Zločini protiv prirode prolaze nekažnjeno jer u Hrvatskoj nedostaje političke volje za promjenu
Nova analiza udruge Sunce upozorava na neučinkovitost nadzora i kontrole ilegalnih radnji u zaštićenim područjima i ekološkoj mreži na području Hrvatske.
“Hoćemo li ikada zaustaviti zločine protiv prirode”, pitanje je koje postavlja splitska Udruga za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce nakon provedene analize sustava nadzora i kontrole ilegalnih radnji u zaštićenim područjima i ekološkoj mreži Natura 2000.
Njihova “Analiza institucionalnog i pravnog okvira postojećih kapaciteta u zaštićenim područjima u Hrvatskoj“, naime, pokazuje da zločini protiv prirode u Hrvatskoj prolaze nekažnjeno, a razlozi su neučinkovit nadzor, slabe zakonske mjere te loša koordinacija institucija. Zato traže hitne reforme u sustavu nadzora zaštićenih područja i ekološke mreže.
Kako navode, samo proglašenje zaštićenih područja nije dovoljno, od iznimne je važnosti i njihovo kvalitetno upravljanje. Analiza udruge Sunce pokazala je, međutim, da to u Hrvatskoj nije slučaj – upozoravaju na nedovoljne financijske i ljudske resurse, nekoordiniranost institucija i nisku razinu provedbe zakona koja omogućuje devastaciju bez ozbiljnih posljedica za počinitelje. Problem je, smatraju, i nedostatak političke volje.
“Želimo istaknuti kako je dosadašnji otpor nadležnih institucija u unaprjeđenju učinkovitosti nadzora i međuresorne suradnje u nerazmjeru sa slabostima i potrebama koje provedbena i stručna razina izražavaju. Na gotovo svim razinama izostaju politička odlučnost i odgovornosti koje bi osigurale kvalitetnu međuresornu suradnju u kontroli zločina protiv prirode, a za dobrobit društva u cjelini. Jedino odlučne i održive promjene sustava mogu osigurati učinkovit nadzor i zaštitu prirode u Hrvatskoj.”
Sustavni problemi
Analiza obuhvaća pritiske koji proizlaze iz svakodnevnih ljudskih aktivnosti, zatim propise za njihovu kontrolu, nadležna tijela za nadzor te njihove kapacitete. Korišteni su dostupni podaci i dokumenti vezani za područje zaštite prirode – planovi upravljanja, zakoni, pravilnici, izvješća i statistički podatke o aktivnostima nadzora i provedbi zaštite – te je proveden upitnik s dionicima sustava. Analiza je temeljena na odabranim pilot područjima, njih ukupno osam, na teritoriju Hrvatske i Italije, a objavljena je u sklopu projekta Interreg EFFICIENTN2K, čiji je cilj unaprijediti suradnju institucija uključenih u kontrolu i nadzor u zaštićenim obalnim i morskim Natura 2000 područjima u Italiji i Hrvatskoj.
Područja obuhvaćena istraživanjem u Hrvatskoj su Posebni rezervat Malostonski zaljev i Malo more, Pakleni otoci, Nacionalni park Kornati, Park prirode Telašćica, Sjeverozapadni dio Dugog otoka – uvala Sakarun, a utvrđeni problemi su mnogobrojni.
Čuvari prirode nemaju status službene osobe, što im otežava postupanja i onemogućuje djelovanje unutar ekološke mreže. Kako se navodi u analizi, čuvari prirode u praksi rijetko postupaju, što zbog političkih okolnosti ili osobnog poznavanja počinitelja, što zbog manjka stručnosti. Uz to, javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima opterećuju se dodatnim obvezama, mada bi trebalo raditi na jačanju njihovih kapaciteta, budući da su potkapacitirane. Kazne za prekršitelje su preniske, a javne ustanove nemaju pravnu podršku u slučajevima zločina protiv prirode. Na koncu, upozorava udruga Sunce, inspekcija zaštite prirode, policija, Državni inspektorat i druge službe ne surađuju sustavno, što usporava i otežava provedbu zakona.
“Bolna točka cjelokupnog sustava i dalje je neučinkovitost kontrole ilegalnih radnji, posebice na moru. Ovaj gotovo najvažniji segment zaštite prirode posljednjih godina, ne samo da se nije razvio do razine koja je nužna za postizanje EU i globalnih ciljeva očuvanja prirode na koje smo se obvezali, već je dodatno nazadovao”, kaže Zrinka Jakl, voditeljica Odjela za zaštitu prirode Sunca.
Koje su preporuke i tko je odgovoran
Autori studije nude nekoliko potencijalnih rješenja. Čuvari prirode, smatraju, trebali bi se profesionalizirati te dodatno obrazovati, a njihov fokus trebao bi biti na nadzoru, ne na obavljanju tehničkih zadataka kao što su uređivanje okoliša i naplate ulaznica. Broj inspektora treba povećati i raditi na njihovoj opremljenosti, pogotovo kada je riječ za nadzor na moru. Institucijama uključenima u nadzor treba omogućiti smjenski rad kako bi bile stalno prisutne na terenu, a službenici bi trebali biti bolje informirani o zločinima protiv prirode. Kako navode u udruzi Sunce, policija, tužitelji i suci često nisu ni specijalizirani ni senzibilizirani za tematiku zaštite okoliša.
“Potrebno je unaprijediti i koordinaciju postupanja na moru između čuvara prirode, DIRH-a, policije, lučke kapetanije, inspektorata morskog ribarstva i Obalne straže. Bolja suradnja između institucija, koja uključuje redovne sastanke i jasnu podjelu odgovornosti, smanjila bi institucionalnu neusklađenost.”
Odgovornost za hitno unaprjeđenje učinkovitosti nadzora u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže je na resornom Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, upozorava se u analizi.