Vjetroelektrane ubijaju ptice – kako to spriječiti?

Vjetroelektrane ubijaju ptice. To je dobro poznata činjenica, na koju u hrvatskom javnom prostoru već godinama upozorava udruga Biom, posvećena zaštiti ptica i prirode.

Pobornici obnovljivih izvora energije na takvu će primjedbu često uzvratiti tvrdnjom da puno više ptica ubijaju mačke ili sudari sa zgradama. Što je točno ako se promatraju samo gole brojke, međutim, razliku čini vrsta ptica koje stradavaju.

Vjetroelektrane najviše ugrožavaju ptice grabljivice, koje se sporo razmnožavaju te se njihova populacija stoga ne može brzo oporaviti. Mnoge takve vrste ptica već su ugrožene pa bilo kakvo dodatno smanjenje populacije znatno povećava rizik od izumiranja.

Takav je recimo slučaj s crnim ejama, grabljivicama iz porodice jastrebova, koje stradavaju zbog gradnje vjetroelektrana u Južnoj Africi. Na svijetu je ostalo oko 1300 ovih ptica pa znanstvenici upozoravaju da gubitak 3 do 5 odraslih jedinki kroz godinu dana vodi u izumiranje vrste za manje od jednog stoljeća. Južnoafričke vjetroelektrane ubijaju prosječno 3,8 crnih eja godišnje.

Na sličan način vjetroelektrane na drugim lokacijama diljem svijeta ugrožavaju i druge ptice grabljivice. Ove ptice stradavaju od lopatica vjetroelektrana jer su navikle dok lete na srednjoj visini gledati u tlo, tražeći hranu. Dodatni problem predstavlja činjenica da vjetroelektrane nekim vrstama ptica oduzimaju stanište, kao i da utječu na migracijske rute ptica selica (koje također znaju stradavati u sudaru s vjetrenjačama).

Radi se, dakle, o problemu koji nije zanemariv i koji treba početi shvaćati ozbiljno. Aktivisti za zaštitu ptica se, uostalom, ne protive gradnji vjetroelektrana uvijek i svuda, već ističu nužnost opreznijeg odabira lokacija za gradnju vjetroelektrana i brižnijeg promišljanja opsega zahvata u okoliš. Udruga Biom tako je nedavno objavila Smjernice za procjenu utjecaja vjetroelektrana za ptice, u kojima se opisuju mjere za minimizaciju utjecaja štete postojećih vjetroelektrana na populaciju ptica, kao i za smanjenje utjecaja budućih vjetroelektrana.

Opsežan članak rješenjima koja se koriste da bi se smanjila šteta koju vjetroelektrane nanose populaciji ugroženih ptica nedavno je posvetio i portal Yale Environment 360. Novinar Adam Welz istraživao je rješenja koja se primjenjuju diljem svijeta, od visoko do nisko tehnoloških. Dobra je vijest da postoje različite mogućnosti.

Rješenja postoje

Prije nekoliko godina pojavilo se istraživanje koje sugerira da se broj ptica grabljivica koje stradavaju od vjetroelektrana može znatno smanjiti bojanjem lopatica u neku drugu boju osim bijele, kako bi ih ptice lakše uočile. U tu se svrhu dio lopatica može obojati u npr. crno ili crveno.

Jedan takav eksperiment proveden je u Nizozemskoj, bez naročitih rezultata. Međutim, slične intervencije na lokacijama vjetroparkova u Norveškoj i Južnoj Africi dovele su do značajnog napretka, smanjenja smrtnosti ptica grabljivica i do 80 posto.

Postoji mogućnost i periodičnog gašenja vjetroelektrana, npr. u slučaju približavanja ugroženih ptica ili kako bi se pticama selicama olakšao prolaz. U takve svrhe može se koristiti i tzv. AI tehnologija, ali je modele najprije potrebno istrenirati za prepoznavanje određenih vrsta ptica.

U Nizozemskoj postoji projekt koji je skoro pa potpuno automatiziran: migracijski obrasci ptica selica predviđaju se korištenjem radarskih i drugih podataka te se vjetrenjače gase kad ptice prolaze blizu njih. U Južnoj Africi, gdje je cijena rada niska, ista stvar se postiže manualno; ljudski promatrači paze na približavanje ugroženih ptica te se vjetrenjače gase kad ih uoče.

Korištenjem ove, najrudimentarnije moguće metode, vjetropark Excelsior u Južnoj Africi potpuno je eliminirao smrtnost ptica grabljivica, uz minimalne gubitke u proizvodnji struje. Proizvedeno je oko 1 posto manje električne energije nego što bi bilo proizvedeno bez zaštitnih mjera.

Važnost regulacije

Međutim, još važnije je osigurati da se izbjegne buduća šteta koju bi vjetroelektrane mogle nanositi populacijama ptica. Činjenica je da se radi o obnovljivom izvoru energije bez kojeg se dekarbonizacija elektroenergetskog sustava ne čini moguća. Štoviše, izgledno je da će se globalni kapaciteti za proizvodnju električne energije iz vjetroelektrana u narednim godinama i desetljećima višestruko povećavati.

Zbog toga aktivisti za zaštitu ptica kao najvažniju mjeru ističu nužnost kvalitetne regulacije. Cilj je osigurati da se vjetroelektrane postavljaju na lokacije gdje će izazvati najmanju štetu te da odobreni projekti budu takvog kapaciteta koji predstavlja najmanju moguću prijetnju ekosustavu prostora u kojem su smješteni.

Roel May, ornitolog s Norveškog instituta za istraživanje prirode, u razgovoru za Yale Environment 360 naglašava kako države moraju osigurati da se utjecaji planiranih vjetroparkova na populaciju ptica unaprijed istraže, da se čitavo vrijeme provode mjere nadzora i da se lokacije biraju ne samo temeljem potencijala za proizvodnju energije iz vjetra, već i utjecaja na okoliš.