Ekocid u Gazi: Izrael zagadio vodu, more, tlo i zrak, uništio polovicu drveća

Izrael je u šest mjeseci masakra Gazu pretvorio u praktički nenaseljivu i temeljito zagađenu pustinju. Pored južnoafričke optužbe za genocid koju je Međunarodni sud pravde ocijenio dovoljno utemeljenom da se pokrene sudski proces, ozbiljna argumentacija postoji i za tezu o počinjenju ekocida, zločina protiv prirode i okoliša koji se već dulje pokušava integrirati u međunarodno ratno pravo.

Analiza satelitskih snimki kolektiva Forensic Architecture pokazala je da je u manje od pola godine u Gazi uništena gotovo polovica drveća, kao i oko 38 posto farmi i staklenika. Do 7. listopada farme i voćnjaci pokrivali su oko 170 kvadratnih kilometara ili 47% ukupne kopnene površine Gaze. Do kraja veljače, FA procjenjuje na temelju satelitskih podataka da je izraelska vojska uništila više od 65 kvadratnih kilometara, ili 38% te zemlje.

Osim obradive zemlje, više od 7.500 staklenika činilo je vitalni dio poljoprivredne infrastrukture Gaze. Gotovo trećina je uništena – od oko 90% na sjeveru Gaze do oko 40% oko Khan Younisa. Pritom se napadi nastavljaju i ne radi se o konačnim brojkama.

Prije napada na Gazu, ovo se područje moglo samostalno prehranjivati usprkos izraelskim blokadama, “doziranju” vode i suhoj klimi. Trenutno svim stanovnicima Gaze prijeti glad, a polovici, oko milijun ljudi, katastrofalne razine gladi (WHO). Iako tek predstoji inventura zagađenja i uništenja okoliša, već sada je vidljivo da se stanovnici Gaze dugo nakon prekida vatre neće moći osloniti na prirodne resurse od kojih su živjeli.

Sustavno pustošenje

Samaneh Moafi, pomoćnica direktora istraživanja FA-a, uništavanje opisuje kao sustavno. Naime, istraživači su koristili satelitske snimke kako bi dokumentirali ponovljeni proces na više lokacija. Nakon početne štete od zračnog bombardiranja, kopnene trupe bi stigle i potpuno rastavile staklenike, dok su traktori, tenkovi i vozila iščupali voćnjake i uništili polja s usjevima.

“Ono što je ostalo je pustoš… Područje u kojem se više ne može živjeti”, kaže Moafi, a prenosi Guardian.

Izrael je najavio izgradnju “tampon zone” uz crtu razgraničenja između Gaze i unutrašnjosti zemlje, gdje se nalazi velik dio poljoprivrednih zemljišta. To bi značilo i da je ovakvo “čišćenje” terena zamišljeno kao trajno. Na pojedinim “očišćenim” teritorijima već je postavljena vojna infrastruktura te ceste.

Uz rastuće zagađenje zraka, tla i vode, stručnjaci kažu da je izraelski napad na ekosustave Gaze učinio to područje nepogodnim za život te povlači pitanje radi li se o ekocidu kažnjivom po međunarodnom ratnom pravu, prenosi Guardian.

Kontaminacija zraka, tla, mora i podzemnih voda

Prema Programu UN-a za okoliš (UNEP), teško bombardiranje naseljenih područja može dugoročno kontaminirati tlo i podzemne vode – kroz samo streljivo kao i srušene zgrade koje oslobađaju opasne materijale poput azbesta, industrijskih kemikalija i goriva u okolni zrak, tlo i podzemne vode.

Posvuda u Gazi izniknule su divlje deponije smeća. Akumuliralo se preko 70.000 tona čvrstog otpada. Ljudi ga pale za ogrjev, trujući se opasnim tvarima. Zbog nedostatka goriva, ne obrađuju se otpadne vode i kanalizacija se slijeva u more, čime je onemogućeno ribarenje koje je prehranjivalo dio populacije Gaze. Oštećena kanalizacija otpušta fekalije i na kopnu, što zagađuje podzemne vode.

Ekocid

Ekocid zasad [1, 2] nije izrijekom naveden kao zločin koji progoni Međunarodni kazneni sud (ICC). Međutim, stručnjaci međunarodnog ratnog i ekološkog prava smatraju da bi trebao postati taj peti ratni zločin, pri čemu su elementi ekocida opisani su u Ženevskoj konvenciji te Rimskome statutu kao zabrana namjernog uništavanja prirodnog okoliša bez jasne vojne svrhe.

Naime, prema Rimskom statutu, kojim se vodi Međunarodni kazneni sud, ratni je zločin namjerno pokrenuti prekomjerni napad znajući da će izazvati široko rasprostranjenu, dugotrajnu i ozbiljnu štetu prirodnom okolišu (članak 8.). Ženevske konvencije zahtijevaju da zaraćene strane ne koriste metode ratovanja koje uzrokuju “rasprostranjenu, dugotrajnu i ozbiljnu štetu prirodnom okolišu”.

U podnesku Međunarodnom sudu pravde (ICJ) Južnoafrička republika se pored svih ostalih dokumentiranih zločina Izraela protiv stanovnika Gaze jedva dotakla zločina prema okolišu. Uzalud su citirali ekološke stručnjake koji su poručili da izraelski plan potapanja podzemnih tunela Hamasa morskom vodom može uništiti vodnu infrastrukturu i izazvati katastrofu. Izrael je krajem siječnja potvrdio da je krenuo upumpavati morsku vodu u tunele na više lokacija.