Festival greenwashinga na Zagrebačkom velesajmu

Pokraj sjedišta Industrije nafte (INA) d.d., u dvorištu s puno iznajmljenog cvijeća, šatorâ s veganskim jelima i DJ pultom, u igri svjetla jarkog Sunca i mraka olovnih oblaka, iz sitne proljetne kiše izranjaju dvije prekrasne, vesele djevojke usklađenog hoda i lepršavih dugih, svijetlih kosa. Laganim mahanjem ruku i srdačnim osmijehom privlače moju pažnju. Na prvu ne čujem najbolje njihovo cvrkutanje, jer blizu nas tuče rush hour na osam traka prometne aorte Novog Zagreba, uzduž raskoljene škripavim tramvajskim tračnicama.

Brzo pogađam što se događa, jer mi radosno pogledavaju ruke, a i iz iskustva znam da, gdje je greenwashing, tu mora biti i wellness kompanija Phillip Morris (PMI). Aha, evo ih i na plakatu Greencajta, samoprozvanog “festivala održivosti” koji se na Zagrebačkom velesajmu održavao od 22. do 24. svibnja.

– Pozdrav! Primijetile smo da…
– Pušim IQOS. Ali nisam mušterija.
– Vidjele smo da imate model…
– Najstariji, da.
– 2.4 Plus!, nadoveže se druga zabrinuto.
– Da, zato što s njim moram napravit pauzu. Ne želim moći popušiti dvije odjednom.

Kratak muk. Prva izvlači tablet i lista mi galeriju slika.

– A znate li da na akciji imamo puno novih…
– Znam, ali nemaju ovu opciju i ne želim ih.
– Zar vas ne…
– Ne. Zbilja vam nisam mušterija. Ne želim pušiti više, nego manje.

Sad već uzimam mobitel s namjerom da im odglumim Vladimira Šeksa – neodložan poziv kad te netko smara, npr. novinari ili čovjekoliki spam. Ugledam plavu sjenu u njihovim odjednom tužnim očima. Kao da su odlučile abortirati misiju. I jesu, odoše.

ESG

Iako je bilo jasno da su razgovarale s nikotinskom ovisnicom i usprkos vjerojatno dobrom odgoju, suradnice PMI-ja mi nisu poželjele ono instinktivno-kurtoazno: Sretno s phase outom! To sada i ovdje nikako nije njihov posao, jer posao duhanske industrije uvijek je temeljen na nekoliko istih stvari: odugovlačenje s prestankom, produljenje korištenja i rebranding, sve dok te opet ne uhvate u laži.

Rekla bih da su Gen Z, jer Gen Z zna neke stvari dosta dobro. Uvjetovani su da ih znaju. Što je pušenje ili što su klimatske promjene, saznali su detaljnije i u mlađoj dobi od moje generacije, koja je saznala ranije nego generacija prije. Osim toga, historijski i tržišno gledano, Gen Z je možda i prva stvarno dragocjena generacija vlastitim roditeljima u razvijenim zemljama, jer manje djece znači da su kolektivno i individualno više na cijeni. Zato ih dobro uče da ne puše.

Da nema svih onih finih wiipova i vejpova od jagode, čokolade ili vanilije, ‘ko zna bi li se uopće ikad trovali nikotinom. Ovdje mora doći veliki aferim duhanskoj industriji. Proboj u ovu generaciju mladih je i doslovno slastan dio tržišnog kolača.

Ne postoji, naime, ekološki štetnije pušenje od modernih bezdimnih vejpova i grijača marke IQOS. Prije smo se žalili na plastične filtere. Danas Heets cigaretica ima dvaput dulji filter i to pun čvrste plastike. Novija varijanta – Terea – u sebi ima i metalnu nit plus još jedan filter na vrhu, koji pomaže da se uređaj ne mora čistiti, a učinkovito smanjuje i broj “prdeža”, kratkotrajnih neugodnih mirisa koji se šire uz konzumaciju. Šanse za oporavak i ponovnu oporabu pokvarenog IQOS držača/punjača, kao i vejpova, približne su nuli, iako sadrže neusporedivo više rijetkih materijala nego papirnata kutija klasičnih cigareta ili plastična vrećica duhana. Stoga nam ostaje poželjeti PMI-ju puno sreće s regulatorima i, dakako, ESG rejtingom, često spominjanim na Greencajtovim panelima.

Ne može se reći da nije bilo sjajnih panelista na ovome skupu, ali nježan tretman korporativnog sektora i njihovo neometano produciranje kontradikcija i samoreklame na momente je bilo teško podnošljivo.

Uzmimo za primjer upravo ESG. To je kratica za environment, social & governance i o ovoj čudnovatoj metrici bilo je jako puno riječi na Greencajtu, koji u promo materijalima naziva svoje paneliste ljudima ESG sektora.

U užem smislu, ESG bodovi bi investitorima trebali govoriti o ekološkoj i društvenoj odgovornosti kompanija, ocjenama od 1 do 100. Izrastao je iz – barem deklarativnog – micanja korporacija od maksime heroja slobodnog tržišta Miltona Friedmana, protivnika čak i vrlo upitne korporativne filantropije. Sve što je dobro za financije korporacija, smatrao je Friedman, ujedno je dobro i za društvo ili, skraćeno, korporativna sebičnost se zapravo isplati baš svima. Kako je vrijeme odmicalo, jaz između korporativnih vrhuški i masa postajao je sve dublji, a za kontroverzne poslove, sramotne komplote korporacija i raznih satrapija se čulo sve dalje. Friedmanova misao postala je neoportuna i rođena je – korporativna odgovornost.

Danas su zahvaljujući brižljivim popunjavanjem ESG kućica korporacije u stanju “nabiti” svoje ESG rezultate do komičnih razina. Iako ni drugi nadimci za ESG nisu osobito laskavi, šef Tesle Elon Musk ESG je nazvao “vragom”. Povod je bio što je ljetos Tesla imala manji ESG rejting nego ExxonMobil, višestruko sudski proganjan zbog obmanjivanja svijeta oko klimatskih promjena, da ne kažemo postericida. Bolje od Tesle kotirao je čak i spomenuti duhanski div PMI, čiji su proizvodi godišnje suodgovorni za milijune preuranjenih smrti u svijetu.

Kako je Europska unija zaključila da investitori na kontinentu moraju raspolagati ovom dubioznom informacijom, na Greencajtu je organiziran i panel bankara upravo na tu temu. Ostavio je dojam laštenja imidža korporacija, čak i onih naftnih, jer su svi predstavnici iz banaka na eksplicitno pitanje jesu li se ikad susreli s greenwashingom u financiranju, odgovorili kategoričnim ne. Isto tako, moglo se čuti i da ne planiraju napustiti svoje fosilne partnere, jer će tranzicija potrajati još neko vrijeme.

– I one najcrnje industrije su dobrodošle ako postoji onaj voljni moment i spoznaja da je nešto nužno mijenjati, kazao je Dubravko Lukač, izvršni direktor upravljanja kreditnim rizicima Raiffeisen banke.

Ugljično neutralan festival?

Osim bankara i duhanske industrije, među sponzorima Greencajta su se našli i plinsko-energetski biznis, kraljica plastike Coca-Cola, Jamnica koja također flašira vodu i prodaje je u plastici po cijeni ustostručenoj u odnosu na cijenu vode pridobivene koncesijom, kao i medijske grupe čiji gazda uz protivljenje lokalne zajednice zbog novog hotelskog zdanja ilegalno siječe šumu.

A upravo je šuma osnovna građevna jedinica glavne reklame festivala – offseta. I ranije je festival poručivao da će posaditi stablo za svakog posjetitelja. No izgleda da su u međuvremenu shvatili da sadnici treba dosta godina da “otplati” samo reflektore, a kamoli avionske karte gostiju, koje troše oko 400 kilograma CO2 na tisuću kilometara. Ove godine su prvi put odlučili izračunati koliko je Greencajt težak izraženo u tonama CO2, a onda temeljem plaćenog offseta i regrutacije volontera za sadnju stabala učiniti festival ugljično neutralnim.

U tom računanju će im pomoći CO2mpesating by planting organizacije Hearth, koji se drži srednje vrijednosti da jedno stablo može godišnje apsorbirati 25 kilograma CO2.

Većina kritika na račun umirenja klimatske savjesti onome tko plati za pošumljavanje zapravo se tiče i broja i trajanja tih stabala. Velik broj offset programa pokazao se kao dimna zavjesa. To posebno vrijedi za kompenzacije zračnog prometa. Prosječno se traži 20 američkih dolara ili manje po toni. Procjene Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) govore da se stvarni troškovi šumskih projekata idu i do 240 dolara po toni CO2.

Kako Hearthu u programu pomažu Hrvatske šume i Savez izviđača Hrvatske, nadajmo se da će posao biti pošteno odrađen. Naime, analizom medijskih izvještaja o utjecajima offset programa na lokalno stanovništvo, Carbon Brief je pronašao dokaze da uzrokuju štetu u 72 posto slučajeva, dok ih 43 posto služi najbezočnijem obliku greenwashinga – ili kroz napuhavanje količina CO2 koje posađene šume mogu “pojesti” ili kroz višestruku prodaju jedne te iste šume različitim korporacijama.

Kada govorimo o Europi, jedna je nizozemska offset kompanija 2022. izazvala požar u šumi zasađenoj u Španjolskoj, dok su u Ujedinjenom Kraljevstvu zbog ove hit-klimatske gospodarske aktivnosti cijene zemljišta eksplodirale i naštetile proizvodnji hrane. U SAD-u se neki projekti vežu za višestruki offset kompanija temeljem iste šume, kao i bezočno napuhavanje efekata offseta.

Ali to je još super u odnosu na zbivanja izvan tzv. uređenog zapada. Norveška offset firma u Ugandi je protjerala lokalno stanovništvo sa zemljišta gdje su zasadili drveće i time im ograničila pristup hrani. U Kongu je isto napravljeno u ime neutralizacije emisija francuske naftne kompanije Total, što naravno nije izoliran slučaj za tu zemlju. Lista zločina je podugačka, a na interaktivnoj karti najviše kritičnih točkica raspoređeno je upravo po globalnom jugu.

Krhko je znanje

Bogata povijest korporativnih klimatskih zločina pa čak i ovi moderni oblici kroz greenwashing, potpuno su neopaženo prošli pored financijskog stručnjaka Andreja Grubišića, jednog od sudionika Greencajta.

Prema izloženom na Greencajtu, predavač Grubišić ne misli tražiti neprijatelja među kompanijama koje ulažu svoj novac u imidž samo kako bi nastavile sa zagađenjem; to nije ni spomenuto. Grubišića u kontekstu klime ne plaši čak ni to koliko malo vremena imamo za tranziciju, jer su poruke “sad ili će zauvijek biti kasno” za njega tek fraze sa svrhom zastrašivanja. A Rumsfeldova matrica, poučit će Grubišić, baš kao i naftne kompanije kroz minula desetljeća, ukazuje na to koliko je krhko naše znanje.

Opasnosti zelene tranzicije po Grubišiću su daleko perfidnije. Dolaze od ljudi koji se pozivaju na javni interes i “troše tuđi novac”, odnosno novac poreznih obveznika i zelenih koji su “crveni iznutra”, a na umu im je oduzimanje najprije ekonomskih pa onda i svih drugih sloboda.

Nakon “nadahnutog” izlaganja, upitali smo Grubišića smatra li i Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) crvenim iznutra. Stav ponajboljih svjetskih klimatskih znanstvenika je upravo “sad ili će zauvijek biti prekasno”.

– Nisam dovoljno upoznat s konkretnim djelovanjem organizacije koju su naveli, ali ono što mogu čuti iz javnog narativa koji je povezan s dijelom onih koji žele agresivnije pogurati zelene politike gotovo uvijek je povezano s intenzivnijim djelovanjem države, odvratio je Grubišić.

Time je indirektno potvrdio kako nije upoznat ne samo s radom krovnog globalnog saveza za znanstveni pristup klimatskoj krizi, koji ohrabruje združene akcije zemalja i usmjeravanje novca poreznih obveznika u razrješenje klimatske krize, već ni sa činjenicom da je IPCC utemeljen zajedničkim naporima ikona slobodnog tržišta, Ronalda Reagana i kemičarke Margaret Thatcher, koji doduše nisu očekivali da će klimatski znanstvenici dijagnosticirati da slobodno tržište i ekstraktivizam treba staviti pod kontrolu.

Dojam je da nije upoznat ni sa sadržajem poruka glavne zvijezde Greencajta, slovenske klimatologinje Lučke Kajfež Bogataj, koja je kroz svoje djelovanje u IPCC-ju zaslužila Nobelovu nagradu za mir.

– Moramo promijeniti ekonomski sustav kako bismo osigurali održivost za buduće generacije, rekla je, među ostalim, Kajfež Bogotaj, podsjećajući da brzina zagrijavanja Zemlje u zadnje vrijeme nadmašuje očekivanja klimatologa. Isti taj IPCC, naime, apelira na koordinirane akcije vlada, ulaganja novca (poreznih obveznika), kao i na veće poreze za zagađivače.

Plin je tranzicijsko gorivo?

Partner Mate Rimca u izgradnji baterijskih sustava za pohranu električne energije govorio je na panelu pod nazivom “SHIFT HAPPENS: Power-up green energy!” Ime mu je Tomislav Bunjevac i direktor je sektora poslovnih operacija u ENNA Opskrbi. Budući da osnovne djelatnosti ENNA Grupe uključuju veleprodaju fosilnih energenata, može se reći da nas ova ENNA otpravlja bez kaputa, jer kod njih zime uopće nema, a kod nas je sve kraća.

Bilo je predvidivo da će se na energetskom panelu čuti nešto iz izloga UN-ovih mitova o klimi. I zato čestitke Prvom plinarskom društvu (PPD), tj. pardon, gostu iz sestrinskog društva unutar Grupe Energia Naturalis, na izboru – kojeg drugog već – mita broj sedam zvanog “Plin je tranzicijsko gorivo”.

– Mi ga gledamo kao vrlo bitno tranzicijsko gorivo. Neće sva kućanstva plinsko grijanje zamijeniti toplinskim pumpama ili nekakvom drugom varijantom. Elektrane na plin uz hidroelektrane najvažnije su za stabilizaciju sustava, jer imaju brz odaziv sukladno potrebama, s obzirom na nestabilnost obnovljivih izvora. Plin je tu i on će biti tu još 15 do 20 godina, po našim procjenama. Nije nestao, podcrtao je Bunjevac, podsjećajući da je ENNA Opskrba i dalje najveći opskrbljivač hrvatskih poduzeća plinom.

Njemački energetski div E.ON, koji je također imao mjesto na ovom panelu se, primjerice, na vrijeme odvojio i prodao svoje udjele u fosilnim operacijama. Prenesene su na tvrtku Uniper, danas nacionaliziranu fosilnu kompaniju s minijaturnim udjelom proizvodnje električne energije u obnovljivima i hidroelektranama. Zato od predstavnika E.ON-a nismo mogli čuti o plinu kao tranzicijskom gorivu, premda se moglo čuti žaljenje na “veliku otegotnu okolnost” što je oko 40 posto Hrvatske pokriveno ekološkom mrežom Natura 2000 pa se na tim područjima ne mogu graditi nikakva proizvodna postrojenja. Govornika je opomenuo moderator, podsjetivši ga da “smo na zelenom festivalu”, no takve reakcije nije bilo na tituliranje plina “tranzicijskim gorivom”.

Održive kompanije ne postoje

Greencajt, naime, nije zamišljen kao mjesto preznojavanja vlastitih sponzora, naprotiv. To je mjesto razmjene ideja i suradnje tzv. dionika, pa makar oni bili kontroverzni poput ENNA-e ili Phillipa Morrisa.

– Ako tom logikom gledate, onda su sve kompanije kontroverzne. I Raiffeisen i Kaufland, kaže nam direktor Greencajta Vinko Filipić kad smo ga pitali o dojmu koje pojedini sponzori i panelisti mogu ostaviti na promatrače.

– Pa jesu. Doslovno je čovjek prije panela o hrani na kojemu je govorio predstavnik Kauflanda kazao da odlazak u supermarket prirodu boli više nego išta, pojasnili smo pitanje, ne ulazeći u efekt revolta prema svemu zelenom koji greenwashing dugoročno može izazvati među građanima.

– Ne vidimo nikakav problem u tome. Cilj festivala je na jednom mjestu okupiti sve aktere, od države, vlade, kompanija – ne možemo ih ugasiti, tu su – aktivista i civilnog društva, jer ovo je okupljanje svih. Imamo i manifest: mi ne podržavamo i ne promoviramo održive kompanije, jer načelno smatramo da takvih nema, već načelno podržavamo sve napretke koje kompanije rade na svom putu. Ne može jedna kompanija s tisućama zaposlenih biti ista kao i šef restorana s 20 zaposlenih. Želimo promovirati i motivirati ih na smanjenje emisija CO2, kazao nam je Filipić.

Smatra i da “apsolutno mogu podnijeti ceh” izračuna offseta festivala, u partnerstvu s Raiffeisenom i pozvao ljude da volontiraju u sadnji stabala u okolici Zagreba, kada za to dođe vrijeme.

Poželimo im zdrave sadnice, bujnu šumu, kao i da svijetla strana greenwashinga nadvlada mračnu – na vrijeme.

ISPRAVAK (31.05.2024.) – Izvorno je u ovom tekstu bivši američki predsjednik Ronald Reagan bio pogrešno imenovan kao Robert.