuruza. Na terasi ispred kuće je bio-frakcija; trećina našeg otpada je biootpad. I to je to. Miješanog otpada imamo jako malo i za njega imamo jednu kantu na terasi”, kaže.

“Miješani otpad odvozi se jedno tjedno. Na parkiralištu ispred moje kuće četiri su kante – plava, žuta, smeđa i zelena – i te četiri kante određene dane, jednu po jednu, izvozimo na cestu. Mi smo prije nekoliko godina prešli s koncepta zelenog otoka na koncept door-to-door. I onda u ponedjeljak kada ide miješani otpad, cijela ulica ujutro ili kasno navečer iznese kante na cestu, prođe kamion i vrati ih. I to funkcionira”, dodaje Piršić, uz napomenu da se zbog nove kompostane sada i kosti mogu bacati u miješani otpad.

Njegov račun koji obuhvaća minimalnu javnu uslugu koja se plaća paušalno 69 kuna (plus PDV) iznosi 88,14 kuna.

Na Krku sustav penalizacije nikada nije zaživio

Što se tiče sustava penalizacije, na Krku on nikada nije zaživio jer je tek mali postotak ljudi bio protiv novog sustava. Piršić procjenjuje da je otpor pri početku implementacije bio na oko jedan posto.

Košak iz Zelene akcije kaže da različiti gradovi imaju različite načine kontrole pravilnog razvrstavanja otpada, odnosno kršenja pravila te da su za to diljem Europe propisane visoke kazne.

Kontrola se sastoji od “kombinacije kontrole od strane komunalnog redarstva, radnika komunalnog poduzeća, prijava građana i videonadzora”. No, napominje da je važno da se u početku ide s edukacijom građana i upozorenjima, a da se kazne krenu primjenjivati “tek ako to ne urodi plodom”.

“Hrvatski Zakon o gospodarenju otpadom naložio je gradovima i općinama da, ako ne utvrde počinitelja, onda u višestambenim zgradama kaznu raspodjeljuju na sva kućanstva, stoga je važna dobra edukacija kako bi se neželjene kazne izbjegle”, kaže Košak.

I gradovi van Hrvatske su uspjeli

Košak kao primjere dobre prakse van granica Hrvatske ističe grad Treviso u Italiji te Ljubljanu i Bled u Sloveniji. On smatra da je “dobro da Zagreb gradi sustav ‘kopirajući’ dobar dio toga što se radi i u Ljubljani (kavezi, podzemni spremnici, popusti za kompostiranje itd.)”.

Prema brošuri Zero Waste Europe o slučaju Ljubljane, godišnji troškovi gospodarenja otpadom za kućanstva u Ljubljani među najnižima su u Sloveniji i iznose 100 eura po kućanstvu, dok je diljem države taj prosjek 150 eura.

U deset godina, količina obrađenog materijala u Ljubljani povećala se sa 16 kilograma godišnje po stanovniku u 2004. na 145 kilograma u 2014. godini. “Do 2014. prosječni stanovnik proizveo je samo 283 kilograma otpada od čega je 61 posto kompostirano ili reciklirano. 2015. godine čak je 63 posto otpada odvojeno sakupljeno. Do 2014. se količina otpada za odlaganje smanjila za 59 posto u deset godina, a ukupna proizvodnja otpada smanjila se za 15 posto”, navodi se u brošuri.

Naravno, tek će nam period koji predstoji, kada novi model zaživi u praksi, pokazati funkcionira li zagrebački sustav ili ne. I sam gradonačelnik nazvao je to “procesom”. Uspjesi drugih gradova pokazuju da se to – može.