Je li vrijeme da fosilna industrija počne plaćati porez na klimatske štete?

Mali porez na ugljične emisije za koje je odgovorno samo sedam najvećih svjetskih naftnih i plinskih kompanija mogao bi povećati UN-ov Fond za gubitke i štete za više od 2000 posto te tako dati doprinos u pokrivanju troškova nastalih zbog ekstremnih vremenskih događaja.

Nalaz je to analize koju su izradile organizacije Greenpeace International i Stamp Out Poverty, a koja je objavljena upravo u vrijeme kada međunarodna zajednica na UN-ovoj konferenciji COP29, koja se održava u Azerbajdžanu, raspravlja o financiranju prilagodbe klimatskoj krizi.

Izračun ovih organizacija govori da bi se porezom na klimatske štete koji bi plaćale najveće fosilne kompanije samo u prvoj godini skupilo oko 15 milijardi dolara. To je gotovo 21 puta više od 702 milijuna američkih dolara obećanih Fondu za gubitke i štete.

Visina poreza koji predlažu određivala bi se po količini stakleničkih plinova (CO2e) koji emitiraju eksploatacija i korištenje fosilnih goriva. Prijedlog je i da se stopa poreza s vremenom povećava. Traži se oporezivanje upravo fosilnih kompanija jer su one najviše profitirale od eksploatacije i korištenja fosilnih goriva, što je glavni razlog podizanja Zemljine temperature i povećane učestalosti ekstremnih vremenskih događaja.

Cijena klimatske krize

Oporezivanje naftnog giganta Exxon Mobile u prethodnoj godini tako bi moglo pokriti pola troškova vezanih za štetu koju je ovo ljeto napravio uragan Beryl na Karibima i u Meksiku.

Kada bi se isti porez primijenio na Shell, pokrio bi se veći dio šteta od tajfuna Carina koji je u srpnju pogodio Kinu, Japan, Sjevernu Koreju i Filipine.

Ako bi kompanija Total Energise platila za svoje vađenje fosilnih goriva u prethodnoj godini, skupio bi se iznos koji bi pokrio 30 puta veće troškove od onih koje je u travnju izazvala poplava u Keniji.

Navedene vremenske neprilike u 2024. godini, uz uragan Helene koji prošli mjesec pogodio SAD, toplinske valove u Indiji u svibnju te poplave Brazilu i Tanzaniji u travnju izazvale su ukupno 64,6 milijardi dolara štete.

Autori analize naglašavaju i da se radi o procjenama štete, koje mogu biti daleko od konačnih. One koje se temelje npr. na procjeni osiguravajućih kuća uglavnom su podcijenjene te ne uključuju neke druge gubitke, poput ljudskih života, oštećenog zdravlja, neprijavljenih šteta te gubitka radnih i školskih dana.

“Dok naftni i plinski divovi i dalje zgrću groteskne razine profita od iskorištavanja resursa, štete nastale radom njihove industrije nerazmjerno snose ljudi koji nisu uzrokovali krizu. Porez na klimatske štete, u kombinaciji s drugim porezima na fosilna goriva i sektore s visokim emisijama, natjerat će zagađivače da plate troškove klimatskih utjecaja, kao i podržati radnike i pogođene zajednice u prijelazu na čistu energiju”, kaže David Hillman, direktor organizacije Stamp Out Poverty.

Što se predlaže?

Analiza predlaže porez na klimatske štete koji bi, u prvoj godini primjene, iznosio pet dolara po toni CO2e za koji su tvrtke odgovorne vađenjem nafte i plina te stavljanjem fosilnih energenata na tržište, a kasnije bi se povećavao iz godine u godinu.

Na taj bi se način do 2030. moglo prikupiti 900 milijardi dolara, namijenjenih potpori vladama i zajednicama diljem svijeta koje se suočavaju s klimatskim katastrofama, naročito onim najsiromašnijima. Ideju poreza na klimatske štete podržava više od 100 organizacija za zaštitu okoliša koje djeluju diljem svijeta.

Podsjetimo, na ovogodišnjem COP-u mogle se čuti procjene stručnjaka koji smatraju da je Globalnom Jugu potrebno oko 1,3 bilijuna dolara godišnje do 2035. godine, kao i da će odgađanje akcije u konačnici samo povećati tu cijenu.

“Tko bi trebao platiti? Ovo je temeljno pitanje klimatske pravde i vrijeme je da se financijski teret klimatske krize prebaci s njezinih žrtava na onečišćivače koji stoje iza nje”, rekao je Abdoulaye Diallo, jedan od voditelja Greenpeaceove kampanje Stop Drilling Start Paying.

Uoči objave ove analize, aktivisti Greenpeacea u protekla su dva tjedna održali prosvjede u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Italiji, Norveškoj, Filipinima, Rumunjskoj, Južnoj Africi i Španjolskoj. Tijekom protesta u urede naftnih kompanija, među kojima su Total Energies, Equinor i OMV, isporučili su kontejnere s polomljenim igračkama, namještajem i uređajima koji su poslani iz poplavama pogođenih područja.