Časne sestre sjekle stabla na zagrebačkom klizištu, prekršile zakon i ostavile nered

Šuma koja se nalazi između zagrebačkih ulica Zatišje i Šestinski dol izgleda neuredno. Nekadašnji putevi kojima su se služili građani zakrčeni su otpilanim granama. Neke od njih vise s krošnji i tako predstavljaju opasnost za eventualne prolaznike.

Za takvu situaciju odgovorne su ni manje ni više nego časne sestre, odnosno Milosrdne sestre Sv. Križa – samostan Zagreb koji se nalazi u blizini, i koji je vlasnik terena na kojem se nalazi šuma. Sječa stabala počinjena je prošlo ljeto na terenu koji je označen kao klizište, zbog čega obližnji mještani strahuju od potencijalnih odrona.

Iako se teren nalazi na manje od 10 minuta hoda od Ilice, u širem centru grada, gradske i državne službe nisu zadužene za njegovu sustavnu kontrolu i praćenje. Drugim riječima, održavanje klizišta prepušteno je vlasniku, u ovom slučaju samostanu.

Kako to izgleda u praksi, možda najbolje oslikava ova priča radi koje je šumu iznad ulice Šestinski dol posjetio i Državni inspektorat.

Za slučaj sječe javili su nam sami mještani kojima je zasmetao način na koji je ona počinjena. Posebno ih je zasmetao nered koji ni više od pola godine nakon sječe nije uklonjen. Kako navode, sječa se dogodila prošlo ljeto. Obilježeno je više od 100 stabala.

“Riječ je o uglavnom zdravom, tehničkom drvu, oko 80 balvana je bilo izvučeno i poredano, a potom odvedeno. Sama sječa trajala je skoro mjesec i pol dana”, rekao nam je jedan od mještana obližnje ulice koji je htio ostati anoniman, i koji navodi da je mjesto radnje posjetila i inspekcija te da su časne sestre dobile opomenu da moraju uspostaviti šumski red.

Nadalje, on nam je također rekao kako mu je jedna od časnih sestara rekla kako je drvo namijenjeno za prodaju u svrhu skupljanja sredstava za izgradnju hospicija na Vrhovcu. Da časne skupljaju novac za hospicij može se potvrditi i jednostavnim internetskim pretraživanjem; baš su ovih dana organizirale u zagrebačkom hotelu Sheraton donatorsku večeru, što su učinile i krajem protekle godine [1, 2].

Pokušali smo doznati kod Hrvatskih šuma (HŠ) jesu li upoznati s navedenom sječom i je li ona obavljena protuzakonito, međutim, kako su nam odgovorili, navedena šuma nije pod njihovom ingerencijom budući da se nalazi na privatnom terenu. Sličan smo odgovor dobili i od Grada Zagreba.

Inspekcija

S časnim sestrama iz samostana na zagrebačkom Vrhovcu čuli smo se prvi puta krajem ožujka, desetak dana nakon što smo na adresu samostana poslali upit na koji nismo dobili odgovor. Tada nam je glavna sestra Finka rekla kako oni imaju sve dozvole od Ministarstva poljoprivrede (koje je zaduženo za privatne šume), da je šumski red pretežito uspostavljen, a livada počišćena te da je ostao još maleni dio granja koje treba izvući iz šume.

Na tvrdnje sugrađana koji navode kako postoji opasnost od klizišta, časna nam odgovora da je samostan tu već sto godina, da nikakvih klizišta nije bilo te da ne bi oni koji su stručni rekli da treba odrezati stabla kada bi to bilo opasno.

Međutim, informacije koje smo od časne sestre dobile o šumskom redu nisu bile u potpunosti točne.

Navedenu šumu posjetili smo ponovo 21. travnja te utvrdili kako šumski red još nije uspostavljen jer drveće i dalje onemogućuje građanima prolazak kroz to područje. Osim toga, časna sestra Finka prenosila je netočnu informaciju i kada je rekla da nema opasnosti od klizišta (o tome kasnije u tekstu).

Kaznili šumara, ne i samostan

U međuvremenu, stigao nam je odgovor Državnog inspektorata koji potvrđuje navode mještana Ulice Zatišje, a to je da je inspekcija zbog sječe posjetila šumu koja im se nalazi u kvartu. Inspektorat navodi kako je nadzorom utvrđeno da je od 16. do 19. listopada prošle godine izvršena sječa 25 doznačenih stabala hrasta kitnjaka i nekoliko manjih stabala običnog graba te da je drvni sortiment izvučen iz sastojine, a šumski red nije uspostavljen.

“Protiv počinitelja, šumarska inspekcija Državnog inspektorata podnijela je optužni prijedlog zbog izvođenja šumarskih radova bez registracije i licencije  u skladu s člankom 50. stavak 1. Zakona o šumama, za što je isti u prosincu proglašen krivim”, odgovor je Državnog inspektorata.

Međutim, u Zakonu o šumama, u članku 87. koji se odnosi na prekršaje malih šumoposjednika, jasno se navodi da će se novčanom kaznom od 1320 do 2650 eura kazniti mali šumoposjednik ako, među ostalim, “za izvođenje šumarskih radova ne angažira licenciranog i registriranog izvođača, a za stručne poslove ne angažira ovlaštenog inženjera”.

Drugim riječima, inspekcija je, protivno slovu zakona, odlučila da neće kazniti samostan, već samo šumara koji je izvodio radove, a kojeg je angažirao samostan.

Dodatno smo uputili još jedan upit na adresu Državnog inspektorata.

Zanimalo nas je, naime, zašto inspekcija nije podnijela optužni prijedlog protiv samostana koji je šumoposjednik, kada sam Zakon o šumama to predviđa. Osim toga, naveli smo inspekciji da smo prije desetak dana posjetili teren i kako šumski red još nije uspostavljen. Zanimalo nas je čija je to točno odgovornost i koje su nadležnosti inspektorata po tom pitanju.

Odgovorili su nam kako protiv vlasnika terena nije podnesen optužni prijedlog jer je uredno podnesen zahtjev za doznakom stabala. To je, naime, točno, ali i dalje ne objašnjava zašto protiv šumoposjednika nije podnesen optužni prijedlog ako je angažirao nelicenciranog izvođača, što Zakon o šumama predviđa. Naše drugo pitanje, ono o šumskom redu koji nije uspostavljen, inspektorat je ignorirao.

Kako su nam odgovorili sa zagrebačkog Općinskog prekršajnog suda, optuženi šumar izvršio je sječu stabala upravo na molbu časnih sestara. Na teret mu se stavljalo da je počinio prekršaj iz članka 50., stavak 1. Zakona o šumama, kažnjiv po članku 92., stavak prvi, točka deset tog istog Zakona.

Članak 50. Zakona o šumama, kako smo već naveli, govori kako šumarske radove mogu izvoditi isključivo za te poslove licencirani i registrirani izvođači, a stručne poslove za to ovlašteni inženjeri.

Međutim, članak 92. točka 10. (po kojem je nelicencirani šumar kažnjen) odnosi se na prekršaj fizičke osobe koja nije šumoposjednik, a koja se motornim vozilom vozi van šumskih prometnica bez dozvole šumoposjednika.

Stoga ostaje nejasno je li šumar kažnjen jer je izvodio šumarske radove bez licence i registracije, kako su nam naveli iz inspektorata, ili jer se vozio motornim vozilom van šumskih prometnica bez dozvole časnih sestara. Potonji scenarij pomalo je nelogičan budući da je navedeni šumar sječu obavio upravo na zamolbu časnih sestara.

Kako god, on je priznao prekršaj te je proglašen krivim i kažnjen kaznom u iznosu od 300 eura uz troškove postupka od 14 eura. Pitali smo sestru Finku je li upoznata s time da je šumar koji je izvodio radove završio na sudu jer su ga angažirale. Odgovorila nam je da to nije znala.

Doznačeno preko 100 stabala

Prema Elaboratu sa smjernicama gospodarenja koji nam je poslala časna sestra Finka, Ministarstvo poljoprivrede ukupno je doznačilo 103 stabla u navedenoj šumi ukupne drvne mase oko 144, 34 m3. Riječ je o stablima hrasta kitnjaka, bagrema, pitomog kestena, običnog graba i tvrde bjelogorice.

U istom tom elaboratu stoji kako šumski red mora biti uspostavljen tri mjeseca nakon sječe. Kada smo je upitali zašto šumski red, pola godine nakon sječe, još nije uspostavljen, časna nam je rekla da se šumar koji je radio radove razbolio te da trenutno ne može dovršiti posao do kraja.

Također nas je zanimalo jesu li u samostanu bili upoznati s tim da šumar nije registriran. Kako nam kaže sestra Finka, izvođača radova preporučio im je djelatnik Hrvatskih šuma Ljupko Bagarić. Veliki problem im je, kaže, bio naći radnika koji bi obavio šumarske radove, stoga im je Bagarić ponudio pomoć.

Naknadno smo stupili u kontakt s gospodinom Bagarićem koji nam nije puno rekao, ali je potvrdio da je on izdao popratnicu. Naime, riječ je o ispravi koja se izdaje prije transporta drvnih i nedrvnih šumskih proizvoda i drva posječenog izvan šume i šumskog zemljišta, a izdaje ju licencirani izvođač. Taj dokument sadrži informacije o količini drva izvučenog iz šume, o tome je li posječeno za vlastitu upotrebu ili za prodaju te koja je njegova krajnja destinacija, odnosno kojem kupcu i u koje skladište ide.

Gdje je završilo drvo?

Više od 100 stabala koja su doznačena, naime, imaju određenu ekonomsku vrijednost.

Upitali smo i njega zna li on možda gdje je završilo drvo, na što je odgovorio: “Ne znam kome su to one prodale”. Kasnije je u razgovoru rekao “ne znam gdje je to završilo, ili u pilani, ili je to poklonjeno” te dodao da je vjernik i da pomaže Crkvi bez obzira na sve.

Zanimalo nas je koja je točno bila njegova uloga u sječi stoga smo Hrvatskim šumama poslali još jedan upit, budući da su nam na prvi odgovorili da privatne šume nisu pod njihovom nadležnošću.

Iz Hrvatskih šuma su nam odgovorili kako oni nisu obavljali doznaku stabala u predmetnoj šumi, iako Hrvatske šume, s najvećim brojem zaposlenih ovlaštenih šumskih inženjera, mogu obavljat poslove iz područja šumarstva za sve faze pripreme, izvođenja i nadzora radova. Potvrdili su nam kako je Ljupko Bagarić zaposlenik Hrvatskih šuma.

“Milosrdne sestre sv. Križa obratile su se kolegi ovlaštenom inženjeru šumarstva Ljupku Bagariću, dipl.ing.šum. zaposlenom u Hrvatskim šumama za uslugu premjere, obilježavanja i izdavanja teretnog lista (popratnice) za oblo i prostorno drvo, što je kolega Ljupko Bagarić i učinio temeljem propisa koji uređuju ovo područje”, odgovor je Hrvatskih šuma.

Provjerili smo još jednom kod gospodina Bagarića koji je izdao popratnicu, ali i kod časne Finke, što su napravili s posječenim drvom.

Naime, prema Zakonu o trgovini, pravna ili fizička osoba koja prodaje šumske proizvode mora biti upisana u Upisnik šumoposjednika, što im daje legalitet na tržištu.

Međutim, iz samostana na Vrhovecu odlučili su prekinuti komunikaciju kada smo im napisali da nam je gospodin Bagarić, među ostalim, rekao da je  samostan najvjerojatnije prodao drvo, a da su nam iz Ministarstva poljoprivrede pak odgovorili kako samostan nije upisan u Upisnik privatnih šumoposjednika.

“Od prvog dana nam niste rekli u čije ime ste ovlašteni pisati članke, tako je bio nekad red, da se predstavite, tko ste i u čije ime pišete. Može svako nešto pisati. Ne znamo svrhu pisanja toga. Mi znamo da radimo sve legitimno. Ne želim davati dokumente bilo kome. Niste bilo tko, ali niste se predstavili od početka i zato mogu misliti da je to bilo tko”, rekla nam je časna sestra Finka putem glasovne poruke na Whats app-u.

Međutim, časna nije u pravu.

Prvi upit na adresu samostana poslali smo još 15. ožujka i u njemu je jasno stajalo da se javljamo s Faktografa zbog dojave zabrinutih mještana. Budući da nam samostan nije odgovarao na upit, sa sestrom Finkom naknadno smo telefonski razgovarali dva puta, a gore navedenu poruku dobili smo nakon što smo je ponovno upitali gdje je završilo drvo, budući da nam je gospodin Bagarić rekao kako je najvjerojatnije prodano.

Gospodin Bagarić pak više nije htio razgovarati s nama.

Na klizištu

Dio posječene šume nalazi na terenu koji je označen upravo kao područje koje je u opasnosti od klizišta.

Pokazuje to karta koja je nastala u sklopu projekta “Primijenjena istraživanja klizišta za razvoj mjera ublažavanja i prevencije rizika PRI-MJER”, a koju su izradili istraživači sa zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Osim toga, mještani nam govore da se prije dvadesetak godina ovdje dogodio odron. Klizište se aktiviralo svega 100 metara od zgrade.

Kako stoji u publikaciji Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofe, klizišta su razorne pojave, nerijetko potpomognute ljudskim djelovanjem.

Iznenadnim pokretanjem klizišta nerijetko su ugroženi ljudski životi te ono uzrokuje i veliku materijalnu štetu. Ona nastaju na padinama, a kao jedan od uzroka koji dovodi do njih navodi se upravo sječa šume. Kao jedna od preporuka je upravo izbjegavanje sječe šuma na padinama. U istoj publikaciji navode se i određeni znakovi upozorenja da bi se na određenom području moglo aktivirati klizište. Jedan od njih su uvijena i nagnuta stabla, a drugi tlo koje je napuknuto. Oba prizora našli smo na području između ulica Zatišje i Šestinski dol.

Mazija: Nekad stabla mogu aktivirati klizište

Iako smo iz Grada Zagreba već dobili odgovor da je riječ o privatnom terenu i da komunalno redarstvo nije bilo ovlašteno za postupanje, poslali smo još jedan upit Odjelu za održavanje javnoprometnih površina, klizišta i javne rasvjete koji je, kako mu stoji u opisu, zadužen i za praćenje klizišta.

Zanimalo nas je prati li se stanje klizišta i na privatnim terenima te je li taj ured upoznat s time u kakvom je stanju područje označeno kao klizište koje se nalazi između ulica Šestinski dol i Zatišje. Naime, iako je riječ o privatnoj šumi, radi se i o području koje se nalazi u širem centru grada.

“Grad Zagreb nije nadležan za postupanje i kontrolu radnji na zemljištima u privatnom vlasništvu, osim u slučajevima pojave nestabilne padine na zemljištu u privatnom vlasništvu koja može predstavljati prijetnju za ljudske živote, imovinu i okoliš te koja se prijavljuje Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, a sve u skladu s Odlukom o načinu postupanja na nestabilnim padinama na zemljištu u privatnom vlasništvu. Obveza sanacije je na vlasniku predmetne nekretnine”, rečeno nam je.

Dodatno smo popričali i s Goranom Mazijom, voditeljem zagrebačkog Odjela za geotehnički katastar koji trenutno radi na sanaciji klizišta koje se aktiviralo na Pantovčaku.

Kako nam kaže, Grad nema ingerenciju nad klizištima na privatnim terenima; vlasnici nekretnine moraju voditi računa o svojoj nekretnini, na što ih obvezuje Zakon o vlasništvu.

Ističe kako je generalni problem sa svim nekretninama u privatnom vlasništvu neriješena oborinska odvodnja, što je najčešći razlog zašto dolazi do klizišta.

“Niz zakonskih odredbi obavezuje vlasnika na to da riješi oborinsku odvodnju na način da ne utječe na sigurnost okolnih nekretnina. Stabla mogu do nekog trenutka drenirati tlo, međutim, ona također mogu biti  i faktor koji će aktivirati klizište. Nije to uvijek tako da su stabla ta koja stabiliziraju. Recimo, crnogorica se nikad ne smije saditi na nestabilnom tlu. Ona je izuzetno opasna i može biti aktivator pomaka; stablo može vršiti pritisak na tlo, a da pritom ima vrlo plitko korijenje i da ne drenira količinu vode. U tom slučaju, takvo stablo treba maknuti”, rekao je.

Osim neriješene oborinske odvodnje, kaže Mazija, čest uzrok su i zahvati u prostoru suprotno pravilima struke i zakonskih propisa, a što se odnosi na zasjedanje padine, nekontrolirana nasipavanja građevinskog, zemljanog i otpadnog materijala te nepridržavanje ishođenja posebnih geotehničkih uvjeta.

Za kraj, valja napomenuti kako su nam mještani ulica Zatišje i Šestinski dol dojavili kako se unazad desetak dana šuma počela sređivati.

“Neka debla odvukli su ovih dana, međutim, krošnje koje se nalaze preko šumskih puteva još nisu uklonjene”, javio nam je jedan od njih.