Kako spasiti planet od izumiranja

U zadnjih 50 godina doživjeli smo katastrofalan pad populacije divljih vrsta, upozorava WWF u Izvještaju o stanju planeta za 2024 godinu.

Između 1970. i 2020. populacije divljih vrsta u prosjeku su se smanjile za 73 posto. Podatak dolazi iz Indeksa živućeg planeta koji je izradilo Zoološko društvo u Londonu. Taj Indeks uključuje gotovo 35.000 populacijskih trendova za 5.495 vrsta od 1970. do 2020. Najveći pad zabilježen je u slatkovodnim ekosustavima (85%), zatim u kopnenim (69%) i morskim (56%).

Populacije divljih vrsta na južnoj Zemljinoj polutki znatno su više pogođene od onih sjeverno od ekvatora.

Najveću prijetnju populaciji divljih vrsta, priopćio je WWF, predstavljaju gubitak i degradacija staništa, prekomjerno iskorištavanje, invazivne vrste te bolesti i onečišćenje. Drugim riječima, za ovaj šokantan gubitak divljih vrsta najveću krivnju imaju ljudi; staništa divljih vrsta najviše ugrožava poljoprivredna industrija, a širenje invazivnih vrsta samo je jedna od štetnih posljedica antropogenih klimatskih promjena.

“Klimatske promjene predstavljaju dodatnu prijetnju populacijama divljih vrsta u Latinskoj Americi i na Karibima, gdje je zabilježen zapanjujući prosječni pad od 95%”, priopćio je WWF.

Približavamo se prijelomnim točkama

Za one koji možda misle da ih se pad populacije živih vrsta ne tiče, WWF podsjeća da se radi o simptomu puno šireg problema koji ugrožava i dobrobit ljudske vrste na Zemlji.

“Pad populacija divljih vrsta može poslužiti kao rani pokazatelj povećanog rizika od izumiranja i potencijalnog gubitka zdravih ekosustava. Kada su ekosustavi oštećeni, oni prestaju pružati dobrobiti o kojima ovisimo – čisti zrak, vodu i zdravo tlo za hranu – i postaju osjetljiviji na prijelomne točke. Prijelomna točka događa se kada se ekosustav gurne iznad kritičnog praga, što dovodi do značajnih i potencijalno nepovratnih promjena.

Globalne prijelomne točke, kao što je nestanak Amazonske prašume i masovno odumiranje koraljnih grebena, imaju golemi utjecaj na cijeli planet i mogu ugroziti sigurnost hrane i prihoda. Upozorenje dolazi nakon što je broj šumskih požara u Amazoniji u rujnu dosegao 14-godišnji maksimum, a ove godine je četvrti put da se službeno dogodilo globalno masovno izbjeljivanje koralja”, naglašavaju iz WWF-a.

Direktorica programa zaštite prirode u WWF Adriji Dunja Mazzocco Drvar podatkom o gubitku populacije divljih vrsta, nažalost, nije iznenađena.

“Podatak o smanjenju 73% populacija vrsta je šokantan, ali očekivan. Priroda šalje poziv u pomoć. Povezane krize gubitka prirode i klimatskih promjena guraju divlje vrste i ekosustave izvan njihovih granica, s opasnim globalnim prijelomnim točkama koje prijete oštetiti Zemljine sustave za održavanje života i destabilizirati društva. Katastrofalne posljedice gubitka nekih od naših najdragocjenijih ekosustava, poput Amazonske prašume i koraljnih grebena, osjetit će ljudi i priroda diljem svijeta”, kaže Mazzocco Drvar.

Potrebne su bolje politike i više novca

Ipak, još ima vremena da se nešto napravi. Narednih pet godina će, kako se upozorava u WWF-ovom Izvještaju o stanju planeta, biti ključno za poduzimanje velikih zajedničkih napora za rješavanje dvostruke krize klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti. Na to ukazuje i direktorica programa zaštite prirode u WWF Adriji.

“Predstojeći međunarodni sastanci na vrhu o bioraznolikosti i klimi – COP16 i COP29 – predstavljaju ključne prilike za države da ubrzaju korak i povećaju opseg svog djelovanja. WWF poziva zemlje da razviju i provedu ambicioznije nacionalne planove za prirodu i klimu koji uključuju mjere za smanjenje globalne prekomjerne potrošnje, zaustavljanje i poništavanje domaćeg i uvezenog gubitka bioraznolikosti i smanjenje emisija – sve na pravedan način. To se može postići vrlo brzo ako vlade oslobode više financiranja iz javnih i privatnih izvora i bolje usklade svoje politike i akcije u pogledu klime, prirode i održivog razvoja”, kaže Mazzocco Drvar.

Sličnu je poruku povodom objavljivanja Izvještaja o stanju planeta uputila i generalna direktorica WWF Internationala Kirsten Schuijt.

“Iako je situacija iznimno ozbiljna, još nismo prošli točku bez povratka. Imamo globalne sporazume i rješenja za vraćanje prirode na put oporavka do 2030. godine, ali do sada je postignut mali napredak u provedbi i nedostaje osjećaj hitnosti. Odluke koje donesemo i aktivnosti koje provedemo u sljedećih pet godina bit će ključne za budućnost života na Zemlji. U svojim rukama imamo moć i priliku da promijenimo postojeću putanju. Možemo obnoviti naš planet, ali moramo odmah djelovati”, kaže Schuijt.

Vrijeme je za transformaciju

Nažalost, dosadašnji trendovi ukazuju na znatan nedostatak političke volje za aktivnijim bavljenjem problemom gubitka bioraznolikosti. Iz izvješća WWF-a može se doznati se više od polovice UN-ovih ciljeva održivog razvoja, koje nominalno prihvaćaju gotovo sve države svijeta, do 2030. neće ostvariti. Ne ispunjavaju se ni obveze iz Pariškog sporazuma, čija svrha je ograničenje rasta prosječne globalne temperature. Globalni okvir za bioraznolikost, još jedan sporazum koji većina država načelno prihvaća, uglavnom se tretira kao mrtvo slovo na papiru; WWF konstatira da su nacionalne strategije i akcijski planovi za zaštitu bioraznolikosti neadekvatni, a provođenje čak i takvih nezadovoljavajućih mjera onemogućeno je izostankom financijske i institucionalne podrške.

Drugim riječima, ovako više ne ide. U WWF-ovom izvještaju stoga se predlažu četiri transformacijska rješenja za planet na kojem se može živjeti. To uključuje transformaciju zaštite prirode te prehrambenog, energetskog i financijskog sustava.

To znači da se staništa moraju obnavljati i adekvatno štititi, da je potrebno smanjiti površinu zemlje koja se koristi za poljoprivredu (pri čemu je posebno problematična stočarska industrija koja najviše doprinosi globalnom zagrijavanju jer zahtijeva mnogo zemlje i proizvodi velike količine metana), da se hranom mora raspolagati učinkovitije kako bi se smanjili gubici i otpad, da je potrebno što prije napustiti fosilna goriva u korist obnovljivih izvora energije te da treba zaustaviti financiranje štetnih aktivnosti i usmjeriti kapital prema poslovnim modelima koji doprinose globalnim ciljevima zaštite prirode, klime i održivog razvoja.

Posla ima jako puno, a vremena je sve manje. Ipak, bilježe se neki koraci u pravom smjeru. Energetska tranzicija već je dobrano na putu i trendovi rade u korist obnovljivih izvora energije, koji zahvaljujući tehnološkom napretku postaju jeftiniji i dostupniji od fosilne alternative.

Međutim, iako je energetska industrija najveći emiter stakleničkih plinova pa time i glavni uzrok klimatskih promjena, reforma samo ove jedne gospodarske grane nije dovoljna da se problem riješi.

Ako budućim generacijama želimo ostaviti planet koji je zdrav i ugodan za život, nužno će biti u cijelosti mijenjati agresivni eksploatatorski odnos čovjeka prema prirodi te pretpostaviti dugoročnu održivost kratkoročnom profitu.