Na summitu COP15 dogovoreno da će se do 2030. zaštititi bioraznolikost 30 posto svjetskog kopna i mora

Gotovo 200 država svijeta u ponedjeljak je postiglo ‘povijesni dogovor’ te se obvezalo da će zaštiti trećinu planeta s ciljem sprječavanja daljnjeg gubitka bioraznolikosti. Potrebna je zaštita za gotovo milijun životinjskih i biljnih vrsta kojima prijeti izumiranje.

Na summitu COP15 Ujedinjenih naroda (UN) tako je finaliziran i usvojen Globalni okvir za bioraznolikost iz Kunminga i Montreala, novi sporazum čiji je cilj zaštita biološke raznolikosti (BBC). Mlađi i zanemareni brat COP27, COP15 ili Konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti održan je od 7. do 19. prosinca u Montrealu.

Tijekom COP15 koji je prvotno trebao biti održan 2020. godine u kineskom gradu Kunmingu, ali je odgođen zbog pandemije koronavirusa, članice UN-a pregovarale su o “Pariškom sporazumu” za bioraznolikost; glavni cilj pregovora bio je poništavanje gubitka bioraznolikosti u predstojećim desetljećima. Tako se 196 država članica koje su dio međunarodnog okolišnog sporazuma naziva Konvencija o biološkoj raznolikosti (eng. Convention of Biological Diversity, CBD) sastalo 15. put otkako je sporazum uspostavljen 1992. godine.

“Povijesni plan” koji je dogovoren naglasak stavlja na to da se do kraja desetljeća zaštiti 30 posto planete. Poznat i kao cilj “30 puta 30” on obvezuje stranke Konvencije na zaštitu 30 posto svjetskog kopna i mora. Stranke su obvezane i na restauraciju 30 posto degradiranih kopnenih, slatkovodnih i morskih ekosustava, kao i na to da pokrenu hitne mjere za zaštitu vrsta i očuvanje genetske raznolikosti, smanje rizik od zagađenja iz svih izvora, značajno smanje rizik od pesticida i štetnih kemikalija te osiguraju održivo upravljanje površinama pod poljoprivredom, ribarstvom i šumarstvom, uz primjenu praksi bliskih prirodi.

Summit “posljednje šanse”

Ovaj summit mnogi su opisivali i kao “posljednju šansu” za postizanje dogovora koji bi se suočio s jednim od najbitnijih pitanja sadašnjice, a to je gubitak bioraznolikosti.

Sporazum nije pravno obvezujuć (Guardian), ali vlade će morati podastrijeti kako napreduju u ispunjavanju ciljeva nacionalnih planova za očuvanje biološke raznolikosti.

[fzine_newsletter]

Iako je cilj da se do 2030. godine zaštiti 30 posto svjetskog kopna i mora izrazito ambiciozan, kritičari upozoravaju da je potrebno puno više da bi se on zapravo i ispunio. Primjerice, niti jedan cilj dogovoren na summitu UN-a koji se 2010. održao u Nagoyji u japanskoj prefekturi Aichi, pa se stoga zove i Aichi ciljevi (eng. Aichi Targets) nije ispunjen (Reuters). Nakon što su stranke u Aichiju usvojile ciljeve, svaka je trebala osmisliti vlastitu strategiju očuvanja bioraznolikosti. Međutim, iako su stranke strategije donijele, većina njih nije bila u potpunosti implementirana. Jedan od najvažnijih ‘Aichi ciljeva’ pritom je bio puno manje ambiciozan od onoga postavljenog u Montrealu – zaštita 17 posto kopna i kopnenih voda te 10 posto oceana do kraja desetljeća, tj. do 2020. godine.

U izvještaju kojega je objavila Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (eng. Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services, IPBES) navodi se da izumiranje prijeti milijun životinjskih i biljnih vrsta, više nego ikada prije u ljudskoj povijesti. Broj autohtonih vrsti pao je u većini kopnenih staništa za barem 20 posto i to uglavnom nakon 1900. godine. Ugroženo je više od 40 posto vodozemaca, gotovo 33 posto koralja koji formiraju grebene i više od trećine svih morskih sisavaca. Tri četvrtine kopnenih ekosustava (eng. land-based environment) i oko 66 posto morskih ekosustava značajno su izmijenjeni ljudskim djelovanjem. Više od trećine kopnene površine zemlje i gotovo 75 posto izvora pitke vode sada se koriste za poljoprivredu i stočarstvo, još se navodi u izvještaju.

“Zdravlje našeg ekosustava o kojem mi i sve druge vrste ovisimo narušava se brže nego ikada. Uništavamo same temelje naših gospodarstava, života, sigurnosti hrane, zdravlja i kvalitete života diljem svijeta”, kazao je predsjedavajući IPBES-om Robert Watson.

Lažni izbor između ekonomije i prirode

Pippa Gallop iz mreže okolišnih nevladinih organizacija Bankwatch za Faktograf je kazala da trebamo razumjeti da je bioraznolikost važna za prehranu, vodu, zrak te održavanje stabilne klime. Često se stvara dojam o ‘lažnom izboru’ između ekonomskog razvoja i potreba prirode, ističe Gallop, pa se “ponekad smatra da je uništenje bioraznolikosti opravdano jer ‘ljudima treba energija/prijevoz’”.

Međutim, za Gallop je to krivi pristup. “Treba početi od pitanja kako možemo maksimalno smanjiti potrebu za npr. energijom ili prijevozom, a onda postaviti pitanje kako određenu potrebu možemo zadovoljiti na najmanje štetan način za klimu i okoliš. Ne smije se dopustiti sve što se predstavlja kao ‘razvoj’ – neki stvari su jednostavno loša ideja ili su bili relevantni prije 30 godine, ali sad postoji bolja alternativa”, smatra ona.

Kompatibilnost ekonomije i zaštite prirode naoko sugerira i naziv trenutnog ministarstva koje je zaduženo i za pitanja gospodarstva i pitanja održivog razvoja. Međutim, upravo praksa tog ministarstva nameće pitanje tko u konfliktu interesa između ekonomije i prirode uglavnom izvlači deblji kraj.

Opću podređenost prirode ekonomiji možda najbolje ilustrira ekonomistički diskurs koji se sve više koristi u raspravama o zaštiti prirode, pa se tako govori i o tzv. uslugama ekosustava (eng. ecosystem services) gdje se na okoliš, tj. prirodu gleda primarno kao na pružatelja usluga ljudskoj vrsti, dok se o različitim sastavnicama prirode sve više priča kao o prirodnom kapitalu (eng. natural capital).

Velika izumiranja događala su se nekoliko puta

Iz udruge BIOM za Faktograf su kazali da su se velika izumiranja događala nekoliko puta i ona stoga nisu nepoznanica, ali “su svaki put bila uzrokovana događajima na koje organizmi koji su tada živjeli nisu mogli nikako utjecati (padovi asteroida, promjene razine mora, velika tektonska pomicanja kontinenata i slično)”.

Međutim, ovaj se gubitak bioraznolikosti razlikuje od prethodnih, kažu iz BIOM-a, jer trenutno “glavnu prijetnju bioraznolikosti predstavlja čovjek i njegovo djelovanje”.

Oni ističu da, kada govorimo o zaštiti bioraznolikosti, na umu treba imati cjelokupnu ekologiju i funkcionalnost ekosustava. “Individualne vrste i njihove populacije ovise o različitim interakcijama s drugim organizmima i ostalim elementima okoliša. Nestanak jedne vrste ponekad može narušiti ravnotežu cijelog ekosustava i prouzročiti daljnji gubitak bioraznolikosti”.

Da bismo spriječili gubitak bioraznolikosti, najbolje je djelovati preventivno. Druga opcija je vraćanje ekosustava u prvobitno stanje (restauracija), “što je teže, a ponekad i nemoguće”, kažu iz BIOM-a.

Gallop kaže da su na svjetskom nivou, prema izvještajima UNEP-a i Chatham Housea, “globalni prehrambeni sustavi primarni pokretači gubitka bioraznolikosti”. Poljoprivreda je identificirana kao prijetnja za 24.000 od 28.000 (86%) vrsta kojima prijeti izumiranje, uglavnom zbog pretvaranja šuma i močvarnih staništa u poljoprivredno zemljište, ističe Gallop.

Kao druge pokretače gubitka bioraznolikosti, Gallop navodi gradnju i proširenje gradova, klimatske promjene, zagađenje kemikalijama i plastikom i neodrživo korištenje prirodnih resursa, dok su u Hrvatskoj među najvećim problemima “nekontrolirana izgradnja – pogotovo na obali, narušavanje kvalitete vodnih resursa kroz kanaliziranje, prekomjerni izlov ribe i napuštanje ruralnih područje”.

Gradovi se ne percipiraju kao staništa

U kontekstu bioraznolikosti i razgovora o očuvanju ekosustava još uvijek se rijetko govori o urbanoj bioraznolikosti, tj. utjecaju gradova i povećanja naseljenih područja na bioraznolikost, iako su se urbana područja od 1992. godine više nego udvostručila.

Iz BIOM-a ističu da u gradovima, “koji se još uvijek ne percipiraju kao staništa, već kao prostori pošteđeni regulativa iz sektora zaštite prirode, nažalost sve češće izostaju elementi koji bi povećali broj i raznolikost vrsta”.

Primjerice, trend je da se uklanja grmlje i nisko drveće, da se redovito i drastično orezuje postojeće grmlje te učestalo kosi trava. “Uredne, nisko pokošene, otvorene i prozračne livade s rijetko postavljenim drvećem čine idealno stanište pojedinim vrstama (kao što su na primjer vrane), dok istovremeno onemogućuju gniježđenje, skrivanje i hranjenje brojnim drugim vrstama ptica te prisutnost čitavog niza skupina i vrsta kukaca”, kažu iz BIOM-a.

Nije samo upravljanje javnim zelenim površinama ono što utječe na urbanu bioraznolikost, već postoji čitav niz drugih promjena koje se odražavaju na živi svijet gradova. Primjerice, populacija vrabaca u Europi se u posljednjih 50 godina prepolovila. Koji su točno razlozi tome još se nagađa, ali vjerojatno se radi o povišenim ljetnim temperaturama koje u gradovima postaju sve neizdržljivije, smanjenje populacije kukaca (koji su vrapcima ključna hrana u periodu othranjivanja ptića) te zagađenje zraka, dodaju iz BIOM-a.

Samo postavljanje cilja nije dovoljno

Što se samih ciljeva COP15 tiče, Gallop kaže da cilj sam po sebi nije dovoljan. “Jako su važni mehanizmi implementacije i praćenja, uključujući i fond za siromašnije zemlje. Nažalost, već znamo da neke bogate zemlje nisu spremne stvoriti takav fond”, istaknula je.

Hrvatska je veliki dio teritorija već zaštitila, tako da za nas nije problem obujam zaštićenog područja, ali bi se trebala usredotočiti na bolje upravljanje i bolju provedbu zakona, smatra Gallop.

Naime, Hrvatska je zbog pristupanja Europskoj uniji (EU) dosta radila na formalnom očuvanju bioraznolikosti, primjerice, kroz stvaranje mreže zaštićenih područje kao dio EU mreže Natura2000. Ekološka mreža Republike Hrvatske pokriva 36,8 posto kopnenog teritorija te 9,3 posto mora, što je “vrlo pozitivno, ako se zaista zaštiti”, kaže Gallop.

Međutim, ona ističe i primjere poput malih hidroelektrana Dabrova dolina i Ilovac, HE Kosinj i vjetroelektrana poput Krš Pađene i da se “takve studije provode samo pro forma i nemaju stvarnu namjeru objektivno sagledati posljedice projekta”.

“Također, ako se objekt izgradi drugačije nego što je prvobitno bilo planirano, to nažalost nema značajne posljedice, jer inspekcija ne želi ništa raditi protiv investitora”, dodaje.

Uostalom, vidjeli smo da ni činjenica da je određeno područje dio mreže Natura2000 ne znači puno. Faktograf je opsežno izvještavao o tome kako se u srcu Parka prirode Velebit planiralo da s radom započne kamenolom.

Iz BIOM-a također smatraju da je “za smislenu borbu za očuvanje bioraznolikosti potreban strateški i koordinirani pristup”. Brojni su elementi za očuvanje bioraznolikosti, ističu iz BIOM-a, poput postojanja pravne regulative, proglašenje zaštićenih područja, postojanje smislenih mjera očuvanja te njihova odgovarajuća provedba uz osiguranje adekvatnih financijskih instrumenata. Sve to postoji u Hrvatskoj, dodaju, ali je situacija ipak “daleko od bajne”.