UN: Bacamo previše hrane, ali promjena je moguća

Dok gotovo 800 milijuna ljudi diljem svijeta gladuje, a trećina čovječanstva suočava se s nedostatkom hrane, taj isti svijet baca ogromne količine prehrambenih proizvoda. Jedna petina hrane (19 posto) koja je dostupna potrošačima u maloprodaji, uslužnim djelatnostima i kućanstvima, točnije 1,05 milijardi tona, završila je u 2022. godini  kao otpad.

Nakon žetve, u opskrbnom se lancu baci oko 13 posto svjetske hrane, procjenjuje UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO). Bacanje hrane na globalnoj razini prouzroči trošak od bilijun dolara godišnje.

Podaci su to iz nedavno objavljenog izvješća UN-og Programa za okoliš (UNEP) o indeksu rasipanja hrane koje je prepuno porazne statistike; svaka osoba godišnje baci 79 kilograma hrane, što je ekvivalent 1,3 obroka svaki dan za svakoga u svijetu pogođenom gladi. Većina svjetskog otpada od hrane dolazi iz kućanstava, ukupno 631 milijun tona (do 60 posto). Sektori usluživanja hrane i maloprodaje odgovorni su za 290 odnosno 131 milijun tona bačene hrane.

Osim što je nepravedno, bacanje hrane štetno je za planet. Gubitak i rasipanje hrane stvara 8 do 10 posto globalnih emisija stakleničkih plinova,  gotovo pet puta više od ukupnih emisija iz sektora zrakoplovstva.

Problem bacanja hrane pritom se ne odnosi samo na bogate nacije; zemlje s visokim dohotkom, višim srednjim dohotkom i nižim srednjim dohotkom razlikuju se u prosječnim razinama bacanja hrane u kućanstvima za samo sedam kilograma po stanovniku godišnje. Puno je veći jaz po tom pitanju između ruralnog i urbanog stanovništva.

Kako je pokazalo izvješće, postoji izravna korelacija između prosječnih temperatura i razina bacanja hrane. Toplije zemlje, najvjerojatnije zbog povećane potražnje svježe hrane, bilježe više bacanja hrane po glavi stanovnika u kućanstvima. Više sezonske temperature, ekstremne vrućine i suše otežavaju sigurno skladištenje, obradu, transport i prodaju hrane, što često dovodi do gubitka hrane, navodi UN.

Globalna tragedija

Inger Andersen, izvršna direktorica UNEP-a, izjavila je prilikom objave izvješća da je bacanje hrane globalna tragedija.

“Ne samo da je ovo veliki razvojni problem, već i utjecaji takvog nepotrebnog otpada uzrokuju znatne troškove klimi i prirodi. Dobra vijest je da, ako zemlje ovom pitanju daju prioritet, mogu značajno preokrenuti gubitak i rasipanje hrane, smanjiti utjecaj na klimu i ekonomske gubitke te ubrzati napredak prema globalnim ciljevima”, rekla je.

UN navodi kako su promjene moguće te navodi primjere Japana i Ujedinjenog Kraljevstva koji su uspjeli smanjiti bacanje hrane za 18, odnosno 31 posto.

Preporuka je te organizacije da bi zemlje trebale dosljedno koristiti Indeks rasipanja hrane za mjerenje rasipanja hrane te pratiti napredak, budući da je vrlo malo zemalja prikupilo podatke o bacanju hrane, što je pak ključno u razumijevanju razmjera problema.

Javno-privatna partnerstva

Obećavajući je trend, navodi se u izvješću, što sve više vlada prihvaća javno-privatna partnerstva za smanjenje bacanja hrane i utjecaja na klimu i nedostatak vode.

Naime, prema UNEP-ovom izvješću, upravo su javno-privatna parterstva ključna za rješavanje problema rasipanja hrane. Radi se o partnerstvima koja se obično organiziraju na razini države, a svrha im je povezivanje poduzetnika u prehrambenoj industriji s poljoprivrednicima, cehovskim organizacijama, tijelima javne vlasti i nevladinim organizacijama kako bi se usuglasila zajednička strategija za smanjivanje količine hrane koja završava kao otpad.

Članovi takvih javno-privatnih partnerstava definiraju zajedničke strateške ciljeve, prikupljaju relevantne podatke te provode projekte i kampanje s ciljem da se smanji količina bačene hrane.

Među uspješnim mjerama koje se opisuju u UNEP-ovom izvješću su kampanje educiranja potrošača, doniranje hrane kojoj prijeti da propadne, prihvaćanje konkretnih brojčanih obveza za smanjenje količine bačene hrane u jasno definiranim rokovima…