Bogati protiv siromašnih na Međunarodnom sudu pravde
Međunarodni sud pravde saslušao je stotinjak država u slučaju u kojem će donijeti mišljenje o odgovornosti država za klimatsku krizu. Države su se pred sudom podijelile u dva tabora: siromašni traže da se hitno nešto napravi i da oni koji su odgovorni za krizu plate trošak djelovanja, a bogati misle da nema nikakvog razloga da se sudovi uopće miješaju u čitavu priču.
“Pažljivo biram riječi kada kažem da bi ovo mogao biti najutjecajniji sudski slučaj u povijesti čovječanstva”.
Tim se riječima Ralph Regenvanu, posebni izaslanik za klimatske promjene pacifičke otočne države Vanuatu, obratio Međunarodnom sudu pravde u Haagu. Pred tim su se sudom, inače najvišim međunarodnim sudskim tijelom koje djeluje u okviru Ujedinjenih naroda, tijekom prosinca odvijala saslušanja o odgovornosti pojedinih država i međunarodne zajednice za problem klimatskih promjena.
Upravo zahvaljujući diplomatskim naporima Vanuatua, države koja se sastoji od 80-ak otoka u južnom Pacifiku i koja bi se zbog podizanje razine mora izazvanog klimatskim promjenama uskoro mogla naći u cijelosti pod vodom, Opća je skupština UN-a u ožujku 2023. usvojila mišljenje da je došlo vrijeme da se najviši međunarodni sud očituje o klimatskim promjenama, tj. o odgovornosti država za rješavanje ovog problema.
Sud će svoje mišljenje donijeti tijekom 2025. godine. Iako njihova “presuda” ni za koga neće biti obvezujuća, klimatski aktivisti nadaju se da bi se moglo raditi o prekretnici u borbi protiv klimatske krize, tj. da bi Međunarodni sud pravde mogao natjerati bogatiji dio svijeta da prihvati svoju odgovornost za izazivanje klimatske krize pa samim time i za saniranje nastale štete.
Siromašni protiv bogatih
Stav Vanuatua odražava stavove većine zemalja tzv. Globalnog Juga, siromašnijeg dijela svijeta najviše pogođenog štetnim učincima klimatskih promjena. Iz njihove perspektive, suočeni su s krizom za koju nisu odgovorni i kojoj nisu praktički uopće doprinijeli, a probleme koji ih pogađaju – poput porasta razine mora, razornih oluja i ekstremnih suša – nisu u stanju rješavati samostalno jer za to nemaju dovoljno novca.
Postoje, naime, razni načini kako se države mogu prilagođavati štetnim učincima klimatskih promjena, ali nijedan nije jeftin. Potrebna su ulaganja u nove tehnologije i zaštitne odnosno preventivne mjere, što si zemlje Globalnog Juga ne mogu priuštiti. Istodobno je nužno što brže napuštati fosilna goriva odnosno smanjivati količinu stakleničkih plinova emitiranih u Zemljinu atmosferu, na što siromašnije države nemaju praktički nikakav utjecaj jer gotovo sve emisije – kako trenutačne, tako i historijske – dolaze iz razvijenog, industrijaliziranog dijela svijeta.
Nije, dakle, nimalo teško identificirati države primarno odgovorne za izazivanje klimatske krize. U pitanju su Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Brazil, Indonezija, Saudijska Arabija i druge bliskoistočne petrodržave te zemlje članice Europske unije (pri čemu su, naravno, najveći doprinos emisijama stakleničkih plinova dale najrazvijenije članice poput Njemačke ili Italije).
“Šačica država koje je vrlo lako identificirati izazvala je glavninu problema. Ali druge države, među kojima je i moja, trpe glavninu posljedica”, kazao je pred sudom predstavnik Vanuatua.
Svoja svjedočanstva su pred sudom iznijeli predstavnici stotinjak država. Oni iz siromašnijih država uglavnom su imali istu liniju argumentacije kao i predstavnik Vanuatua: države koje su odgovorne za izazivanje klimatskih promjena trebaju platiti za sanaciju štete i prilagodbu na buduće ugroze.
Bogatije države imaju drugačiji pogled na problem pa su tako npr. SAD, Kina i Saudijska Arabija pred sudom iznosile gotovo identično stajalište da ovaj sudski proces uopće nije potreban jer već postoje mehanizmi za međunarodne pregovore o klimatskim promjenama. Ti su se mehanizmi, međutim, dosad pokazali neadekvatnima; dogovori poput Pariškog sporazuma i pregovori u sklopu UN-ovih redovitih konferencija o klimatskim promjenama zasad ne dovode do razine smanjenja emisija koja je potrebna da se u budućnosti izbjegnu katastrofalne posljedice globalnog zagrijavanja.
Države članice Europske unije tijekom saslušanja pred sudom su ipak pokazale nešto progresivnije stavove. Pojedine su države, uključujući npr. Francusku, Španjolsku i Portugal, prilično otvoreno stale na stranu Globalnog Juga i podržale nastojanja da se sudskim putem jasnije definiraju međunarodne obaveze u borbi protiv klimatske krize. Na drugoj je strani debate ostala npr. Njemačka, koja također smatra kako nema potrebe da se sudovi miješaju u borbu protiv klimatske krize. Hrvatska nije smatrala bitnim uključiti se u raspravu i ponuditi vlastito viđenje problema pred Međunarodnim sudom pravde.
“Naša delegacija nedavno se vratila s COP-a 29 u Bakuu, gdje smo iz prve ruke svjedočili još jednom neuspjehu u procesu”, argumentirao je pred sudom Ralph Regenvanu. Države poput Vanuatua nemaju više vremena za čekanje, naglasio je Regenvanu. Nemogućnost da se postignu konkretniji dogovori oko borbe protiv klimatskih promjena već su mnoge stanovnike Vanuatua koštali života i zdravlja te im negativno utjecali na životni standard, kaže predstavnik ove pacifičke otočne države.
Podsjećamo, najnovije izdanje redovite UN-ove konferencije o klimatskim promjenama rezultiralo je dodatnim udaljavanjem stavova između bogatog i siromašnog svijeta. Bogatije države pristale su povećati razinu pomoći za borbu protiv klimatskih promjena u zemljama Globalnog Juga, ali samo na 300 milijardi dolara godišnje. To nije ni trećina godišnjeg iznosa koji je siromašnim državama doista potreban. Iz perspektive Globalnog Juga, pregovori koji traju sad već tri desetljeća nisu rezultirali nikakvim spomena vrijednim napretkom u borbi protiv klimatske krize.
Mogu li sudovi napraviti ono što političari ne mogu?
Upravo zbog toga siromašne države sada se nadaju da pravosudni sustav može pokazati put prema izlasku iz krize. Ako već nema političke volje za ozbiljno lovljenje u koštac s klimatskom krizom, dakle i s fosilnim profiterima koji su je izazvali i koji je svakog dana nastavljaju pogoršavati, postoji mogućnost da će pravosuđe natjerati političare na djelovanje.
Iako odluka Međunarodnog suda pravde neće biti pravno obvezujuća za države članice UN-a, ona bi mogla ohrabriti druge sudove da se oštrije postave prema onima koji ignoriraju svoje obveze prema budućim generacijama. Naime, diljem svijeta u tijeku su na tisuće sudskih slučajeva koji su pokrenuti upravo zbog toga što međunarodna zajednica u velikoj mjeri ignorira klimatsku krizu i time doprinosi njenom dodatnom rasplamsavanju. Najviše takvih slučajeva pokrenuto je u SAD-u, državi odgovornoj za najveću količinu historijskih emisija stakleničkih plinova.
Evo kako to objašnjava pravna zastupnica Vanuatua pred Međunarodnim sudom pravde Margaretha Wewerinke-Singh:
“Ako nacionalni sudovi vide da je najviši svjetski sudski organ utvrdio da su kontinuirana promocija fosilnih goriva i neuspjeh u smanjenju emisija nezakoniti, to može ohrabriti suce da odlučnije djeluju. Sudovi bi mogli postati naklonjeniji mogućnosti da odmah nalože zabranu određenih aktivnosti koje su emisijski intenzivne ili da nametnu kazne velikim emiterima stakleničkih plinova, posebno u slučajevima kad domaći zakoni dozvoljavaju primjenjivanje međunarodnih standarda i principa”.