COP16: Bogate države i dalje izbjegavaju platiti za štetu na kojoj su se obogatile

Konferencija Ujedinjenih naroda o bioraznolikosti (COP16), koja se ove godine održavala u Kolumbiji, neslavno je završila. Raspuštena je kada je, nakon cjelonoćnih pregovora, u subotu rano ujutro ostala bez kvoruma.

Sudionici konferencije nisu se uspjeli dogovoriti oko ključne teme konferencije: kako financirati globalna nastojanja za očuvanje i obnovu prirode. Prijedlog o kojem se raspravljalo uključivao je formiranje međunarodnog fonda putem kojeg bi bogatije države financirale očuvanje bioraznolikosti u siromašnijim dijelovima svijeta.

Dogovor o tom fondu, međutim, nije postignut. Pregovori su se raspali u subotu rano ujutro, kad je konferencija ostala bez kvoruma. Brojni su se sudionici konferencije, naime, morali uputiti na ranije zakazane avionske letove.

Evo kako je taj problem objasnila predstavnica Fijija Michelle Baleikanacea: “Fiji je nažalost jedina preostala pacifička otočka država na ovom COP-u. Došli smo kao delegacija od deset članova, a samo sam ja ostala. Ne možemo si priuštiti da mijenjamo letove jer za to nemamo novca.”

Drugim riječima, bogatije članice UN-a, među kojima i predstavništvo Europske unije, naprosto su odugovlačili s dogovorom oko osnivanja fonda za potporu aktivnostima očuvanja i obnove bioraznolikosti sve dok vrijeme predviđeno za razgovore nije iscurilo.

Osim Europske unije, osnivanju fonda za očuvanje i obnovu bioraznolikosti usprotivile su se i druge bogate države, poput Japana, Kanade, Australije, Novog Zelanda, Švicarske i Norveške. Prema njihovom mišljenju, osnivanje novog, zasebnog fonda koji će financirati samo projekte vezane uz bioraznolikost predstavlja nepotrebno kompliciranje jer se ti napori mogu financirati iz postojećih financijskih instrumenata.

Propuštena je tako prilika da se formaliziraju obaveze koje su načelno preuzete prije dvije godine, na COP15 u Montrealu. Tada je dogovoreno osnivanje fonda u koji bi do kraja desetljeća trebalo biti uplaćeno 200 milijardi dolara, a do 2025. su siromašnije zemlje od bogatijih trebale dobivati 20 milijardi dolara godišnje za očuvanje i obnovu bioraznolikosti. Sad je jasno da taj dogovor do daljnjega ostaje samo mrtvo slovo na papiru.

An Lambrechts, liderica delegacije Greenpeace na COP-u o bioraznolikosti u Kolumbiji, naglasila je kako nemogućnost da se postigne odluka o financiranju projekata očuvanja i obnove bioraznolikosti dodatno narušava povjerenje između zemalja tzv. Globalnog Sjevera i Globalnog Juga, tj. između bogatih i siromašnih nacija.

“Zatvaranje rupe u financiranju nije samo moralna obaveza, već nužnost u zaštiti ljudi i prirode, što svakim danom postaje sve hitnije”, kazala je Lambrechts. Naime, nije naodmet podsjetiti kako nemaju svi stanovnici svijeta jednaku odgovornost za povezane krize klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti; uzroke obje krize treba tražiti u bogatijim, razvijenijim dijelovima svijeta, koji su se obogatili upravo neumjerenom eksploatacijom prirodnih bogatstava i uzrokovanjem okolišne štete.

Iako su ga mnogi sudionici COP-a doživjeli kao razočaranje, ovakav ishod je nažalost bio očekivan. Europska unije je, naime, još uoči konferencije najavila da neće podržati osnivanje nikakvog novog fonda. Stav EU je da osnivanje novog fonda za očuvanje bioraznolikosti nije potrebno, već se te potrebe mogu namiriti iz postojećih financijskih instrumenata.

Što je dogovoreno?

Iako je najvažnija tema UN-ove konferencije o bioraznolikosti u Kolumbiji ostala bez zaključka, neke stvari su ipak dogovorene. Detaljni pregled onoga što je dogovoreno u Kolumbiji donosi Carbon Brief, a mi ćemo ovdje izdvojiti samo najvažnije točke.

Najvažniji pomak vjerojatno je dogovor prema kojem će farmaceutske kompanije morati plaćati naknadu za korištenje genetskog materijala iz prirode u svojim proizvodima.

Naime, genetske informacije iz prirode su farmaceutske i srodne kompanije dosad koristile bez naknade, što im je omogućilo unosnu zaradu. Istovremeno države iz kojih su pristigli genetski podaci koji su na tržištu monetizirani od svega toga nisu imali nikakve koristi.

Ubuduće će kompanije morati plaćati korištenje genetskih podataka iz prirode. Novac će se uplaćivati u zajednički fond, koji će puniti kompanije koje zadovoljavaju barem dva od tri sljedeća kriterija: godišnji prihodi veći od 50 milijuna dolara, profiti veći od 5 milijuna dolara i vrijednost imovine veća od 20 milijuna dolara. Takve kompanije će u fond morati uplaćivati 1 posto svojih prihoda ili 0,1 posto profita.

Također, dogovorena je metodologija za identificiranje dijelova svjetskih mora koja imaju visoku ekološku vrijednost, tj. važni su za očuvanje bioraznolikosti. Time su položeni temelji na konačnu ratifikaciju Sporazuma o svjetskim morima.

Važan iskorak tiče se i statusa predstavnika domorodačkih zajednica u pregovorima o bioraznolikosti. Naime, domorodačke zajednice već desetljećima imaju neformalnu radnu grupu koja sudjeluje u UN-ovom procesu rasprave o očuvanju bioraznolikosti. Na COP-u u Kolumbiji odlučeno je da će ta radna grupa i formalno postati dio pregovaračkog procesa, što znači da će domorodačke zajednice diljem svijeta imati veći utjecaj na donošenje budućih odluka o ovoj temi.

A klimatske promjene?

Na koncu, treba istaknuti i da je u sklopu COP-a 16 konstatirana snažna veza između gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena. Međutim, propuštena je prilika da se uperi prstom u glavnom krivca za klimatske promjene – industriju fosilnih goriva.

“Bioraznolikost i klimatske promjene nisu apstraktni pojmovi niti izolirani problemi; to su stvarnosti s kojima se zajednice koje brane svoje teritorije suočavaju svakodnevno, posebno na Globalnom Jugu, gdje se razorni učinci fosilne industrije najviše osjećaju. Upravo otpor i solidarnost među narodima Juga pokazuju put naprijed u zaštiti prirode. Naša obećanja bit će prazna dok ne okončamo eru fosilnih goriva. Iz inicijative Sporazuma o neširenju fosilnih goriva obvezujemo se stupiti u kontakt sa svakim šefom države, pozivajući ih da se pridruže ovom naporu na nadolazećem COP29 u Bakuu. U ovom ključnom trenutku povijesti, vrijeme za bježanje od stvarnosti je završilo; moramo se suočiti s onim što ugrožava život i budućnost čovječanstva”, poručuje Kumi Naidoo, predsjednik međunarodne aktivističke inicijative Sporazum o neširenju fosilnih goriva.