Zaštitna i zaštićena – a ipak posječena: Hrvatske šume devastirale šumu iznad Karina
Šuma iznad Donjeg Karina, nekoć rijetko mjesto hlada i zelenila u benkovačkom kraju, pola godine nakon sječe koju su odobrile Hrvatske šume je zapuštena, puna zapaljivih drvnih ostataka i opasna za prolaznike. Karinska šuma ima status zaštitne šume, a dijelovi su zaštićeni ekološkom mrežom Natura 2000. Mještani koji su šumu sadili prije pedeset godina traže odgovore.
Jedna od rijetkih šuma u benkovačkom kraju, ona iznad naselja Donji Karin, više od pola godine nakon sječe stoji zapuštena.
Ostavljena debla “vise” iznad ceste i ugrožavaju pješake i automobile, a hlada koji je nekad stvaralo drveće više nema.
Šuma crnog, alepskog i primorskog bora te čempresa prepuna je ostataka od sječe, zapaljive mase koja nije očišćena uoči požarne sezone.
Hrvatske šume, koje gospodare drvnim resursima te održavaju šumske površine na ovom području, u svemu tome ne vide problem.
Naime, ta državna firma je odobrila sječu karinske šume iako radovi pridobivanja drva uopće nisu predviđeni planom gospodarenja za to područje.
Zabrinuti jer su dijelovi šume koju su sami sadili prije 50 godina polako nestajali u drobilici, mještani Donjeg Karina prvi put su nam se obratili u studenom prošle godine, kada je sječa počela. Zanimalo ih tko je sječu odobrio, kome je drvo prodano i gdje je u konačnici završilo. Pola godine kasnije, pitaju se i zašto su drvosječe i djelatnici Šumarije Benkovac ostavili šumu neurednom i opasnom za prolaznike.
Drvo u energanu
Prije svega, valja spomenuti da je karinska šuma odlukom Ministarstva poljoprivrede 2020. godine proglašena zaštitnom šumom.
Takve šume, prema Zakonu o šumama, uz očuvanje i unapređenje njihovih općekorisnih funkcija, primarno služe za zaštitu tla, voda, naselja, objekata i druge imovine, a radovi u njima provode se uz uvažavanje njihove primarne namjene.
Jasno je zašto je karinska šuma proglašena zaštitnom; izrasla je na kosom terenu koji se izdiže iznad naseljenog mjesta.
Da je riječ o šumi koja nema preveliki gospodarski značaj navodi se u samom rješenju Ministarstva poljoprivrede kojim se odobrava plan gospodarenja tom šumarskom jedinicom, a koji su nam ustupili.
Unatoč tome, Hrvatske šume odlučile su dozvoliti sječu, odnosno dio drvne mase prodati privatnoj tvrtki koja je sječu i obavila.
Kako su nam odgovorili iz te državne firme, tvrtka Ilić šumarija iz Vrbanje kupila je na javnom nadmetanju drvnu masu u količini od 3.600 kubičnih metara. Riječ je o otprilike 20 posto drvne zalihe gospodarske jedinice Karin, budući da je ukupna zaliha, kako se može vidjeti iz plana za gospodarenje tom šumarskom jedinicom, oko 17.220 m3.
Dobar dio te količine završio je u obližnjoj energani na biomasu koja se nalazi u obližnjoj benkovačkoj industrijskoj zoni. To nam je dojavio mještanin Donjeg Karina koji je pratio kamion koji odvozi drva sve do energane koja je, kako pamti internet, i ranije surađivala s tvrtkom koja je obavila sječu.
Da jedan dio drveća završava u energani, potvrdili su nam i radnici šumarije koje smo zatekli na terenu prilikom sječe.
“Održavanje”
“Važno je istaknuti da se predmetnim radom šuma ne degradira već se obnavlja kako bi mogla zadržati sve svoje funkcije te se spomenutim radovima ne mijenja stanje i način korištenja šume, već se održava bioraznolikost sustava. Sječa je jedan od radova gospodarenja šumama kojim se iz šume izvlači zrela drvna masa čime je ujedno i uvelike smanjena požarna opasnost”, napisali su nam iz Hrvatskih šuma još krajem prošle godine.
Dodaju i da se radovi sječe izvode prema pravilima struke te da su zaposlenici tvrtke koja vrši sječu svakodnevno pod nadzorom zaposlenika Šumarije Benkovac.
Koliko je istine u onome što Hrvatske šume govore, možda najbolje pokazuju fotografije s terena.
Devastirana šuma i opasnost od požara
“Na prvu, šuma me podsjeća na krajolik kroz koji je prošla nekakva lavina koja je uništila dosta toga i ostavila nered za sobom. Šuma je prorijeđena, po mom mišljenju, neselektivno. Ne može se reći da stabla koja su ostavljena imaju bolje uvjete za rast”, kaže nam Mate Rupić, krajobrazni arhitekt iz Šibenika.
Rupića smo, naime, doveli na lokaciju kako bi nam pojasnio što točno znači njegova opservacija da ostavljena stabla bora nemaju dobre uvjete za rast.
Kako Rupić tumači, sklop bora je jak dok je gust, a što ga se više prorjeđuje, jedinke unutar njega postaju izloženije. Zbog toga se šuma odraslog bora ne može prorijediti “napamet”. Ako se svako četvrto ili peto stablo otpili nasumično, vjetar udara jače, a šuma gubi volumen koji je štiti u cjelini.
“Cijelo ovo područje izgleda kao da su izvučeni trupci, a sve ostalo je ostavljeno kako je. Mislim da se ovo ne može smatrati održavanjem jer održavanje je nešto što se radi planski. Ne vidim ovdje nekakvu logiku u tome što je napravljeno, sve upućuje na to da je postojala neka kvota koju je trebalo posjeći, nebitno gdje i kako”, kaže Rupić.
Na terenu primjećujemo da je većina sječe obavljena uz cestu, gdje je najlakše izvući debla iz šume.
Rupić upozorava da je na terenu ostavljena velika količina zapaljive mase, što povećava opasnost od požara. Budući da se posječena stabla nalaze na kosoj plohi, prijeti i opasnost od erozije i odrona.
“Stabla, naime, ‘armiraju’ zemlju, naročito u ovim dijelovima gdje se šuma spušta u prirodne jaruge, kao što je ovdje slučaj. Sječom na takvim terenima preusmjeravaju se tokovi vode te se mijenjaju prirodni procesi koji se događaju u tom pejzažu. Dakako, stvari možda i ne moraju na kraju ispasti katastrofično, no opasno je na ovakav način igrati se s pejzažem, naročito iznad naseljenog mjesta”, kaže.
Kad je riječ o eroziji, ispiranjem zemlje s godinama nastaje kamenjar. Problem je, dodaje Rupić, što proces vraćanja pejzaža u prvobitno stanje traje jako dugo, oko 80 do 100 godina.
Švedski stol za potpornjake
Jedan od rizika ostavljanja šumske mase nakon sječe je mogućnost razvoja potkornjaka.
“Moglo bi se reći da je potkornjaku u ovoj šumi doslovno ostavljen švedski stol; on se, naime, naseljava u granama i deblima koje ostaju na tlu i tako se zapravo širi. Potkornjaka ionako sad ima više nego ikad, uglavnom zbog utjecaja klimatskih promjena”, kaže Rupić.
Potkornjaku, naime, odgovara toplija klima. Nekada je taj kukac u ovom podneblju imao jednu do dvije generacije godišnje, a sada ih ima oko sedam.
Idući rizik predstavlja širenje pajasena, stabla koje se smatra agresivnom vrstom, budući da toksini iz listova i korijena pogubno djeluju na domaću floru.. Prazne plohe ostavljene nakon sječe karinske šume pogoduju njegovom širenju, što je prijetnja za ekosustav jer oduzima prostor svim drugim vrstama, kaže naš sugovornik.
“Ovdje bi zapravo mogla biti super raznolika šuma. Mogu se napraviti prosijeci i odrediti sektori u kojima će neke vrste biti manje ili više zastupljene. Moguće je urediti i izletničke i planinarske puteve, umjesto ovog kaosa”, zaključuje Rupić.
Hrvatske šume ne vide u čemu je problem
Fotografije ostavljenih debla koja vise iznad prometnica poslali smo Hrvatskim šumama. Zanimalo nas je zašto radnici Šumarije Benkovac nisu uredili šumu ni više od pola godine nakon sječe.
Odgovor smo dobili nakon deset dana i nakon podsjetnika u kojem smo upozorili da dio otpilanih stabala uistinu predstavlja opasnost za prolaznike. Međutim, iz Hrvatskih šuma nas uvjeravaju u suprotno.
“Navedena stabla ne predstavljaju opasnost za prolaznike. Spomenuto čišćenje imamo u planu izvršiti u četvrtom kvartalu ove godine ili u prvom kvartalu iduće godine”, odgovorili su.
Drugim riječima, Hrvatske šume ne vide problem u tome što je gomila požarne mase ostavljena u šumi pred požarnu sezonu, a ni u tome što stanovnicima Donjeg Karina debla doslovno – vise nad glavama.
Izbjegavanje odgovora
Pravilnik o uređivanju šuma Ministarstva poljoprivrede vrlo je jasan u djelu koji propisuje koji se sve radovi mogu obavljati u šumi. Među njima je navedeno i pridobivanje.
U rješenju Ministarstva poljoprivrede o odobrenju programa gospodarenja za jedinicu Karin, međutim, nigdje se ne navodi se da su u ovoj šumi predviđeni radovi pridobivanja .
Znači li to da su Hrvatske šume gospodarile ovom šumom suprotno planu gospodarenja? Iz Hrvatskih šuma nisu nam htjeli odgovoriti na to pitanje.
Stoga smo se sa sličnim upitom obratili i Ministarstvu poljoprivrede koje odobrava programe gospodarenja. Ako u nekom planu među radovima nije navedeno “pridobivanje drvnih šumskih proizvoda”, znači li to da takvi radovi uopće nisu predviđeni u razdoblju za koje je plan donesen, zanimalo nas je. Odgovaraju li Hrvatske šume na neki način ako u određenoj jedinici provode radove koji nisu predviđeni planom, glasilo je drugo pitanje
Ministarstvo je odgovorilo da je provođenje šumskogospodarskih planova obvezno te kako u iznimnim slučajevima planirane radove nije potrebno obaviti; to su, kažu, slučajevi u kojima se utvrdi da stanje sastojine ne zahtijeva njihovo obavljanje, odnosno da njihovim obavljanjem neće postići svrha zbog kojih su planirani.
“Sukladno prekršajnim odredbama Zakona o šumama, ako šumoposjednici ne gospodare u skladu sa šumskogospodarskim planovima, za isto je zapriječena novčana kazna kako za pravnu osobu tako i za odgovornu osobu u pravnoj osobi”, stoji u odgovoru Ministarstva poljoprivrede.
Nastavak devastacije
Za kraj, dio područja karinske šume spada pod ekološku mrežu Natura 2000. Pa ipak, za ovakvo gospodarenje jedinicom Karin zeleno svjetlo je 2020. godine dala i tadašnja Uprava za zaštitu prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.
Ranije smo pisali kako se područje Karinskog i Novigradskog mora sustavno degradira već godinama. Iako ta dva mora i obala spadaju pod ekološku mrežu, riječ je o području kojem prijete brojne ugroze i na koje će u budućnosti drastično utjecati klimatske promjene, planirane industrijske djelatnosti te apartmanizacija koja buja unatoč tome što nijedno naselje na obali nema adekvatno riješeno pitanje odvodnje otpadnih voda.
Mještani Karina koji su nam se javili na ovakav su tretman državnih tvrtki i službi, kažu, nažalost već navikli.
> > Karinskom moru, “najmanjem na svijetu”, istječe vrijeme za spašavanje