Zašto Trump želi Grenland? Zbog klimatskih promjena

Američki predsjednik u dolasku Donald Trump zadnjih dana hoda naokolo i traži načine da pripoji Grenland teritoriju Sjedinjenih Američkih Država. Nije mu to prvi put; istu ambiciju pokazivao je i tijekom prethodnog predsjedničkog mandata. Najprije je Grenland pokušavao kupiti od Danske. Sad prijeti da će ga zauzeti oružanom silom.

Zbog čega Trump to radi? Zašto baš Grenland? Što taj komad zemlje čini tako bitnim za navodne interese Sjedinjenih Američkih Država koje Trump, kako tvrdi, pokušava zaštititi? Kratak odgovor na ova pitanja glasi – klimatske promjene.

Prije nego pojasnimo zašto je to tako, nužno je baciti pogled na kartu arktičkog područja iz nešto drugačije perspektive nego inače. Pogled sa sjevera otkriva dio razloga zbog kojeg Grenland i druga arktička područja zadnjih godina postaju sve bitnija u globalnoj utrci za resursima.

Ovaj dio svijeta tradicionalno je veći dio godine bio prekriven ledom. Međutim, to se mijenja; Arktik je danas dio svijeta koji se uvjerljivo najbrže zagrijava zbog klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem. Kako stoljetni led polako kopni, otkrivaju se ne samo kopneni predjeli kojima ljudi ranije nisu imali pristup, već i novi pomorski trgovački putevi, kao i ribolovne zone.

Drugim riječima, klimatske promjene po prvi put u povijesti omogućit će ljudima eksploataciju arktičkog kruga. Najviše prostora za profit imaju države čiji se isključivi gospodarski pojas proteže na arktičko područje: Sjedinjene Američke Države, Rusija, Norveška, Kanada (koju bi Trump pripojio SAD-u kao 51. državu) te Danska (u čijem sastavu je i Grenland, doduše kao autonomna pokrajina).

A profit bi mogao biti ogroman. Unutar arktičkog kruga nalaze se velike količine ugljikovodika (konkretno nafte i zemnog plina) te plemenitih metala. Dokazano je postojanje značajnih nalazišta fosfata, boksita, željezne rude, zlata, srebra, dijamanata, bakra, cinka…

Bit će posla i za prehrambenu industriju, kroz izlov ribe u novim ribolovnim područjima, a velik utjecaj na globalno gospodarstvo imat će i otvaranje novih trgovačkih puteva. Posebno veliku korist od toga bi mogla imati Rusija, uz čiju sjevernu obalu bi zbog otapanja ledenog pokrova mogla uskoro prolaziti roba proizvedena u Aziji na putu prema Europi i Sjevernoj Americi, još uvijek najbogatijim svjetskim tržištima. “Polarni put svile” dio je kineske međunarodne strategije tržišnog povezivanja, potrebnog da bi “svjetska tvornica” – kako se Kinu sve češće naziva – isporučivala sve veće količine proizvedene robe potrošačima na Zapadu.

Donald Trump evidentno želi kontrolu nad što većom količinom tih resursa. Američka vlada, naime, ima listu od 50 kritičnih minerala potrebnih za gospodarski i tehnološki razvoj. Na Grenlandu postoje dokazana nalazišta 43 različita minerala s te liste. Grenland je, koliko je poznato, jedino mjesto na svijetu čije zalihe plemenitih minerala mogu konkurirati Kini. A tu su i značajne količine nafte.

Na koncu, treba u obzir uzeti i geopolitičku poziciju najvećeg svjetskog otoka. Američki vojni stratezi odavno teoretiziraju da bi strana sila mogla koristiti Grenland kao ispostavu za napad na Sjedinjene Američke Države pa se Trumpov pokušaj aneksije Grenlanda može tumačiti i kroz sigurnosni aspekt. Na Grenlandu se, uostalom, već i nalazi američka vojna baza. Međutim, materijalističko objašnjenje Trumpovih postupaka zvuči znatno uvjerljivije, imajući u vidu njegov dosadašnji, mahom trgovački pristup politici i međunarodnim odnosima.

Sve donedavno se bogatstvo Grenlanda naprosto nije moglo eksploatirati. Sve je bilo zaleđeno. Prije deset godina, na Grenlandu se rudarilo na 12 lokacija. Danas ih ima oko 170. Kako temperature budu rasle, eksploatacija prirodnih bogatstva Grenlanda samo će postajati sve unosnija.

Donald Trump je očigledno toga svjestan, što posredno znači da mu je jasna i realnost klimatskih promjena. Usprkos tome novi/stari predsjednik SAD-a u javnim nastupima redovito demantira postojanje klimatskih promjena i najavljuje da će Amerika pod njegovim vodstvom trošiti još više energije, upumpavati još više stakleničkih plinova u atmosferu te još više iscrpljivati i zagađivati okoliš. A već sada su, zajedno s Kinom, svjetski šampioni zagađivanja.

Drugim riječima, što se predsjednika SAD-a tiče, nije važno hoće li dugoročno cijeli svijet trpjeti katastrofalne posljedice, ako postoji mogućnost da se kratkoročno okrene neki profit. Globalna znanstvena zajednica istovremeno nas upozorava da više nemamo vremena za političke igre moći i korporativnu pohlepu.

Godina 2024. je prva u kojoj je prosječna globalna temperatura prešla +1,5 stupnjeva Celzijusa s obzirom na predindustrijsko razdoblje. Još uvijek ne znamo je li ta razina zatopljenja privremena ili trajna, ali postoji pregršt razloga za zabrinutost. Među ostalim, postojeći klimatski modeli pokazuju se previše konzervativnima da bi objasnili trenutačni, sve brži tempo globalnog zatopljenja.

Sve to znači samo jednu stvar: vremena ima sve manje. Ljudska vrsta u narednim godinama i desetljećima mora ozbiljno srezati emisije stakleničkih plinova te ulagati u obnovu prirodnog okoliša ako želimo izbjeći klimatsku katastrofu. Odavno znamo da je to tako; vodeći svjetski klimatski znanstvenici upozoravaju nas već desetljećima. Sva potrebna tehnologija za dekarbonizaciju prometa i energetike te smanjenje poljoprivrednih emisija nam je na raspolaganju; potrebna je samo politička volja.