Vjetroelektrane – mitovi i činjenice

Povećanjem izgaranja fosilnih goriva i jačanjem klimatskih promjena koje zbog toga nastaju, sve se više priča o obnovljivim izvorima energije. Hrvatska ima izvrsne prirodne predispozicije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije. Međutim, povećanjem korištenja obnovljivih izvora energije, rastu i jačaju dezinformacijski narativi oko istih.

U časopisu Nature Communications je 2024. objavljeno istraživanje o raširenosti dezinformacija vezanih za vjetroelektrane. Međunarodni je istraživački tim zaključio da su takve dezinformacije prilično raširene. Proveli su dva istraživanja s više od 6000 sudionika u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Australiji te uočili da znatan udio ispitanika izražava slaganje s činjenično neutemeljenim tvrdnjama vezanim za vjetroelektrane.

U ovom članku donosimo vam činjenice vezane za najraširenije mitove o vjetroelektranama – energetskim postrojenjima u kojem se kinetička energija vjetra, s pomoću jedne ili niza vjetrenih turbina s električnim generatorima, pretvara u električnu energiju. Koliko su opasne za ptice i šišmiše, a koliko za zdravlje ljudi? Koliko su stvarno učinkovite? Doprinose li povećanju otpada i smanjenju akumulacije CO2 u Zemljinoj atmosferi?

1. NEPOTPUNO: Vjetroelektrane ubijaju ptice i šišmiše
2. NEPOTPUNO: Vjetroelektrane zagađuju bukom i utječu na ljudsko zdravlje
3. NETOČNO: Vjetroelektrane proizvode puno otpada
4. NETOČNO: Vjetroelektrane emitiraju velike količine CO2
5. NETOČNO: Vjetroelektrane su neučinkovite, nepouzdane i rade na ograničenoj brzini vjetra
6. NETOČNO: Vjetroelektrane zagrijavaju atmosferu

1. NEPOTPUNO: Vjetroelektrane ubijaju ptice i šišmiše

Ubijaju li vjetroelektrane ptice i šišmiše? Ukratko – da. Ako pitanju pristupimo samo s brojčane strane, za ptice su ipak opasnije zgrade i mačke. Međutim, pitanje nije samo koliko ptica (i šišmiša) vjetroelektrane ubijaju, već i koje vrste. Grabežljivci su posebno ranjivi, a smrt većeg broja primjeraka iste vrste može ozbiljno narušiti dinamiku populacije, pa dovesti i do rizika od izumiranja.

Kako se navodi u priručniku Vjetroelektrane i ptice, u izdanju Ornitološkog društva “Naše ptice” iz BiH, vjetroelektrane negativno utječu na ptice na nekoliko načina. Prvo, ptice (i šišmiši) se s njima sudaraju; vjetroelektrane dovode do izmještanja vrsta, tj. micanja populacija s mjesta gniježđenja i njihova hranjenja; predstavljaju barijeru u staništu ili dovode do direktnog gubitka staništa uslijed izgradnje vjetroparkova i pratećih struktura.

Najveći postotak smrtnosti ptica i šišmiša je u tzv. “uskim grlima” (eng. bottleneck), područjima kuda ptice prolaze kada migriraju, a u kojima nemaju gdje zaobići vjetroelektranu i koja su nepovoljna za prelet.

Okolišne udruge stava su da vjetroelektrane predstavljaju prijetnju pticama i šišmišima te smatraju kako je prije izgradnje potrebno napraviti kvalitetne studije procjene utjecaja na okoliš. Iako se, ako promatramo pojedinačno, radi o manjim gubitcima staništa ili manjih gubitcima ptica i šišmiša, na umu moramo imati dugoročni i kumulativni utjecaj vjetroelektrana.

Kako piše naša udruga BIOM, nagli rast broja vjetroelektrana u zemljama u tranziciji ne prati kvalitetna primjena mehanizama zaštite prirode.

“Dosadašnja istraživanja pokazuju da vjetroelektrane izazivaju negativne utjecaje na ptice, poput direktne kolizije s elisama, gubitka dijela staništa, efekta barijere te uznemiravanja koje dovodi do napuštanja staništa. Ti utjecaji mogu biti posebno značajni onda kada se takve strukture nalaze unutar područja koja su važna za ptice, što npr. uključuje poznate migracijske putove”.

BIOM u svojim Smjernica za procjenu utjecaja vjetroelektrana na ptice navodi da bi, kako bi se prikupili reprezentativni podaci, minimalno trajanje istraživanja trebalo biti godinu dana s minimalno 72 sata promatranja raspoređena tako da se pokrije godišnji ciklus ptica.

Dakle, točno je da vjetroelektrane mogu imati štetan utjecaj na populaciju ptica grabežljivica, ali to ne mora nužno biti slučaj. Adekvatnim planiranjem se glavnina potencijalne štete može izbjeći ili minimizirati.

2. NEPOTPUNO: Vjetroelektrane zagađuju bukom i utječu na ljudsko zdravlje

Vjetroelektrane proizvode dva tipa buke – mehaničku i aerodinamičku. Mehanička nastaje uslijed kretanja motoriziranih dijelova vjetroelektrane, dok aerodinamičnu buku podrazumijeva strujanje zraka oko oštrica turbina. Na udaljenosti od 300 metara od vjetroelektrana, buka koju one proizvode nalik je šumu hladnjaka.

Buka od vjetroelektrana ne uzrokuje gubitak sluha, niti je ustanovljeno da ima direktnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Međutim, buka kao takva može utjecati na ljudsko zdravlje, stoga se implementiraju ograničenja za zagađenje bukom. I dok dostupni zdravstveni podaci sugeriraju da vjetroelektrane nemaju štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje, neki ljudi svejedno mogu osjećati iritaciju od buke koju vjetroelektrane proizvode, bez obzira na nametnuta ograničenja.

Iako nema zdravstvenih dokaza koji pokazuju utjecaj vjetroelektrana na ljudsko zdravlje, one imaju utjecaja na drugi životinjski svijet, poput riba, ptica i šišmiša.

Jedna studija pokazala je kako zagađenje bukom ima negativni utjecaj na biljni i životinjski svijet. Buka može ometati razne mehanizme životinja koji su ključni za njihov opstanak i može dovesti do stresa koji povećava razine hormona u tijelu, pa dovesti čak i do gubitka sluha. Buka može omesti i komunikaciju među životinjama.

Životinje mogu percipirati buku i kao prijetnju, zbog čega se mogu ući u predatorski modus ponašanja umjesto da se, primjerice, fokusiraju na traženje hrane. Sve u svemu, zagađenje bukom “mijenja životinjske zajednice, smanjuje njihovu sveukupnu stopu preživljavanja i formu te doprinosi padu globalne bioraznolikosti”, navodi se u prije spomenutoj studiji.

Važno je napomenuti da zagađenje bukom, u kombinaciji s drugim tipovima zagađenje, primjerice svjetlosnim, može doprinijeti povećanom pomoru živog svijeta. Uz sve to, i degradacija i postepeno uništavanje materijala do kojega dolazi s godinama, također može doprinijeti povećanju zagađenja bukom, kao i loša kvaliteta korištenog materijala ili samo servisiranje i popravak.

Buka koju proizvode vjetroelektrane, dakle, nema dokazanog utjecaja na ljudsko zdravlje, ali može imati utjecaja na životinje. Negativni učinci vjetroelektrana po pitanju zagađenja bukom i nemira koji unose u živi svijet mogu se mitigirati korištenjem boljih materijala i tehnologija, kao i kvalitetnim planiranjem postavljanja vjetroelektrana.

3. NETOČNO: Vjetroelektrane proizvode puno otpada

Svi izvori energije imaju neke negativne učinke po okoliš. Ili emitiraju ugljični dioksid ili po kraju njihova životnog vijeka stvaraju otpad koji se mora reciklirati ili riješiti drugim načinima, poput spaljivanja.

Nama trenutačno na “naplatu” dolaze vjetroelektrane instalirane prije dvadesetak godina, budući da je njihov životni vijek obično od 20 do 25, a nekih i 30 godina.

U slučaju vjetroelektrana, otpad nastaje od lopatica (krila), gondole (kućišta) s generatorom i drugih dijelova od kojih se obično sastoje vjetroelektrane. Jedna studija pokazala je da bi do 2050. godine globalni kumulativni otpad koji od njih nastaje mogao iznositi oko 42 milijuna tona.

Druga studija navodi da se svake godine mora zamijeniti oko 2,4 posto lopatica. Vjetroelektrane će do 2034. godine godišnje proizvesti 200.000 tona otpada samo od lopatica.

Otpad će biti sve veći problem s rastom broja vjetroelektrana koje se instaliraju. Međutim, solarna energija, energija vjetra, kao i nuklearna energija, svejedno proizvode osjetno manje otpada od ugljena. Ova usporedba je bitna jer obnovljivi izvori u elektroenergetskom sustavu primarno zamjenjuju upravo struju proizvedenu u termoelektranama na ugljen.

Pritom je važno imati na umu da se 80 do 85 posto otpada koji nastaje od vjetroelektrana može reciklirati. Najveći problem pri reciklaži predstavljaju lopatice vjetroelektrana. Za njihovu izradu koristi se uglavnom stakloplastika koja se u slojevima lijepi izrazito čvrstom epoksidnom smolom. Jednom kada se ta smola stisne i zalijepi, više ne može otapati i zbog toga je konvencionalno recikliranje nemoguće.

Lopatice se zato melju za proizvodnju cementa, odnosno spaljuju u spalionicama ili zakapaju u odlagalištima otpada, a trenutačno se testiraju metode i procesi ekstrakcije, tj. odvajanja vlakana od smole.

Traže se i alternativni načini korištenja otpada koji nastaje,  pa se tako neki dijelovi vjetroelektrana melju i koriste kao materijal, neki od dijelova proizvode klupe [Business Insider] ili prenamjenjuju lopatice u igrališta ili spremišta za bicikle.

Točno je, dakle, da vjetroelektrane generiraju određenu količinu otpada, ali to važi za sve izvore energije. Niti jedan način dobivanja energije nije potpuno čist i lišen utjecaja na okoliš, ali utjecaj obnovljivih izvora znatno je manji od onog koji imaju fosilna goriva.

4. NETOČNO: Vjetroelektrane emitiraju velike količine CO2

Procjena životnog ciklusa (eng. life cycle assessment, LCA) koristi se za utvrđivanje utjecaja koje određeni proizvod ima na okoliš i uključuje sve aspekte njegova životnog vijeka.

U procjene životnog ciklusa ulaze sve faze kroz koje proizvod prolazi, od vađenja samih sirovina, “troškova” obrade, prijevoza, instalacije, pa onda i prijevoza i zbrinjavanja otpada. Kao pozitivnu činjenicu kod vjetroelektrana važno je istaknuti da se većina energije uložene i CO2 emitiranog potrebnih da bi se izgradila vjetroelektrana “uloži” prije puštanja u rad, dok sama proizvodnja energije iz vjera ne emitira CO2.

Procjena životnog ciklusa pokazala je da je najviše emisija proizvedeno tijekom ekstrakcije sirovina, prijevoza i proizvodnje, dok je proizvodna faza odgovorna za gotovo 90 posto emisija u cijelom ciklusu vjetroelektrane.

Dakle, dok postrojenje koje pokreće ugljen stalno emitira CO2, većina CO2 od vjetroelektrana zapravo se u atmosferu ispusti tijekom proizvodnje (i onda potom recikliranja i zbrinjavanja). Sam čin konverzije energije vjetra u električnu energiju ne emitira ugljični dioksid.

Vjetroelektrane su energetski učinkovite te vrlo brzo nakon instalacije dolazi do “povrata” uložene energije. Obično je potrebno manje od godinu do najduže šest godina da se “povrati” tj. nadoknadi energija uložena u izgradnju vjetroelektrane. Jedna studija navodi kako je bilo potrebno tek sedam mjeseci kako bi došlo do “povrata” uložene energije, dok je druga pokazala kako vjetroelektrane u dvije godine nadoknade (eng. offset) CO2 koji se proizvede u njihovu 30-godišnjem životnom ciklusu.

Vjetroelektrane na kopnu obično su jeftinije te lakše za instaliranje i održavanje nego one na moru (eng. offshore), ali vjetroelektrane na moru u pravilu tijekom svog životnog vijeka proizvedu više energije od vjetroelektrana postavljenih na kopnu.

Ukupne emisije CO2 koje nastaju instaliranjem i drugim procesima mogu se kumulativno smanjiti poboljšanjem svakog dijela procesa, od ekstrakcije materijala do recikliranja.

Dakle, vjetroelektrane imaju ugljični otisak isto kao i svi ostali način proizvodnje energije. Međutim, količine CO2 koje emitiraju vjetroelektrane su zanemarive u usporedbi s fosilnom energijom.

5. NETOČNO: Vjetroelektrane su neučinkovite, nepouzdane i rade na ograničenoj brzini vjetra

Kada govorimo o tome “rade” li vjetroelektrane pri nižim brzinama vjetra, obično zapravo govorimo o tome proizvode li struju. Moderne vjetroelektrane struju proizvode oko 70 do 85 posto vremena, ali razina proizvodnje ovisi o brzini vjetra.

Vjetroelektrane se obično instaliraju na mjestima gdje se zna da vjetar puše češće, čime se osigurava kontinuirana proizvodnja energije. Točno je da vjetroelektrane ne generiraju struju kada nema vjetra ili kada brzina vjetra padne ispod određene razine (eng. cut-in-speed).

Međutim, one zapravo rade i pri nižim brzinama vjetra, tj. sve komponente i dijelovi i dalje rade kako bi vjetroelektrana ostala funkcionalna. Uz sve to, poboljšanja u dizajnu dovode do povećanja učinkovitosti i pouzdanosti. Vjetroelektrane već sad su vrlo blizu teoretskog limita energetske učinkovitosti za ovu vrstu tehnologije; prema tzv. Betzovom zakonu, gornja razina učinkovitosti koju vjetroelektrana može postići je 59 posto.

Općenito je raširen mit da obnovljivi izvori energije nisu pouzdani, iako dostupni podaci o njihovoj uporabi pokazuju da takve tvrdnje nemaju činjenično utemeljenje.

Nedavna studija objavljena u časopisu Obnovljiva energije (Renewable energy) pokazala je da su u 2024. godini, od kasne zime do ranog ljeta, obnovljivi izvori energije ispunili 100% energetskih potreba američke savezne države Kalifornije do deset sati dnevno. Ne samo da je to rekord za tu saveznu državu, ne samo da u tom periodu nije bilo nestanaka električne energije, već se u periodima najveće proizvodnje obnovljivi izvori energije proizvodili 162 posto ukupno potrebne energije, zbog čega je Kalifornija struju mogla i izvoziti ili koristiti za punjenje baterija.

Sličnu stvar vidimo i u Hrvatskoj. Iako naša država ima relativno skromne kapacitete za proizvodnju električne energije iz vjetra u usporedbi s razvijenijim europskim državama, na dane kad vjetar puše adekvatnom silinom i dalje se može generirati prilična količina struje. Početkom veljače 2025. su tako, prema podacima organizacije WindEurope, vjetroelektrane znale zadovoljavati i više od trećine hrvatskih dnevnih potreba za električnom energijom.

6. NETOČNO: Vjetroelektrane zagrijavaju atmosferu

Zadnjih godina raširio se mit da energija dobivena iz vjetroelektrana zapravo doprinosi povećanju prosječne globalne temperature. Međutim, to nije točno.

Nesporazum je izazvao rad objavljen 2018. godine u časopisu Joule. Potpisuju ga dva iskusna znanstvenika s američkog Harvarda, jednog od najprestižnijih svjetskih sveučilišta. Autori rada modelirali su što bi se dogodilo kad bi se sva električna energija koja se troši u SAD-u dobivala iz vjetroelektrana te zaključili kako bi to dovelo do rasta površinske temperature na američkom tlu od 0,24 °C.

Nalaze njihovog rada nitko ne osporava. Međutim, tvrdnja da se radi o dokazu kako vjetroelektrane doprinose globalnom zagrijavanju predstavlja pogrešnu interpretaciju njihovih rezultata [1, 2].

Naime, njihovo istraživanje pokazuje da vjetroelektrane mogu utjecati na mikroklimu područja na kojem se nalaze, podižući lokalnu temperaturu. Međutim, u pitanju nije doprinos globalnom zagrijavanju; vjetroelektrane ne dodaju novu toplinsku energiju Zemljinoj atmosferi, već “preraspoređuju” postojeću toplinu.

Autori rada u časopisu Joule to i sami ističu: “Vjetroturbine proizvode električnu energiju iskorištavanjem kinetičke energije, što usporava vjetrove i modificira razmjenu topline, vlage i sile između površine i atmosfere”. Ovaj učinak je snažniji noću, kad se temperatura zraka povećava s visinom pa vjetrenjače “premještaju” topliji zrak prema tlu.

Poruka njihovog rada stoga nije da vjetroelektrane zagrijavaju atmosferu, već da obnovljive izvore u sustav treba uvoditi kombinirano i planirati lokacije za njihovo postavljanje prema klimatskim učincima koje imaju. “Ukupni ekološki utjecaji energije vjetra zasigurno su manji od onih fosilnih goriva. Ipak, kako se energetski sustav dekarbonizira, odluke između energije vjetra i sunca trebale bi se temeljiti na procjenama njihovih klimatskih utjecaja”, navodi se već u sažetku rada.

Nadopuna (6.3.2025.) – Ovaj članak je naknadno nadopunjavan nakon objave. U tekst je dodan odlomak pod točkom šest.

Članak je nastao u okviru projekta “Činjenice o klimatskoj krizi – klima.faktograf.hr”. Projekt je sufinanciran putem bespovratne potpore dodijeljene od strane Agencije za elektroničke medije u okviru Programa potpora male vrijednosti (de minimis) za mjeru NPOO C1.1.1. R6-I2 Uspostava provjere medijskih činjenica iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.