Zašto nema fiziološke otopine? Zbog kapitalizma i klimatskih promjena

U hrvatskim ljekarnama skoro čitavu zimu traje nestašica fiziološke otopine, a sličan problem dijele i druge europske države. Mnogi se pitaju kako je to moguće; ipak se radi o proizvodu koji ima samo dva, naširoko dostupna sastojka – (destiliranu) vodu i (pročišćenu nejodiranu) sol.

Dio problema upravo je činjenica da je fiziološka otopina prilično jeftin proizvod pa samim time ne i naročito isplativ za proizvođače. Drugi dio problema su klimatske promjene.

Kako smo došli do toga da se fiziološka otopina ne može kupiti

Trenutačna nestašica fiziološke otopine je, naime, izravna posljedica pojačanog intenziteta ekstremnih vremenskih pojava. Konkretno, odgovoran je uragan Helene koji je krajem rujna 2024. pogodio istočnu obalu SAD-a.

Uragan Helene usmrtio je više od 200 ljudi i izazvao priličnu količinu štete. Između ostalog, pogodio je tvornicu farmaceutske tvrtke Baxter International u Sjevernoj Karolini, zbog čega je proizvodnja obustavljena.

Baxter je među najvećim svjetskim proizvođačima fiziološke otopine: pokrivaju 60 posto potreba američkog tržišta, a za glavninu proizvodnje odgovorna je upravo njihova tvornica u Sjevernoj Karolini. Proizvodnja je bila obustavljena od konca rujna 2024. do konca veljače 2025. Baxter je 21. veljače priopćio da su uspjeli ponovo uspostaviti uobičajenu razinu proizvodnje.

Znanstvenici iz organizacije World Weather Attribution, koja proučava ekstremne vremenske pojave, procjenjuju da su klimatske promjene učinile uragan Helene znatno razornijim nego što bi bio u svijetu bez antropogenih stakleničkih plinova koji podižu prosječnu temperaturu na Zemlji. Bez tog dodatnog zagrijavanja, palo bi 10 posto manje kiše, a silina vjetra bila bi 11 posto manja. Klimatske promjene učinile su ovakve snažne uragane znatno učestalijima; broj takvih oluja se zbog rasta globalne temperature povećao za 150 posto.

Sve to nije se moglo desiti u gorem trenutku. Ovu zimu diljem svijeta karakterizira neuobičajeno intenzivna sezona gripe, a prate je i druge bolesti koje pogađaju respiratorni sustav, poput kovida-19 [1, 2, 3]. To znači da je potražnja za fiziološkom otopinom znatno povećana; u kućanstvima se troši više nego inače jer se koristi za inhalaciju i ispiranje nosa, a u bolnicama je povećana potrošnja jer je povećan i broj hospitalizacija zbog gripe, upale pluća i drugih bolesti.

Fiziološka otopina spašava živote, ali nije isplativa

Međutim, obustava proizvodnje zbog štete izazvane uraganom samo je razotkrila dublje probleme u lancu proizvodnje i distribucije fiziološke otopine.

Iako se radi o naizgled prilično jednostavnom proizvodu, fiziološku otopinu zapravo nije tako jednostavno proizvesti. Da bi mogla biti stavljena na tržište, fiziološka otopina mora biti potpuno sterilna, jer se u bolnicama koristi kao pomoćno sredstvo za intravenozno davanje potrebnih lijekova pacijentima. Potreba za apsolutnom sterilnošću, zbog čega i korištena sol mora biti pročišćena te nejodirana, komplicira i poskupljuje proizvodnju.

Budući da se usto radi o proizvodu koji je naširoko korišten i prilično jeftin, zapravo ga se isplati proizvoditi samo u vrlo velikim količinama. Manji farmaceutski pogoni ne bave se proizvodnjom fiziološke otopine  jer im nije dovoljno isplativo, tako da čitavo svjetsko tržište servisira manja količina tvrtki s velikim proizvodnim kapacitetima.

Kad jedna tvrtka doživi havariju zbog koje nije u stanju isporučiti na tržište očekivane količine fiziološke otopine, ostale tvrtke koje proizvode ovaj neizmjerno važan medicinski proizvod nisu u stanju preko noći znatno povećati proizvodnju. Tako dolazi do nestašica.

U ovom konkretnom slučaju, do nestašice u Hrvatskoj došlo je zbog smanjene dostupnosti fiziološke otopine na europskom tržištu, jer su velik dio zaliha koje se inače proizvode i troše u Europi izvezene u SAD.

Problem koji traje godinama

Ovo nije prvi put da dolazi do nestašice jer razorne oluje utječu na proizvodno-distribucijski lanac. Potpuno ista stvar dogodila se kad je uragan Maria 2017. pogodio Puerto Rico, američki otočki teritorij na Karibima, gdje se također nalazi Baxterova tvornica koja je tada morala obustaviti proizvodnju.

“Većina nestašica lijekova događa se kod starijih, generičkih, injektibilnih lijekova koje proizvodi mali broj dobavljača – obično tri ili manje. Sjedinjene Američke Države dobivaju fiziološku otopinu od samo tri tvrtke: Baxter International, B. Braun Medical i ICU Medical. Većinu nestašica uzrokuju problemi s kvalitetom ili proizvodnjom u proizvodnim pogonima – uzroci koji se odnose i na trenutnu nestašicu fiziološke otopine. Osim toga, kada jedan dobavljač doživi nestašicu, ostali često nemaju dovoljan proizvodni kapacitet da nadoknade razliku. Proizvođači lijekova nisu obvezni imati višak kapaciteta u svojim pogonima, čak ni poslovni plan za izvanredne situacije u slučaju katastrofe, bez obzira na to koliko je lijek koji proizvode ključan ili spasonosan”, pisao je tada The New England Journal of Medicine.

Koliko je fiziološka otopina “ključna ili spasonosna”? Toliko da se, prema istom članku u ovom uglednom medicinskom časopisu, daje gotovo svim pacijentima koji budu zaprimljeni u bolnicu.

Nestašice fiziološke otopine u SAD-u, koje posredno utječu i na ostatak svijeta, traju još od 2013. godine. Glavni razlog tome jasno je sažeo američki novinar David Dayen u knjizi “Monopolizirani: Život u eri korporativne moći”, objavljenoj 2020. godine: “Budući da su profitne marže bile vrlo niske, proizvođači su se konsolidirali kako bi zarađivali na velikom obujmu proizvodnje. Nedostatak konkurencije može dovesti do nestašica čak i pri najmanjem poremećaju”.

Dakle, iako je trenutačna nestašica fiziološke otopine izravna posljedica jednog razornog uragana, kakvi su zbog klimatskih promjena dobili na intenzitetu i učestalosti, središte problema zapravo predstavlja dominantna filozofija suvremenog kapitalističkog načina proizvodnje. Da bi proizvod bio isplativ, proizvodnja mora biti konsolidirana u rukama malog broj proizvođača. A povrh toga postoji i problem tzv. “just-in-time” ekonomije.

Sustav od kojeg profitiraju samo korporacije

U pitanju je strategija upravljanja proizvodnjom koja nalaže da proizvod ravno iz tvornice izlazi na tržište, bez da se pritom stvaraju ikakve zalihe. Na ovaj se način povećavaju korporativni profiti; nema troškova skladištenja robe, a smanjuje se i potrošnja u nabavi potrebnih sirovina.

Međutim, lanac proizvodnje i distribucije istovremeno postaje vrlo ranjiv na bilo kakve poremećaje u opskrbi, proizvodnji ili transportu. Sve slabosti ovog sustava razotkrila je pandemija kovida-19, zbog koje su se raspali globalizirani opskrbni lanci. Količina dostupne robe na tržištu naglo se smanjila, što je potaknulo inflaciju.

Sustav funkcionira dok se svi pomični dijelovi konstantno kreću, dok nabava sirovina, proizvodnja te distribucija proizvedene robe funkcioniraju bez prepreka i zastoja. “Just-in-time” ekonomija jako je dobra za korporacije, kojima omogućuje maksimizaciju profita, ali može biti vrlo loša za sve one koji ovise o njihovim proizvodima.

Evo kako je to 2021. u članku za The Guardian objasnio cjeloživotni sindikalni aktivist i sveučilišni profesor Kim Moody:

“Sve to globalno kretanje u realnom vremenu pogonjeno je fosilnim gorivima koja uzrokuju klimatski slom. Povećanje broja tsunamija, požara, poplava i drugih ekstremnih vremenskih događaja čini opskrbne lance i osnovne potrepštine koje isporučuju još ranjivijima. […] Desetljeća deregulacije, privatizacije i obožavanja tržišta ostavila su društvo ranjivim naspram nepredvidive sile ‘just-in-time’ opskrbnih lanaca. Nikakve državne subvencije, niži porezi, obuke za prekvalifikaciju i druge istrošene politike neće biti dovoljne za rješavanje kriza s kojima se suočavamo – od pandemije do klimatskog sloma – a koje uzrokuju kolaps opskrbnih lanaca. Sada je trenutak da razmišljamo ne samo o tome kako proizvodimo i konzumiramo stvari, već i kako ih transportiramo.”