Klimatski rizik kao kreditni kriterij: Što donosi nova mjera Europske središnje banke?

Europska središnja banka (ESB) najavila je da će u drugoj polovici 2026. godine uvesti tzv. klimatski faktor – mjeru kojom će se vrijednost imovine koju banke koriste kao jamstvo (kolateral) za dobivanje kredita od ESB-a prilagođavati ovisno o izloženosti te imovine klimatskom riziku.

Mjera će se primjenjivati na monetarne operacije unutar Eurosustava, koji čine ESB i nacionalne središnje banke država članica Europske unije koje koriste euro.

Drugim riječima, imovina koja nosi veći klimatski rizik – primjerice ona povezana sa sektorima koji zagađuju okoliš ili izložena prirodnim katastrofama – imat će nižu vrijednost kao kolateral; u engleskom jeziku za taj princip koristi se izraz haircut.

Ova mjera predstavlja iskorak u prepoznavanju klimatskih rizika kao ključnog faktora u financijskoj politici eurozone, ali otvara i neka pitanja.

Kako će nova mjera funkcionirati? Kako će pomoći klimatski ranjivim državama? Koji su potencijalni rizici? 

Kako sustav funkcionira i što donosi nova mjera?

Od 1999. godine Europska središnja banka odgovorna je za provođenje monetarne politike eurozone. Trenutačno 20 od 27 zemalja Europske unije koristi euro, odnosno članice su eurozone.

Eurosustav je zajednica središnjih banaka zemalja koje koriste euro kao valutu, predvođena Europskom središnjom bankom. Eurosustav provodi monetarnu politiku, odnosno upravlja ponudom novca i kamatnim stopama u eurozoni.

Kolateral je imovina koju netko daje kao jamstvo za posuđeni novac. Na primjer, kompanija može banci dati svoje obveznice kao jamstvo da će vratiti kredit. Kolateralni okvir predstavljaju pravila i kriteriji koje Europska središnja banka koristi prilikom odlučivanja kakvu i koliko vrijednu imovinu prihvaća kao jamstvo za zajmove bankama. 

Klimatski faktor je nova komponenta koju ESB uvodi u svoj kolateralni okvir. To znači da će ESB procjenjivati koliko je neka imovina (npr. obveznice koje kompanije daju kao jamstvo za kredit) izložena klimatskim rizicima. 

Ova promjena potiče banke da pažljivije razmatraju kome daju kredite. Ako je neka kompanija zagađivač, njezine obveznice smatrat će se rizičnijima i imati nižu vrijednost kao kolateral. Kompanije koje ulažu u održive poslovne modele dobit će pristup povoljnijim kreditima. Drugim riječima, poruka glasi: što je veći klimatski otisak, to je financiranje skuplje.

Europska središnja banka tako želi ojačati otpornost europske ekonomije na klimatske prijetnje te poslati signal financijskoj zajednici da se klimatske promjene više ne mogu ignorirati i da su ključni element održivog razvoja eurozone.

Kako bi ova mjera bila što uspješnija, važno je da i države članice aktivno sudjeluju. Primjerice, da podupiru zelene investicije i prelazak na održive tehnologije, kako bi kompanije imale manje klimatskih rizika. Zatim, da donose i provode propise koji smanjuju emisije štetnih plinova i povećavaju otpornost na klimatske promjene. Ili, primjerice, da podupiru istraživanja i razvoj tehnologija za prilagodbu klimatskim promjenama te educiraju i pomažu kompanijama u klimatski ranjivim područjima da se bolje pripreme i prilagode.

Nova mjera na primjeru Grčke

Grčka se i ovog ljeta bori s razornim požarima, potaknutima toplinskim valom, jakim vjetrom i sušom. Vatra guta velike površine u više regija te mediteranske zemlje, stotine ljudi su evakuirane, a materijalna šteta je ogromna.

Znanstvenici dugo upozoravaju da klimatske promjene povećavaju učestalost i intenzitet ovakvih ekstremnih događaja, što mediteransku regiju – koja se zagrijava 20 % brže od svjetskog prosjeka – čini klimatski posebno ranjivom.

Zamislimo da kompanija iz Grčke izdaje obveznice koje banka koristi kao kolateral u zamjenu za likvidnost od Europske središnje banke. 

Ako se ta kompanija nalazi u regiji visoko izloženoj fizičkim klimatskim rizicima, poput sve češćih požara, te ne ulaže u mjere prilagodbe ili ne smanjuje svoj okolišni otisak, imovina koju nudi kao kolateral mogla bi biti ocijenjena rizičnijom. U okviru klimatskog faktora, takva imovina podliježe većoj korekciju vrijednosti, odnosno tzv. haircutu, što znači da će banke tražiti više imovine kao jamstvo – ili će financiranje postati skuplje.

S druge strane, kompanije koje ulažu u otpornost na klimatske rizike – primjerice, u protupožarne sustave, prelazak na čišću tehnologiju ili razvoj održivih proizvoda – imat će povoljniju procjenu klimatskog rizika. Njihova će imovina zadržati veću vrijednost kao kolateral, što će olakšati bankama odobravanje kredita pod povoljnijim uvjetima.

Na taj način, kroz klimatski faktor i svoj kolateralni okvir, ECB uvodi financijski poticaj za smanjenje klimatskih rizika – ne samo radi zaštite vlastite monetarne politike, nego i kako bi potaknula širu tranziciju prema otpornijoj i održivijoj ekonomiji u zemljama poput Grčke.

Koje potencijalne rizike donosi nova mjera ESB-a?

Iako je cilj uvođenja mjere klimatskog faktora smanjiti ovisnost financijskog sustava o zagađivačkim sektorima, mjera može imati i neočekivane posljedice za klimatski ranjive zemlje kao što je Grčka. 

Naime, vrijednost imovine – poput obveznica kompanija – smanjivat će se ne samo ako je riječ o kompanijama koje zagađuju, već i ako su te kompanije izložene fizičkim rizicima klimatskih promjena, poput požara, poplava ili suša. Budući da su takvi rizici sve češći u mediteranskim državama, financijska imovina iz tih regija može postati manje atraktivna bankama kao kolateral.

Drugim riječima, kompanije iz klimatski ranjivih zemalja mogu biti financijski penalizirane ne zbog vlastitog poslovnog modela, već zbog geografskih uvjeta na koje ne mogu utjecati.

Iznimno je važno kako će ESB kalibrirati ovu mjeru – ne samo da bi se postigao klimatski cilj, nego i kako bi se izbjegla dodatna financijska ranjivost regija koje su ionako na prvoj liniji klimatske krize. 

ESB je najavila da će Upravni odbor redovito revidirati klimatski faktor kako bi kalibracija ostala usklađena s novim podacima, regulatornim razvojem i napretkom u procjeni rizika. Stručnjaci iz bankarskog sustava također upozoravaju da bez pažljive kalibracije postoji rizik da tvrtke iz klimatski ranjivih područja budu nehotice penalizirane, iako same ne doprinose klimatskom riziku.

Slično kao što su osiguravajuće kuće u Kaliforniji počele izbjegavati rizična područja zbog sve učestalijih požara, postoji rizik da će i banke u eurozoni smanjiti ulaganja u regije koje percipiraju kao klimatski nesigurne. U tom kontekstu, iako je cilj klimatskog faktora poticati zelenu tranziciju, on može nehotice otežati financiranje kompanijama u državama koje su žrtve klimatskih promjena, poput Grčke.

Također, prema pisanju Reutersa, banke su već upozorene da bi mogle snositi posljedice, uključujući i novčane kazne, ako ne integriraju klimatske rizike u svoje poslovanje do kraja 2024. godine.

> > Osiguravajuće kuće zabrinute jer klimatska kriza prijeti opstanku kapitalizma

WWF: Potez ESB-a ohrabruje, ali…

Okolišna organizacija WWF reagirala je na novu mjeru Europske središnje banke. WWF pozdravlja potez ESB-a kao konkretan pomak prema uključivanju klimatskih rizika u monetarnu politiku, no poziva na dodatne mjere – od iisključivanja štetne imovine iz kolateralnog okvira do uključivanja rizika gubitka biološke raznolikosti.

> > Vlasnici najvećih hrvatskih banaka među vodećim profiterima od klimatskog kaosa