
Još malo o “zelenoj ideologiji”
Portal “Održiva istina” tvrdi da je Klimatski portal u članku o saborskoj raspravi na temu klimatskih promjena pogrešno opisao korištenje termina “zelena ideologija” od strane dvoje saborskih zastupnika. Osvrćemo se na njihovu tvrdnju kako bismo objasnili zbog čega je neutemeljena.
Autori Stjepan Lacković i Krešimir Jurina na portalu “Održiva istina” objavili su članak naslovljen “Postoji li zelena ideologija?” [1, 2]. U njemu zaključuju da je Klimatski portal netočno okarakterizirao upotrebu termina “zelena ideologija” tijekom saborske rasprave o Zakonu o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja kao prazni označitelj.
Transparentnosti radi, treba naglasiti da je portal “Održiva istina” pokrenulo Veleučilište Baltazar Zaprešić, a sufinanciranje za ovaj fact-checking projekt dobili su od Agencije za elektroničke medije u okviru Javnog poziva “Uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka”. Kroz isti javni poziv sufinanciran je i rad Klimatskog portala.
Evo što Lacković i Jurina pišu na portalu “Održiva istina”:
“Iz perspektive političke teorije, možemo konstatirati da ne stoji tvrdnja Petra Vidova da se u slučaju zelene ideologije radi o praznom označitelju.”
Ovu tvrdnju u članku argumentiraju pozivajući se na veći broj političkih teoretičara (Michael Freeden, 1995; James Connely i Graham Smith, 2003; Robert Leach, 1996; Matthew Humphrey, 2015) za koje ističu da su svojim radovima koristili i definirali ovaj pojam. Nabrajaju i dodatne autore (Andrew Dobson, 2007; Marko Škorić i Aleksej Kišjuhas, 2015) koji, kako kažu, “zelenu ideologiju” nazivaju ekologizmom.
Središnja odlika “zelene ideologije” prema svim navedenim autorima je ekocentrizam naspram antropocentrizmu karakterističnom za većinu ideologija. Drugim riječima, politike i društveni odnosi unutar takvog ideološkog sklopa promatraju se iz perspektive dobrobiti prirode (pa tako i ljudi kao dijela prirode), umjesto isključivo dobrobiti čovjeka, bilo kao pojedinca ili kao dijela određene zajednice.
I tako dolazimo do greške koju čine autori na portalu “Održiva istina”. Da se na Klimatskom portalu tvrdilo da je termin “zelena ideologija” sam po sebi prazni označitelj, njihova ocjena bila bi točna. Međutim, kad se članak objavljen na Klimatskom portalu sagleda u punom kontekstu, postaje jasno da Lacković i Jurina pogrešno interpretiraju napisano.
O tvrdnjama
Prvu indiciju da im teza ne drži vodu su Lacković i Jurina mogli pronaći u naslovu teksta čiju su točnost provjeravali. Glasio je ovako: “‘Zelena ideologija’ u Saboru: Fosilna propaganda u novoj ambalaži”.
U samom tekstu se, pak, tumači na koji način su saborski zastupnici Marin Miletić i Nino Raspudić koristili termin “zelena ideologija”, odnosno što su sve uvrstili pod taj kišobran, a radilo se o skupu činjenično netočnih i neutemeljenih tvrdnji vezanih za klimatske promjene i energetsku tranziciju, začinjenih motivima uobičajene za tzv. “narative odgode”, propagandne poruke kojima industrija fosilnih goriva obmanjuje javnost s ciljem što duljeg ostvarivanja što većih profita od crpljenja i preprodaje nafte i zemnog plina.
Drugim riječima, Miletić i Raspudić termin nisu koristili onako kako ga definiraju politički teoretičari na koje se poziva portal “Održiva istina”, već ga koriste upravo kao prazni označitelj – kao “pojam koji može značiti što god njihovi tumači žele da znače”. Citat je iz natuknice Oxfordovog Rječnika medija i komunikacije, na koju se Lacković i Jurina u pozivaju u svom članku kako bi definirali pojam “prazni označitelj”.
Kako bi još jednom rastumačili značenje koje su Miletić i Raspudić upisali u pojam “zelene ideologije”, ponovimo njihovu centralnu tezu, pojašnjenu i u izvornom članku na Klimatskom portalu: naravno da država treba štititi prirodni okoliš, ali javne politike usmjerene na smanjenje emisija stakleničkih plinova su nepotrebne i štetne. Ako netko tvrdi suprotno (kao što to npr. tvrde najbolji svjetski klimatski znanstvenici okupljeni u UN-ov Međuvladin panel o klimatskim promjenama), to je “zelena ideologija”.
Sasvim je, pritom, neutemeljeno klimatske politike s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova opisati kao sušti ekologizam. Takve politike se, naime, ne donose zbog zaštite prirode, već upravo zbog zaštite čovjeka. Prosječna globalna temperatura kroz povijest je znala biti znatno veća nego sada; najveći temperaturni skok na površini Zemlje je zabilježen prije 56 milijuna godina (na više od 22 °C u usporedbi s današnjih 15 °C). Priroda je, međutim, i tada postojala (život na Zemlji razvio se prije barem 3,7 milijardi godina) te je preživjela, kao što znamo, sve do današnjih dana. Priroda može preživjeti značajan nagli rast prosječne temperature na Zemlji; ljudska civilizacija vjerojatno ne može.
O metodologiji
Na koncu, metodologija koju Lacković i Jurina koriste kako bi objavu Klimatskog portala ocijenili netočnom vrlo se jednostavno razotkriva kao manjkava čim se primjeni na njihov članak. Evo još jednog citata:
“Dobri primjeri praznih označitelja su pojmovi poput ‘rodne ideologije’ ili ‘woke ideologije’. Međutim, to nije slučaj sa zelenom ideologijom. Zelena ideologija ima svoje jasno značenje i mjesto u suvremenoj političkoj teoriji. Ovdje također postoji opasnost da pretjeranim i neprikladnim adresiranjem pojma prazni označitelj na pojmove koji imaju značenje, i sam pojam prazni označitelj, postane prazni označitelj”.
Autori na portalu “Održiva istina” su u pravu kad pojmove “rodna ideologija” i “woke ideologija” identificiraju kao dobre primjere praznih označitelja. Način na koji se ova dva pojma koriste u javnom prostoru doista odgovara definiciji praznog označitelja. Pa ipak, oba ova pojma također postoje u teoriji društvenih znanosti.
Citiramo iz natuknice “rodna ideologija” sadržane u Međunarodnoj enciklopediji društvenih i bihevioralnih znanosti iz 2001. godine, koju potpisuje antropologinja Susan U. Philips, profesorica emerita na Sveučilištu u Arizoni:
“Proučavanje rodnih ideologija bavi se opisivanjem i objašnjavanjem međukulturnih sličnosti i razlika u ljudskim stavovima o ženama, muškarcima i alternativnim rodnim identitetima. Korištenje pojma ‘ideologija’ odražava dva aspekta istraživanja na ovu temu: (a) njegove korijene u feminističkom stavu da se žene konceptualiziraju kao inferiorne u odnosu na muškarce kako bi se opravdao i održao društveni i kulturni sustav kojim dominiraju muškarci; i (b) kulturološki konstruiranu (za razliku od ‘prirodne’) prirodu roda.”
Naravno, kad pripadnici ekstremne desnice i vjerski fundamentalisti koriste termin “rodna ideologija”, ne koriste ga s ovom definicijom na umu. Upravo suprotno, “rodnom ideologijom” opisuju se i pokušavaju diskreditirati javne politike koje promoviraju inkluzivan odnos prema rodnim manjinama.
Kako nastaje prazni označitelj
Okrenimo se sada terminu “woke ideologija”. Njime su se također bavili različiti teoretičari, pokušavajući ga definirati i interpretirati. Francuski filozof Jean-David Ponci o “woke ideologiji” je 2021. objavio članak u časopisu Le Regard libre. Iste godine je vlastitim člankom u časopisu Russia in Global Affairs doprinio ruski filozof i povjesničar Alexander V. Lukin. Naredne 2022. u raspravu se uključio i Luke John Howie, člankom objavljenim u časopisu Međunarodni žurnal Žižekovih studija.
Sva tri tumačenja su više ili manje reakcionarna, u smislu da u “woke ideologiju” upisuju pokušaje promoviranja inkluzivnosti prema rasnim, etničkim i rodnim manjinama. Drugim riječima, pristaju na upravo onakvo tumačenje kakvo se na portalu “Održiva istina” naziva “praznim označiteljem”.
Priča postaje kompliciranija kad se uđe u trag historijskoj uporabi termina “woke”, koji se u SAD-u izvorno pojavio unutar crnačke zajednice još tijekom 1930-ih te je označavao osvještavanje rasne nejednakosti unutar američkog društva. Simbol je u međuvremenu mutirao i došao do današnjeg stadija praznog označitelja.
Ta se semantička mutacija desila kroz kooptiranje ovog termina, prvenstveno od strane reakcionarnih političara koji u njega upisuju vlastita, mutno definirana značenja. “Wokeu” se, dakle, dogodila ista stvar koja se događa “zelenoj ideologiji”, na što je Klimatski portal ispravno upozorio.
Zaključak
Zaključno, tvrdnja autora na portalu “Održiva istina” da je Klimatski portal objavio netočnu tvrdnju nema utemeljenje. Eventualno nam se može zamjeriti nedostatak preciznosti u izričaju; termin prazni označitelj u izvornom tekstu nismo definirali, niti smo se osvrnuli na ranije slučajeve korištenja termina “zelena ideologija” u društvenim znanostima.
Međutim, to ne može promijeniti prirodu pogreške članka objavljenog na portalu “Održiva istina”, čiji su autori odlučili ignorirati tumačenje zbog kojeg smo korištenje termina “zelena ideologija” tijekom saborske rasprave okarakterizirali kao prazni označitelj tj. “novu ambalažu fosilne propagande”. Takav pristup radu ne može se okarakterizirati kao fact-checking napravljen u skladu sa standardima i praksama europske i međunarodne fact-checkerske zajednice [1, 2].
Puno prikladniji bio bi jedan drugi engleski termin, cherry picking – probiranje podataka da se zadovolji željena interpretacija, uz ignoriranje podataka ili konteksta koji se u takvu interpretaciju ne uklapaju.
Članak je nastao u okviru projekta “Činjenice o klimatskoj krizi – klima.faktograf.hr”. Projekt je sufinanciran putem bespovratne potpore dodijeljene od strane Agencije za elektroničke medije u okviru Programa potpora male vrijednosti (de minimis) za mjeru NPOO C1.1.1. R6-I2 Uspostava provjere medijskih činjenica iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.