Pada proizvodnja lavande u Hrvatskoj. Zašto?

Srpanj, vrijeme kada uzgajivači lavande kreću u berbu te aromatične biljke.

Termin žetve zadnjih se godina pomaknuo za nekoliko tjedana unaprijed, na zadnje dane lipnja i početak srpnja, što se zbog klimatskih promjena događa i drugim kulturama kao što su vinova loza i maslina.

Iako lavanda samoniklo raste na kamenitom i siromašnom tlu na području Sredozemlja te lako podnosi visoke temperature i sušu, posljednjih godina jedan dio OPG-ova imao je probleme u uzgoju koji su uzrokovali propadanje biljke. Gledajući duži period, proizvodnja lavande u Hrvatskoj već neko vrijeme opada.

Pokušali smo saznati zašto se to događa te jesu li klimatske promjene imale kakvog utjecaja na taj trend.

Što kažu brojke?

Iz Ministarstva poljoprivrede kažu nam kako proizvodnja i proizvodne površine pod lavandom iz godine u godinu variraju ovisno o agroekološkim i drugim uvjetima.

U odnosu na 2023. godinu, kada su se uzgojem lavande bavila 353 poljoprivredna gospodarstva na površini od 208 ha, prošla godina bilježi pad i površine i broja poljoprivrednih gospodarstava. Uzgojem se u 2024. bavilo 301 poljoprivredno gospodarstvo na ukupnoj površini od 176 ha.

Broj OPG-ova koji se bave uzgojem lavande te površina na kojoj se uzgaja tako su u jednoj godini smanjeni za oko 15 posto.

“Gledajući period od 2015. do 2023. godine, prosječno su se proizvodnjom lavande bavilo 436 poljoprivrednih gospodarstava, na prosječnoj površini od 262 ha. U odnosu na prosjek ovog devetogodišnjeg razdoblja, u 2024. godini bilježi se pad broja poljoprivrednih gospodarstava za 31 posto i površina pod nasadima lavande za 33 posto”, kažu nam iz Ministarstva poljoprivrede.

Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, najveća površina pod nasadima lavande zabilježena je 2016. godine te je iznosila 535 ha.

Slučaj Hvar

Koliko se proizvodnja lavande u Hrvatskoj srozala možda najbolje govore podaci o uzgoju iz prošlog stoljeća koji se odnose samo na Hvar.

Na tom se otoku lavanda počela uzgajati za industrijske svrhe još 1928. godine. Desetak godina kasnije, krajem 1930-ih, pod lavandom je bilo oko 4 ha otočke zemlje, da bi taj broj do 1973. godine narastao na 720 ha.

Drugim riječima, površina na kojoj se 1970-ih uzgajala lavanda na Hvaru gotovo je četiri puta veća od brojke koja se danas odnosi na uzgoj u cijeloj Hrvatskoj.

Međutim, danas se rijetko tko na otoku bavi isključivo uzgojem lavande.

Hvarani koji su ostali u poslu pamte “kobnu” 2021. godinu kada je sušenje biljke velikom djelu uzgajivača uzrokovalo propadanje usjeva. Propadanje se pojavljivalo i u starijim i u mlađim nasadima, na novim površinama gdje se prije nije sadila lavanda, na površinama koje su bile pod vinogradima i voćnjacima ili na iskrčenim površinama koje su prije bile zapuštene površine makije i šume.

Zanimalo nas je kakav je urod na Hvaru bio ove godine i je li se lavanda oporavila u posljednjih nekoliko godina.

Odgovor na to pitanje daje nam uzgajivač Igor Deanović iz Jelse.

“Situacija je puno bolja ove godine. Sušenje lavande nije se pojavilo samo 2021. godine. To se događa konstantno, samo je te godine bilo dosta drastično. Lavanda se, dakle, i dalje suši, unatoč navodnjavanju, mjerama zaštite i sterilizaciji. Rekao bih da na biljku utječu vremenski ekstremi i nepogode; suše, kiše, toplinski valovi. Poslije sušnog ljeta imamo velike kiše i tople zime, što nisu najidealniji uvjeti”, kaže nam Deanović.

Dodaje da na Hvaru više gotovo pa nema velikih uzgajivača lavande te da se ljudi tom kulturom bave kao dodatnim poslom, usput. Trend sušenja lavande također je utjecao na to da se uzgojem bavi sve manje ljudi.

“Hvarske lavande je sve manje i manje, a nikad više lavande ne prodajemo. Sva lavanda nam dolazi s kopna i malo je nas koji imamo dovoljno da možemo svoje potrebe namiriti. Svaki dućan ima lavandu, a nigdje ne vidimo polja”, kaže.

Klimatski stres

Obratili smo se Centru za zaštitu bilja koji djeluje pri Hrvatskoj agenciji za hranu i poljoprivredu. Naime, stručnjaci iz Centra proveli su tijekom 2022. analizu kojoj je cilj bio utvrditi razloge propadanja lavande na Hvaru.

Zanimalo nas je jesu li možda promjenjivi vremenski obrasci utjecali na sušenje.

Kako odgovaraju, prosječne količine oborina značajno su smanjile u zadnjem desetljeću. Za pretpostaviti je da taj pad nije glavni uzrok masovnog sušenja biljaka, no potrebno ga je uzeti u obzir u kontekstu klimatskih promjena i njihovog mogućeg utjecaja na uzgoj lavande. Prosječne temperature tijekom ljetnih mjeseci (lipanj, srpanj i kolovoz) u razdoblju od 2001. do 2010. godine bile su vrlo slične kao u razdoblju od 2011. do 2021. godine, s vrlo blagim prosječnim povećanje od 0,7 C.

“S visokom razinom sigurnosti moguće je zaključiti kako promjene ljetnih temperatura u kontekstu klimatskih promjena nisu povezane s propadanjem lavande na otoku Hvaru”, kažu nam iz Centra.

Međutim, može se pretpostaviti kako je pojava sušenja lavande povezana s određenim klimatskim ekstremom u proteklih nekoliko godina, ili s više njih u smislu kumulativnog stresa. Analizom meteoroloških podataka u posljednjih 20 godina može se izdvojiti jedan ekstrem.

“To je kraj veljače 2018. godine, kada je nakon neuobičajeno toplog siječnja i veljače nastupilo trodnevno razdoblje vrlo niskih temperatura. Pojava raspuklina na analiziranim biljkama, nalaz sekundarnih parazita povezanih sa stresom i vremenska pojava masovnijeg sušenja biljaka koju su uočili lokalni proizvođači može imati veze sa spomenutim ekstremom”, odgovaraju iz Centra.

Naime, moguće je da je masovno propadanje lavande na otoku Hvaru ponajprije ili djelomično povezano sa smrzavanjem i stresom kojima su biljke bile izložene krajem veljače 2018. godine. Postoji vjerojatnost da se posljedice tog stresa još uvijek manifestiraju u vidu sušenja biljaka.

Zanimalo nas jesu li se slične situacije pojavljivale i negdje drugdje nakon nesretne hvarske 2021. godine.

“U prošloj godini na području Dubrovačko-neretvanske županije utvrđeni su uzročnici truleži korijena. Radi se o patogenima koji žive u tlu, napadaju korijen i vrat korijena, a za širenje im je neophodna voda. Suzbijanje je kompleksno i uključuje primjenu agrotehničkih, kemijskih i bioloških mjera zaštite”, odgovorili su nam.

Nema lake zarade

Porazgovarali smo i s uzgajivačima iz drugih dijelova Hrvatske jer nas je zanimalo imaju li iste probleme koji se pojavljuju s nasadima na jugu.

Sandra Oklen iz Vižinade u Istri kaže nam kako njena polja takve nevolje zaobilaze te nam odmah na početku razgovora skreće pažnju na jedan drugi problem.

“Problem je u tome što su svi mislili da će, kad je posade, lako uzeti 100 eura po grmu poticaja. Nekad se moglo čuti kako se sa jednom sezonom lavande mogla kupiti kuća na Hvaru, pa su tako ljudi pomislili da će sadnjom lavande automatski posaditi novac”, kaže.

Njena se obitelj uzgojem lavande bavi preko 25 godina. Polje im broji oko 26.000 grmova koje su ove godine počeli brati krajem lipnja. Sredinom srpnja, kada smo se čuli telefonski, jedan dio uroda već je bio skuhan i destiliran kako bi se moglo napraviti eterično ulje, dok je drugi dio osušen.

“S lavandom, kao sa svakom drugom biljkom, treba raditi. Treba je okopavati, plijevit korov, treba je nadohraniti. Ukratko, treba je maziti i paziti i ručno žeti. U svakom segmentu oko nje ima posla kroz cijelu godinu”, rekla je za Klimatski portal.

Upitali smo je primjećuje li da su se neke stvari u uzgoju, u posljednjih 25 godina koliko se bavi tim poslom, promijenile zbog drugačijih vremenskih obrazaca.

“Biljku treba pratiti, vidjeti kad je napola zrela i tada si organizirati berbu. Nekih godina je to bilo oko 20. srpnja, sada je to početkom mjeseca. Samo treba biti prisutan u uzgoju, pratiti vremensku prognozu i prilagoditi se. Mi smo ove godine sve uspjeli pobrati prije kiše i zadovoljni smo urodom”, kaže nam Sandra Oklen.

Slično nam govore i poljoprivrednici iz OPG Lavanderko koji se uzgojem lavande bave u Aljmašu u Slavoniji. Na pet hektara imaju između 12.000 i 15.000 grmova.

“Što se tiče nekakvih nametnika i bolesti, mi nismo imali problema. Štoviše, dobro nam je ove godine rodila. Međutim, neki uzgajivači jesu imali problema s plijesni. Izgleda da lavanda treba biti na ocijeđenom tlu koje je malo brežuljkasto. Očito joj ne odgovara parcela koja je zalegnuta u tlo, zbog čega se očito pojavljuje ta plijesan. Ako leži previše u vodi i snijegu, onda to nije dobro za nju”, kažu nam.

Kako se prilagoditi?

Iz Centra za zaštitu bilja preporučuju proizvođačima lavande sadnju reprodukcijskog materijala koji je proizveden u Hrvatskoj jer se tako osigurava željena sortnost te visoka kakvoća.

“Kod proizvodnje sadnog materijala na otoku, preporučuje se uvođenje usmjerenih mjera zaštite protiv bolesti korijena, sterilizacije kontejnera za rasadu te korištenje steriliziranog supstrata. Za uvezene sadnice predložena je uspostava tzv. introdukcijsko-pokusnog polja koje će biti izolirano i u kojem će vrijediti pravila karantene”, kažu nam iz Centra.

Osim toga, kod podizanja nasada savjetuje se izbjegavati teža tla i udoline radi smrzavanja, a na parcelama na kojima je provedeno krčenje prirodne vegetacije, makije i šume, ne saditi lavandu bar dvije godine.

Iz Centra dodaju kako posao zaštite lavande i ostalog aromatičnog bilja postaje sve kompleksniji izazov u kontekstu zahtjeva koje pred proizvođače postavljaju visoki europski standardi zaštite okoliša, a koji se odnose na smanjenje uporabe pesticida uz imperativ povećanja prinosa kultura.

Sve to dok se poljoprivrednici bore s promjenama koje donosi drugačija klima.

“Treba istaknuti i kako klimatske promjene utječu na agroekološke uvjete proizvodnje na koje se pojedini štetni organizmi mogu brzo adaptirati, za razliku od poljoprivrednih kultura”, kažu nam u Centru za zaštitu bilja.