Kako se hrvatski vinogradari prilagođavaju klimatskim promjenama
Grožđe se nikad nije bralo ranije nego ove godine. Na kvalitetu i količinu utječu ekstremne temperature i oborine. Provjerili smo kako se vinogradarstvo prilagođava novim klimatskim uvjetima.
Berbe grožđa već su ranijih godina znale biti krajem kolovoza ili rano u rujnu, ali vjerojatno nikad nisu bile ranije nego ove godine.
Veliki broj vinogradara berbe su imali već sredinom kolovoza, a samo su rijetki ostavili berbu za početak rujna, dok se prije deset i više godina grožđe uglavnom bralo krajem rujna, pa i početkom listopada. Za to je zaslužno nikad toplije ljeto s nekoliko toplinskih valova na području jugoistočne Europe i temperaturama koje su danima prelazile 35 stupnjeva Celzija. Ljeto su obilježile i dugotrajne suše koje su gotovo opustošile Slavoniju i urode pšenice, kukuruza, suncokreta i drugih žitarica, dok je, s druge strane, obilje sunca u nekim regijama rezultiralo velikim urodom pojedinog voća i povrća.
>>> Žetva se pomiče unazad – krivo vrijeme sjetve i krive sorte znače smrt prinosa
Što se tiče grožđa, prinosi su kod nekih smanjeni, ali se među vinogradarima i vinarima može čuti kako će grožđe, pa onda i vina berbe 2024., biti izuzetno kvalitetna. Zahvaljujući sunčanim danima, grožđe je ove godine puno šećera, što će utjecati i na količinu alkohola, pa time i kvalitetu vina, iako će ga količinski biti manje.
Grožđe i klimatske promjene
Luka Rossi, predsjednik “Vinistre”, udruge vinara i vinogradara Istre, napominje da su se klimatske promjene odrazile i na početak berbe u Istri.
“Uobičajeno je bilo da na istarskom poluotoku berba krene u drugoj polovici rujna, no posljednjih godina berbe se odvijaju već u kolovozu. Tako je bilo i ove godine. Istarski vinari koji proizvode pjenušce u vinogradima su bili oko 20. kolovoza. U isto vrijeme brale su se rane sorte kao što je chardonnay, a početkom rujna započela je berba malvazije. Iako je početak berbe ovisio o području u kojem se vinogradi nalaze, generalno možemo zaključiti da je ove godine berba u istarskim vinogradima u odnosu na prošlogodišnju krenula desetak dana ranije. No, unatoč suši i klimatskim promjenama, s kojima se iz godine u godinu suočavamo, grožđe je iznimne kvalitete i siguran sam da će berba 2024. dati odlična vina u Istri”, ističe Rossi.
Dobrom urodu grožđa i uspješnoj proizvodnji vina mogu se najviše radovati oni koji su na vrijeme agrotehničke mjere u vinogradu prilagodili novim klimatskim uvjetima, a taj se postupak provodi već dulji niz godina. U Hrvatskoj je dosad provedeno nekoliko projekata u kojima su sudjelovali agronomi, klimatolozi i ekonomisti koji su se bavili prilagodbom vinogradarske proizvodnje klimatskim promjenama.
Među tim projektima su VITCLIC – Vinogradarstvo i klimatske promjene na području Hrvatske, koji se provodio od 2017. do 2019. godine na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu i projekt CroViZone – Prilagodba vinogradarskih zona HR klimatskim promjenama, ostvaren u razdoblju od 2020. do 2023. godine, a čiji je nositelj bio Ekonomski fakultet u Osijeku, dok su partneri bili PMF u Zagrebu, Agronomski fakultet u Zagrebu i Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu.
Jedan od rezultata ovih projekata bila je i promjena vinogradarskih zona na području Hrvatske jer i njihova podjela, između ostalog, utječe na uvjete u kojima se vino u Hrvatskoj proizvodi i prodaje.
Nova vinogradarska zona
Hrvatska je ulaskom u EU bila podijeljena na tri vinogradarske zone (B, CI i CII), pri čemu se zona B odnosila na zapadni dio kontinentalne Hrvatske, zona CI na istočni dio kontinentalne Hrvatske, a zonom CII je bilo obuhvaćeno cijelo područje uz Jadran, od Istre do Dubrovnika. Temeljem rezultata spomenutih projekata, došlo je do promjene u zakonodavstvu te je uvedena i četvrta zona CIII u koju je izdvojena cijela Dalmacija, dok zona CII sad obuhvaća samo Istru, Hrvatsko primorje i Dalmatinsku zagoru.
Ova je teritorijalna podjela važna jer dijelom određuje uvjete pod kojima se odvijaju proizvodnja i plasman vina na tržište. Kako pojašnjava prof. dr. sc. Maja Telišman Prtenjak, s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu, koja je sudjelovala u oba projekta, temeljem vinogradarskih zona se kroz zakonodavstvo definiraju gornje granice parametara u grožđu. To znači da o vinogradarskoj zoni u kojoj se uzgaja grožđe ovisi koliko to grožđe smije imati maksimalno dozvoljenu količinu šećera i kiselina, a time, posljedično, i alkohola.
“Zbog povećanja temperature zraka, stalno raste udio šećera u grožđu čime se opet povećava postotak alkohola. Ako se pređu zakonom utvrđene gornje granice, smatra se da je vino doalkoholizirano. Svako takvo odstupanje od zakonski definiranih granica se financijski naplaćuje proizvođačima kod izvoza, čime se povećavaju troškovi proizvodnje. Stoga je adekvatna podjela vinogradarskih zona izuzetno poželjna jer se time niveliraju klimatske promjene i sami uvjeti proizvodnje”, pojašnjava profesorica jedan od razloga zbog kojih je bilo potrebno utvrditi novu podjelu vinogradarskih zona.
Pad proizvodnje
Najjužniji dio Hrvatske, koji je sada izdvojen u novu vinogradarsku zonu od Zadra do Dubrovnika, ujedno je područje s jednom od najvećih proizvodnji vina u Hrvatskoj. Prema podacima Vinogradarskog registra iz 2022. godine, u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju nalazi se 34 posto ukupnih vinogradarskih površina u Hrvatskoj, a slijedi Dalmacija s oko 33 posto vinogradarskih površina (s tim da je u Dalmaciji najviše zasađenih trsova, s prosječnom gustoćom sadnje od 6.400 trsova po hektaru). Isti podaci također ukazuju da posljednjih godina pada broj vinogradarskih površina. U razdoblju od 2016. do 2022. njihov je broj u RH smanjen za 13,5 posto.
Isti je trend prisutan i na razini Europe, ali i globalno. Prema izvješću Međunarodne organizacije za vinovu lozu i vino (OIV), sa sjedištem u Francuskoj, proizvodnja vina je u 2023. godini doživjela golemi pad, kakav se ne pamti od 1961. godine. Kao glavne razloge za takvu situaciju predstavnici vinarske industrije vide ekstremne okolišne uvjete, uključujući sušu i požare, iako to nisu jedini uzroci koje identificiraju.
U Europskoj uniji prošle je godine proizvodnja vina pala za deset posto. Najviše su pogođena mediteranska područja, a koja su ujedno i najveći proizvođači vina. Najveći je pad zabilježen u Italiji, pa potom u Španjolskoj, a te zemlje zajedno s Francuskom predstavljaju oko 80 posto vinarske industrije u EU.
Na razini EU nedavno je donesena i Uredba (EU) 2021/2117 Europskog parlamenta i Europskog vijeća (od 2. prosinca 2021.), a koja se, između ostalog, tiče novih uvjeta vinogradarske proizvodnje. Uredbom su izmijenjene ranije odredbe o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda, sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode, prezentiranju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla aromatiziranih proizvoda od vina te utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije. Novom su Uredbom ujedno odobrene promjene zakonodavstva u vinogradarstvu Hrvatske, a koje su bile tražene i temeljem rezultata istraživanja u spomenuta dva projekta: VITCLIC i CroViZone. Te se promjene odnose i na uvođenje već spomenute četvrte vinogradarske zone u Hrvatskoj.
Vinova loza i u Lici
“Prijedlog CroViZone projekta je također da neke od zona trebaju mijenjati svoje granice kao što je B zona, koja se smanjuje, te CI zona, koja se povećava, dok pojedini dijelovi Slavonije polako ulaze u CII zonu. Sve navedeno trebalo bi se pratiti kroz godine i zakonodavno revidirati kroz fleksibilniji model mijenjanja zona barem svakih 10 godina”, ističe naša sugovornica s PMF-a.
Upravo su ti dijelovi istraživanja najviše odjeknuli u široj javnosti jer sugeriraju da bi se vinogradarska proizvodnja mogla s vremenom proširiti i na dijelove Hrvatske u kojima se dosad nije uzgajala vinova loza, poput nekih dijelova Like, dok bi neke sorte grožđa, dosad specifične samo za južne, primorske krajeve, u budućnosti mogli vidjeti i u vinogradima na kontinentu Hrvatske.
Osim utvrđivanja nove vinogradarske zone, projekti se velikim dijelom bave i agrotehničkim mjerama koje bi vinogradari trebali primjenjivati uslijed klimatskih promjena kako bi izbjegli gubitak uroda.
Tijekom istraživanja uočilo se da su klimatski uvjeti već sad drugačiji u većem dijelu Hrvatske u odnosu na klimatsku normalu u razdoblju od 1961. do 1990. godine. Berbe počinju sve ranije, negdje i do tri tjedna (ovisno o lokalitetu i sorti). Osim berbe i sve ostale fenološke faze vinove loze startaju uglavnom ranije. Najosjetljivija fenološka faza je pupanje, koje također počinje sve ranije čime je pod većim rizikom od oštećenja zbog mraza.
Na radionicama od Istre do sjeverozapadne Hrvatske rezultati ovih studija prezentirani su i vinogradarima kako bi primijenili predložene agrotehničke mjere kao najlakši i najpovoljniji oblik prilagodbe novim klimatskim uvjetima.
Također se pokazalo da klimatske promjene u većoj mjeri utječu na autohtone sorte vinove loze, a manje na internacionalne, koje su prilagodljivije.
“Zbog toga je upravo potrebna briga za autohtone sorte. Mnogi proizvođači će istaknuti da je povijest uzgoja neke sorte (autohtonost) također važan faktor u proizvodnji grožđa i vina. Autohtone sorte u odnosu na internacionalne imaju bolji reklamni potencijal i daju proizvodu bolju ‘priču’”, ističe prof. Telišman Prtenjak.
Važnost očuvanja autohtonih sorti
Oko 47 posto svih trsova u Hrvatskoj, prema Vinogradarskom registru iz 2022. godine, odnosi se upravo na autohtone sorte, pri čemu je graševina vodeća sorta, a potom po broju trsova i vinogradarskih površina slijede malvazija istarska i plavac mali crni. Pritom treba napomenuti da graševina potječe iz srednje Europe, ali se u Hrvatskoj toliko udomaćila da je mnogi smatraju autohtonom sortom te se najbolji rezultati u uzgoju ove otporne sorte postižu u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju.
Među domaćim vinogradarima ima i onih koji su se isključivo okrenuli autohtonim sortama, kao što je vinarija obitelji Sladić čiji se vinogradi nalaze na brdima iznad Skradina. Uzgoj vinove loze i proizvodnju vina pokrenuo je Marinko Sladić, a njegov sin, agronom i enolog Ante Sladić, nastavio je obiteljsku tradiciju uz uvođenje potrebnih prilagodbi u proizvodnji.
“Od 2010. godine naovamo definitivno je došlo do promjena u grožđu i vinu, njihovim organoleptičkim i svim drugim parametrima, ali i svaka godina nosi svoje. Rokovi berbe su znatno pomaknuti, ali i to zna oscilirati. Zadnjih desetak godina berbe počinju tjedan do dva ili tri tjedna ranije, a ove je godine berba pomaknuta čak četiri tjedna ranije, što nije mala stvar. To nije nužno loše za vinogradarstvo, ali je potrebna prilagodba kako bi proizvodnju usmjerili u dobrom pravcu”, ističe Ante Sladić navodeći da u toj prilagodbi svakoj sorti grožđa, pa i svakom položaju vinograda, treba pristupiti individualno tj. da nema nekih univerzalnih recepata, ali i da je svaka godina drugačija, što se tiče vremenskih uvjeta.
Tako su u jednom dijelu vinograda uveli navodnjavanje, od nekih se tradicionalnih metoda ponekad i odustaje, a na svim površinama primjenjuju isključivo organsko gnojenje.
“Navodnjavanje ima smisla na kršu jer je situacija na takvim mjestima osjetljivija i navodnjavanje dobro dođe kako bi se sačuvali prinosi i kvaliteta grožđa. Također je važno koliko ćete lišća ostaviti na trsu, kao zaštitu od sunca. Ljudi su navikli to raditi na jedan način, ali je danas ponekad potreban odmak od tradicionalnih metoda. Nekad se svaki zaperak micao s trsa i to je dobro za zaštitu od bolesti, ali u današnjim ekstremnim uvjetima treba se prilagoditi i ponekad odustati od onoga što se radilo godinama”, govori Sladić koji na obroncima tik do Nacionalnog parka Krka uzgaja autohtone sorte debit, maraštinu, plavinu, lasinu, tribidrag i babić.
“Nemam iskustva s internacionalnim sortama, tako da ih ne mogu usporediti, ali logika mi nalaže da su sorte koje ovdje opstaju stotinama godinama već jako dobro prilagođene ovim uvjetima. Mi smo u pojasu za koji su karakteristična sušna ljeta i visoke temperature, a posljednjih godina su ti uvjeti još ekstremniji. I pored ovih visokih temperatura, koje traju tijekom dana i noći, te biljke prežive bez problema i daju dobru kvalitetu grožđa, pa ako još primijenimo određene metode, možemo im olakšati prilagodbu”, ističe naš sugovornik.
Što nas očekuje u budućnosti
Nije, naravno, moguće sa sigurnošću predvidjeti čemu se vinogradari, što se vremenskih uvjeta tiče, mogu nadati tijekom budućih ljeta i budućih berbi. Prof. Telišman Prtenjak poručuje ono što su ljetos govorili i pojedini klimatolozi, a to je da vruće ljeto poput 2024. godine ne znači da će i svako sljedeće biti takvo, s katastrofalnim sušama.
“Nema pravila od godine do godine, iako u prosjeku postoji trend povećavanja temperature zraka i vidljiv je osobito zadnjih 20-ak godina. Sve temperaturne promjene prate i (višegodišnje) biljke pa su na njima promjene najvidljivije. Za oborine od godine do godine ne postoji tako jak signal. Međutim, ima promjena i unutar jedne godine, i važno je kako su oborine raspoređene tijekom jednog vegetacijskog ciklusa. Osim što je bilo prosječno ili natprosječno toplo, proljeće 2024. je bilo i dosta kišno, dok je ostatak vegetacijskog ciklusa zahvatila suša. Zbog toga nije moguće apsolutno tvrditi da ćemo imati samo sušne događaje, već ih treba gledati u širem kontekstu. Izrazito je važno u kojem dijelu vegetacijskog ciklusa postoji oborina, jer oborina za vrijeme berbe nije dobrodošla. Što se tiče očekivanja za naredne godine, trend povećanja temperature zraka je jedan od najuočljivijih i to ne samo za naše prostore. Što se oborina tiče, nema jake pravilnosti i mijenjaju se od godine do godine ili unutar godine. U svakom slučaju, znanost svojim alatima može doprinijeti boljem razumijevanju budućeg stanja atmosfere i klime. Međutim, često su ta znanja limitirana na uži krug klimatologa i neposrednih korisnika tih informacija, dok u široj društvenoj zajednici još uvijek nije dovoljno vidljivo koliko ti rezultati mogu biti korisni. Na tome treba raditi. Državne institucije bi trebale, uz donošenje adekvatne regulative, omogućiti i financiranje takvih budućih istraživanja te dodatnu izobrazbu mladih istraživača”, zaključuje prof. Telišman Prtenjak.