Koliko štetnici u šumama mogu uništiti njihovu sposobnost upijanja CO2?

Šume su najveći kopneni odvod stakleničkih plinova, koji sadrži više ugljika od čitave atmosfere. Štetnici, a pogotovo invazivne vrste, prijetnja su sve ranjivijoj šumskoj biosferi, izmorenoj požarima, olujama, bolestima, sušama i drugim pritiscima toplije klime od kojih stabla nisu u stanju “pobjeći”. Na tom tragu, dobili smo pitanje čitatelja, Darka Podravca, kojega je zanimalo koliko znamo o utjecaju štetnika na sposobnost šuma u Hrvatskoj da upiju CO2.

Primijetio je, naime, da su Hrvatske šume sredinom kolovoza na društvenim mrežama reagirale na novinske natpise o napadima hrastovih sjenica, invazivne vrste porijeklom iz sjeverne Amerike koja već desetak godina napada hrastovu šumu u Hrvatskoj. HŠ su tim putem navele da stjenice dovode do ranijeg odbacivanje žira što utječe i na prirodnu obnovu šuma, a zbog obilja hrane u Spačvi, manjka prirodnih neprijatelja i brze prilagodbe klimi, stjenica se eksplozivno proširila i u svega nekoliko godina postala štetnik koji ugrožava urod, prirast i zdravstveno stanje spačvanskih šuma.

“Znamo da je borba protiv stjenica neuspješna te da godinama uzrokuju prerano odbacivanje lista hrasta. Stabla prerano obustavljaju rad svog metabolizma i upijanje CO2 iz atmosfere. Iste posljedice uzrokuje preranog sušenja lišća na bukvi zbog bukove skočipipe, dok su gljivice desetkovale poljski jasen“, naveo je Podravec. On je dojma da promjena klime, koja donosi visoke temperature i niske padaline, u kritično vrijeme također za posljedicu može imati izostanak uroda na stablima. Na tom je tragu protumačio što su Hrvatske šume prošle godine izvršile interventni uvoz žira hrasta lužnjaka (425 tona) i hrasta kitnjaka (75 tona) u procijenjenoj vrijednosti 3,5 milijuna eura.

Provjerili smo ove sumnje sa institucijama zaduženim za zaštitu šuma od štetnika, prvenstveno Hrvatskim šumama, kao i sa službama zaduženim za izvještavanje o bilanci stakleničkih plinova u Hrvatskoj. Ne slažu u potpunosti oko razmjera utjecaja ovih štetnika na apsorpciju CO2.

Registar stakleničkih plinova vode Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, odnosno Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, premda s Hrvatskim šumama surađuju oko podataka o promjenama površina pokrivenih šumom. Međutim, sama sposobnost apsorpcije, odnosno zdravlje šuma na tim površinama, nije dio te statistike, niti Tajništvo Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime UNFCCC ima kategoriju za tu vrstu podataka. A kako se i godišnji proračun emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske izrađuje sukladno smjernicama UNFCCC i metodologiji Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), tako ni RH nema obvezu prikupljanja tih podataka. O utjecaju štetnika i drugih pojava značajnih za zdravlje šuma i njihovu sposobnost upijanja CO2 može se tako učiti tek iz korpusa znanstvenih radova na tu temu. 

Hrvatske šume nemaju podatke, no smatraju da utjecaj nije značajan

“Nemamo točan podatak koliko mrežaste stjenice utječu na apsorpciju CO2, ali nekakav utjecaj sigurno ostvaruju”, odgovaraju nam tako Hrvatske šume, javno poduzeće za upravljanje golemim prostranstvima pokrivenim državnim šumama u Hrvatskoj. Oni procjenjuju da utjecaj jednoga štetnika, konkretne hrastove stjenice, nije tako velik.

“Budući da CO2 upija sva vegetacija, sva stabla, svo grmlje i svo zeleno bilje, smanjenje na samo jednoj vrsti drveća u cijeloj prirodi neće se značajno odraziti na ukupnu apsorpciju CO2, pogotovo zato što u proljetnome dijelu vegetacije, koji je najintenzivniji, stjenice ne prave veliku štetu, nego šteta nastaje tek od ljeta, a ni tada nije totalna, nego djelomična. Stoga smo mišljenja da utjecaj stjenice na ukupnu apsorpciju CO2 nije značajan”, navode Hrvatske šume.

Ostali štetnici koji utječu na apsorpciju CO2 su oni koji se hrane lišćem, dakle svi defolijatori. Njihov utjecaj od godine do godine varira. No, u Hrvatskim šumama navode da imaju dobro razvijen sustav predviđanja i izračunavanja brojnosti štetnika koji mogu ugroziti naše šume, pa se prema potrebi na vrijeme vrši aktivna zaštita zbog koje u pravilu ne nastaju velike štete.

Što se tiče platanine stjenice, navode da ona nema gotovo nikakav utjecaj na apsorpciju CO2, jer platana zapravo i nije šumska vrsta u Hrvatskoj, već je vezana za parkove i drvorede.

“Bolesti šumskoga drveća imaju određen utjecaj, koji također od godine do godine varira, ali ni za bolesti se ne može reći da su za ukupnu apsorpciju značajne”, smatraju u Hrvatskim šumama.

Ministarstvo: Invazivne vrste su značajna prijetnja

Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije šumske štetnike pak smatra značajnom prijetnjom.

“Šumske zalihe ugljika, iako dugovječne, nisu trajne. Osim toga, sposobnost šuma da fotosintezom uklanja CO2 iz atmosfere direktno je vezana uz zdravlje šumskog ekosustava. Tako različiti poremećaji koji narušavaju zdravlje šumskih ekosustava dovode do smanjenja vezanja CO2, ali i do otpuštanja ugljika u atmosferu, odnosno odumiranje i raspadanje. U tom su smislu invazivne strane vrste jedna od značajnijih prijetnji, posebno u sinergiji s ostalim čimbenicima kao što su ekstremne suše i šumski požari, ali i utjecaj ljudskih aktivnosti, kao što su onečišćenje zraka, zakiseljavanje tla, izmjena razine vodnog režima poplavnih i podzemnih voda”, navodi MZOZT u odgovoru.

Štetnici također imaju i utjecaj na gospodarstvo, navodi Ministarstvo. Pojava hrastove mrežaste stjenice u europskim šumama, prvenstveno hrasta lužnjaka, već sada odnosi značajne gubitke u gospodarskom smislu. Od 2013. godine kada je prvi puta zabilježena u RH, ova stjenica proširila se na većinu Spačvanskog bazena i šumske komplekse u cijeloj kontinentalnoj regiji Hrvatske.

I njihov utjecaj na klimu smatraju zabrinjavajućim.

“Sišući sokove iz lišća, hrastova stjenica oštećuje list što uzrokuje njegovo sušenje i prerano opadanje te se smanjuje kapacitet za fotosintezu što izravno rezultira smanjenom apsorpcijom CO2 iz atmosfere. Sušenje sastojina jasena na području čitave Europe zbog obolijevanja uslijed zaraze gljivom Hymenoscyphus fraxineus (ranije Chalara fraxinea) ima sličan utjecaj, s još izraženijim otpuštanjem ugljika u atmosferu zbog brzog i masovnog odumiranja i raspadanja stabala (procesi razgradnje organske tvari tzv. disanje tla)”, piše MZOZT.

Povratna sprega

Pozivaju se na rezultate jednog od istraživanja koja su utvrđivala vezu između klimatskih promjena i širenja stranih vrsta sa sposobnošću šuma da pohranjuju ugljik, a objavljeno je u časopisu Nature Communications 2018. godine. Ondje se upozorava da zatopljavanje klime može dovesti do poremećaja koji su u stanju posredovati gubitak ugljika iz šuma koji bi samo pojačao klimatske povratne sprege. To znači da bi oslobađanje ugljika iz poremećaja dodatno poticalo klimatske promjene, što zauzvrat povećava aktivnost poremećaja u šumama.

“Projekcije potencijalnog širenja pet invazivnih stranih vrsta u europskim šumama pod trenutnim i budućim klimatskim uvjetima te posljedica koje bi takvo širenje imalo na ciklus ugljika, zabrinjavajuće su. Rizik širenja na cijeli europski kontinent utvrđen je za najmanje jednu stranu vrstu koja u ovom trenutku u Europi ima uspostavljenu populaciju na malom i ograničenom području, a mnoga područja srednje i zapadne Europe klimatski su pogodna za širenje i više od jedne strane vrste. Takav scenarij bi u budućnosti značajno smanjio i sposobnost europskih šuma za apsorpciju i pohranu ugljika”, napominje Ministarstvo.

Problem je opisivan u i drugdje u literaturi [1, 2, 3]. Istraživanje Sveučilišta Cornell i više američkih agencija nadležnih za šumarstvo insekte je povezalo s najvećim umanjenjem sposobnosti šume za sekvestraciju ugljika. Njihove konzervativne procjene kažu da su insekti, a pogotovo invazivne vrste, u stanju smanjiti sposobnost drveća da upiju ugljik za oko 69 posto u odnosu na zdrava stabla.

Druga istraživanja pokazuju da bi u slučaju umjerene infestacije šume, mikroorganizmi tla mogli profitirati od umiruće drvne mase i nadoknaditi dio te sposobnosti za upijanje ugljika. No za to bi bilo potrebno više godina nakon izlječenja šume.

No, ono što dodatno zabrinjava jesu nalazi tzv. FACE eksperimenata, koji mjere zdravlje bilja u uvjetima povišenog atmosferskog CO2, kakve očekujemo u budućnosti. Naime, CO2 se kod poricatelja klimatskih promjena često spominje kao hrana za biljke. Istraživanje u časopisu Nature Plants iz 2015. taj dio ne spori, ali kaže i da biljke uzgajane u povišenim razinama CO2 postaju privlačnijom hranom za insekte, koji čine daleko više štete nego u trenutnim atmosferskim uvjetima.

“U prosjeku, obogaćenje CO2 dovelo je do zapanjujućeg povećanja stope oštećenja krošnji (88%), a ovaj je odgovor bio veći kod jasike (110%) nego kod zajednica jasike i breze (70%). Iako su oštećenja dosljedno rasla pri povišenim razinama CO2, veličina povećanja varirala je među godinama (jasika, 20–325%; jasika-breza, 10–160%)”, navodi se u članku.

Što se poduzima?

Stanje bolesti i štetnika u šumama u Hrvatskoj prate Hrvatske šume, u suradnji sa Šumarskim fakultetom i Hrvatskim šumarskim institutom. HŠ nas uvjeravaju da poduzimaju sve mjere koje su na raspolaganju da se zaštiti zdravlje naših šuma.

“Te mjere uključuju praćenje brojnosti gubara, mrazovaca i ranih štetnika, kontrolu brojnosti glodavaca, praćenje zaraze hrastovom pepelnicom, praćenje brojnosti potkornjaka u crnogoričnim šumama, praćenje zdravstvenog stanja šuma na biotočkama i bioindikacijskim točkama. Ako se prema rezultatima utvrdi opasnost odmah se pristupa suzbijanju štetnika ili bolesti zakonski dopuštenim sredstvima, među kojima su kemijska sredstva, biološka sredstva, razni zahvati u šumi koji daju potrebne rezultate i slično”, navode u odgovoru Hrvatske šume.

Kao rezultat zatopljenja štetnici i bolesti javljaju se na nekim područjima gdje ih do sada nije bilo, ali to je stvarnost s kojom se struka i znanost moraju boriti, dodaju. Štetnici drva koji utječu na drvnu industriju, kažu nam u Hrvatskim šumama, za sada nisu drugačiji nego što su bili. “Uglavnom su to razni potkornjaci i strizibube i aktivnost im je u uobičajenim granicama”, dodaju.

Za kraj, pojasnili su i nabavku žira prošle godine. Posljednjih sedam godina, navode, urod žira bio je iznimno slab, pojedinih godina čak je i izostao. Bio bi prevelik rizik čekati još jednu godinu neizvjesnog uroda.

“Nažalost, prošle se godine u srpnju dogodio katastrofalan vjetrolom, a na vjetrom oborenim stablima nedvojbeno se utvrdilo da je urod hrasta lužnjaka i u 2023. godini bio izuzetno loš. Stoga se pokazala dobrom odluka da se interventno uveze žir, kao i da se (također u 2023. g.) ponudi stimulativnu cijena za uslugu prikupljanja žira. Na sreću, ove godine prognoze za urod žira su sasvim zadovoljavajuće”, odgovaraju Hrvatske šume.

Zaključno, možemo reći da znanstvenici očekuju da će šume, kako budu rasle emisije CO2, apsorbirati i skladištiti više ugljika, ali tek uz pretpostavku da imaju dovoljno vode i hranjivih tvari za rast, kao i sreće da ih ne napadnu različiti nametnici. Jer, kao što pokazuju rezultati trogodišnjeg eksperimenta objavljeni u časopisu Nature Plants, insekti poput gusjenica grickanjem lišća mogu otežati stablima apsorpciju dodatnog ugljika.

S manje lišća koje apsorbira sunčevu svjetlost, stabla ne mogu toliko fotosintetizirati i apsorbiraju manje ugljičnog dioksida iz zraka. Kako su kukci bili u stanju pojesti 88 posto više lišća nego pod sadašnjim razinama CO2, oni su ujedno i smanjili količinu ugljičnog dioksida koju je drveće moglo apsorbirati za oko 35 posto, kaže ta ista studija.