Stanje klime u Europi: Proteklu godinu obilježile poplave i toplinski valovi
Godišnje izvješće o stanju klime u Europi pokazuje da na jugoistoku kontinenta toplinski valovi sve češći i intenzivniji, a isto vrijedi za poplave na zapadnom dijelu Europe. Zbog klimatskih promjena će zdravstvena i materijalna šteta od ekstremnih vremenskih pojava samo rasti.
Klima u Europi se mijenja, i to na gore. Protekla 2024. najtoplija je otkad postoje mjerenja i sve upućuje da će se neslavni rekordi obarati i u godinama koje dolaze, budući da je svijet na dobrom putu da dosegne zagrijavanje od 3,1 °C do kraja ovog stoljeća.
Europa je pritom kontinent koji se najbrže zagrijava. Na to su upozorili znanstvenici Službe Europske unije za klimatske promjene Copernicus te Svjetske meteorološke organizacije u svom zajedničkom izvješću o stanju klime u Europi za 2024. godinu. Izvješće, u čijoj je izradi sudjelovalo preko stotinu znanstvenih suradnika, analizira podatke koji se odnose na temperaturu, sušu, poplave, debljinu ledenog pokrivača, požare itd.
“Primijetili smo najdulji toplinski val u jugoistočnoj Europi i rekordni gubitak mase ledenjaka u Skandinaviji i Svalbardu. Protekla godina također je bila godina izrazitih klimatskih kontrasta između istočne i zapadne Europe”, rekao je prilikom predstavljanja izvješća Carlo Buontempo, direktor Copernicusove službe za klimatske promjene.
Kontrasti o kojima govori odnose se ponajprije na padaline koje su protekle godine znatno više pogodile zapadnu Europu, dok su najveći toplinski valovi i ekstremne temperature zabilježeni u jugoistočnoj Europi.
Jugoistočna Europa “gori”
Gledajući podatke koji se odnose na cijeli kontinent, znanstvenici su zabilježili da je 45 posto dana u protekloj godini bilo toplije od prosjeka, dok su 12 posto dana bili najtopliji zabilježeni toga datuma otkad postoje mjerenja.
Temperaturni rekord oboren je i kada je riječ o prosječnoj godišnjoj površinskoj temperaturi mora, malo iznad prethodnog rekorda koji je postavljen godinu prije, 2023. godine.
Pritom je najveći rekord zabilježilo Sredozemno more.
Područje s rekordnim temperaturama uglavnom je zahvatilo središnji, istočni i jugoistočni dio Europe te područja sjeverne Skandinavije i jugoistočne Španjolske. Drugi dijelovi Europe, oko 85 posto regije, također su zabilježili temperature toplije od prosjeka.
Jedina zemlja s temperaturama nižima od prosjeka bio je Island, dok su u velikom djelu Grenlanda te u nekoliko manjih područja u jugozapadnoj Europi zabilježene gotovo prosječne temperature.
Statistika protekle godine pokazuje na to kako, u odnosu na ostatak kontinenta, jugoistočna Europe najviše “pati” od vrućina.
Srpanj je u toj regiji donio nikad duži toplinski val, s rekordnim brojem dana jakog toplinskog stresa i tropskih noći.
Iako je posljednjih godina veći dio kontinenta iskusio toplinske valove, najekstremnije vrućine zabilježene su upravo u jugoistočnom dijelu Europe, u koji pripada i Hrvatska. Od ukupno 97 dana između 1. lipnja i 5. rujna, zabilježena su 43 dana s toplinskim valom. Maksimalna temperatura bila je iznad prosjeka tijekom 95 dana.
U cijeloj regiji su zabilježene ispodprosječne količine padalina, a Europski opservatorij za sušu imao je upozorenja tijekom cijele godine za sušne uvjete. Od 13 požara koji su protekle godine aktivirali reakciju Koordinacijskog centra EU-a za odgovor na hitne situacije, 11 se dogodilo u jugoistočnoj Europi.
Osim požara, ekstremna vrućina uzrokuje i smrtne slučajeve.
Procjenjuje se da je oko 47.700 smrtnih slučajeva u 2023. godini u Europi bilo povezano s ekstremnom vrućinom. Godinu ranije bilo ih je još više, oko 61.700. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), smrtnost povezana s vrućinom na europskom kontinentu porasla je za oko 30 posto u zadnjih 20 godina.
Požari
Znanstvenici bilježe da je tijekom 2024. opasnost od požara ostala prosječna ili malo iznad prosjeka u Europi, s najvišim vrijednostima zabilježenim u rujnu, zbog uvjeta u Portugalu i dijelovima Španjolske. U svega tjedan dana u rujnu u tim je područjima izgorjelo oko 1.100 km2, što čini četvrtinu ukupnog godišnjeg opožarenog područja u Europi.
Dok su emisije požara u Europi ostale ispod prosjeka veći dio godine, one su značajno porasle u rujnu upravo zbog velikih požara u Portugalu.
Naime, šumski požari oslobađaju mješavinu plinova i aerosola, uključujući velike količine ugljičnog dioksida i ‘crnog ugljika’. Praćenje tih emisija jedan je od načina procjene razmjera požarne aktivnosti.
Osim požara u Portugalu, koji su generirali iznadprosječne emisije, takva situacija zabilježena je u srpnju i kolovozu u Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj i Srbiji. Emisije su također bile iznad prosjeka za Grčku u rujnu, iako ne u istom opsegu kao 2023.
Kiše, poplave, jezera
Kada je riječ o kiši, protekla je 2024. bila jedna od deset najkišovitijih godina ikad zabilježenih u zapadnoj Europi. Najviše padalina iznad prosjeka zabilježeno je u Francuskoj, sjevernoj Italiji, Belgiji, Luksemburgu i Danskoj. Istovremeno, diljem istočne i jugoistočne Europe uvjeti su bili sušniji od prosjeka. Kada se promatra razdoblje od 1979. nadalje, dijelovi Ukrajine i Rusije imali su svoju najsušu godinu.
Padaline su, ističu znanstvenici u izvješću, ključna komponenta globalnog ciklusa vode. Važne su za opskrbu stanovništva pitkom vodom, proizvodnju hrane, zdravlje prirode kao i za kopneni plovidbeni promet. Iznadprosječna ili ispodprosječna količina padalina može biti prethodnica poplava ili suša.
Upravo su se protekle godine dogodile najrasprostranjenije poplave od 2013. godine. Riječni tokovi u 30 posto europske riječne mreže prešlo su prag poplava koji se smatra “visokim”, dok je 12 posto mreže bilo pogođeno “ozbiljnim” poplavama.
Najznačajniji ekstremi bili su oluja Boris, zbog koje su protoci duž 8.500 kilometara rijeka u rujnu dvostruko premašili prosječni godišnji maksimum, te teške poplave koje su pogodili područje Valencije u Španjolskoj.
Poplave u Europi utjecale su na živote oko 413.000 ljudi te uzrokovale smrt njih 335, a ukupna šteta procjenjuje se na najmanje 18 milijardi eura.
Inače, prema izvješću Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC), posljednja tri desetljeća imala su najveći broj poplava u posljednjih 500 godina, a projekcije ukazuju na to da je Europa jedna od regija s najvećim predviđenim povećanjem rizika od poplava.
Protekla godina bila je najtoplija ikad i za europska jezera. Temperatura površinske vode europskih jezera bila je 0,77°C iznad prosjeka tijekom njihove tople sezone, koja traje od srpnja do rujna.
Snijeg i ledenjaci
Veći dio Europe, osim onih sjevernih dijelova, doživio je manje dana sa snijegom od prosjeka.
Snijeg inače ima važnu ulogu u klimi; njegovo otapanje tijekom proljeća i ljeta je važan izvor vode za mnoge europske rijeke. Pozitivne anomalije u broju snježnih dana mogu biti korisne za hidroenergiju i vlažnost tla. Međutim, brzo topljenje snijega zbog porasta temperatura može povećati rizik od poplava i lavina.
Snijeg je također važan faktor koji utječe na topljenje ledenjaka. Kombinacija nedostatka snijega na početku godine i temperatura viših od prosjeka može rezultirati povećanim gubitkom mase iz ledenjaka. Promjene u ravnoteži mase ledenjaka izravno su povezane s klimatskim promjenama i važno ih je pratiti, poručuju znanstvenici.
Više temperature i manjak snijega tako su utjecale i na ledenjake koji su u svim europskim regijama tijekom protekle godine zabilježili gubitak leda.
Najveće gubitke imali su ledenjaci u Skandinaviji i Svalbardu.
Činimo li dovoljno?
Izvješće koje oslikava sve goru klimu u Europi donosi i neke pozitivne vijesti.
Protekle godine zabilježen je rekordni udio proizvodnje električne energije (45 posto) iz obnovljivih izvora. Izvješća pokazuju da se unazad pet godina broj zemalja EU u kojima obnovljivi izvori energije proizvode više električne energije nego fosilna goriva gotovo pa udvostručio, tj. popeo se s 12 na 20.
Osim toga, sve više europskih gradova usvaja planove za prilagodbu klimatskim promjenama. Postotak onih koji ih imaju 2018. godine iznosio je 26 posto, dok ih je prošle godine imalo 51 posto.
Na objavu izvješća reagirale su i organizacije koje u fokusu svog rada imaju klimatske promjene i zaštitu prirode.
Tako su iz WWF-a poručili kako podaci koji se odnose na 2024. dolaze u kritičnom trenutku, dok europski povjerenik za klimu Wopke Hoekstra priprema nadolazeći klimatski cilj EU za 2040. godinu. Stanje klime u Europi, naglašavaju, pokazuje da je potrebno što hitnije djelovanje ako se porast temperature želi zadržati na 1,5 °C (što je globalni cilj ustanovljen Pariškim klimatskim sporazumom).
“Ovo izvješće pokazuje da europski vodni sustavi jednostavno nisu u stanju ublažiti posljedice promjenjive klime. Prošlogodišnje razorne poplave i sve veći toplinski stres pokazali su što se događa kada se degradirane rijeke, močvare i vodonosnici gurnu izvan svojih granica. Ako je EU ozbiljna po pitanju otpornosti, rješenja koja se temelje na prirodi moraju se pomaknuti s margina u glavni tok politike EU-a o vodi i prilagodbi klimi”, rekla je Codruta Savu, službenica za politiku prilagodbe na vodu i klimu u Uredu za europsku politiku WWF-a.