Studije utjecaja na okoliš: Između zaštite prirode i interesa investitora

Procjene o utjecaju pojedinih zahvata na okoliš, poznate kao studije utjecaja na okoliš, u Hrvatsko su često u središtu prijepora između investitora, nadležnih tijela,  okolišnih udruga i lokalnih zajednica. 

Riječ je o ključnim dokumentima kojima se utvrđuje koliko neki zahvat može naštetiti prirodi te koje mjere treba poduzeti kako bi se šteta spriječila ili svela na minimum. Postupak procjene trebao bi se provoditi u u ranoj fazi planiranja zahvata i to prije izdavanja lokacijske dozvole ili odobrenja slične vrste.

Ipak, praksa ukazuje na niz problema: postupci procjene traju predugo, često ne uključuju javnost, a ponekad se provode i retroaktivno – nakon što je zahvat već izveden. 

Dodatnu sumnju izaziva i činjenica da izradu studija plaćaju sami investitori, zbog čega kritičari upozoravaju da su tvrtke koje ih izrađuju pod pritiskom da daju pozitivna mišljenja. Jer – tko će ih angažirati ako često daju negativne ocjene?

Je li sporost najveći problem?

Kako bi ubrzali postupke, Vlada i Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT) odlučili su izmijeniti Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoliš – ključni podzakonski akt koji, uz Zakon o zaštiti okoliša, regulira ovaj postupak.

Predložena izmjena uvodi takozvani postupak “prethodne provjere”, koji je nedavno predstavljen kroz javno savjetovanje. 

Kako smo pisali, prema spornom prijedlogu izmjene Uredbe “prethodnu provjeru” provodi “nadležno tijelo” koje izdaje “mišljenje o potrebi provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš”. 

Drugim riječima, na temelju mišljenja donosit će se odluka o tome hoće li se studija utjecaja uopće izrađivati. Prema prijedlogu Vlade, mišljenje nije upravni akt, a objavljuje se na internetskim stranicama ministarstva ili nadležnog upravnog tijela.

Ovakav prijedlog Vlade i resornog ministarstva izazvao je burne reakcije.

“Prethodna provjera”: Sporna izmjena Uredbe

Krajem lipnja, pisali smo, mreža okolišnih udruga Zeleni forum objavila je priopćenje u kojem se protivi predloženim izmjenama. 

Upozoravaju da novi postupak nije u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku, a ni Zakonom o zaštiti okoliša – što bi značilo da su predložene izmjene Uredbe u suprotnosti s višim pravnim aktima.

U svom komentaru tijekom javne rasprave, Grad Zagreb također je upozorio da uvođenje nove procedure koja nije predviđena zakonom predstavlja “probijanje zakonodavnog okvira” te da su predložene izmjene “neusklađene s hijerarhijom pravnih akata Republike Hrvatske.

Na isto je u sklopu javnog savjetovanja upozorila i Lana Ofak, predstojnica Katedre za upravno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta i redovita profesorica upravnog prava i prava okoliša. Podsjetila je da podzakonski akti, poput Uredbe, prema Ustavu moraju biti usklađeni s višim pravnim izvorima, Ustavom i zakonima – referirajući se upravo na Zakon o općem upravnom postupku i Zakon o zaštiti okoliša.

> > Zeleni forum: Vlada želi olakšati investitorima nauštrb okoliša

“Procedura se vodi iza zatvorenih vrata”

Uvođenje postupka prethodne procjene predložila je radna skupina osnovana za izradu prijedloga izmjena Uredbe. 

Iz Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije kazali su nam da se u ovom trenutku razmatraju svi pristigli komentari, kao i primjeri dobre prakse iz drugih zemalja.

Radnu skupinu činile su i predstavnice okolišnih organizacija. Međutim, prema riječima Irene Burbe iz Zelene Istre, predstavnice okolišnih organizacija osjećale su se isključenima iz procesa.

Proces je bio netransparentan, a nisu im dostavljena ni pravila rada, opisuje Burba. Hodogram rada nije postojao, a “sektor zaštite prirode, koji bi trebao biti srž ovakvog dokumenta, bio je jedva prisutan”, izjavila je za Klimatski portal.

Zapravo, Burba kaže kako su imale dojam da se “sve već unaprijed zna”, a okolišne udruge pozvane su samo da bi radna skupina dobila legitimitet.

“Zato smo i poslali službeni prigovor Ministarstvu i Pučkoj pravobraniteljici. Nije ovo stvar neslaganja – nego stvar toga da se procedura vodi iza zatvorenih vrata. U dva smo navrata pisanim putem dostavljali komentare – no, oni nisu bili prihvaćeni bez obrazloženja. Također, nismo imali uvid u komentare ostalih članova Radne skupine kao ni oni u naše. Ni u jednom trenutku nismo dobili na uvid posljednju verziju Prijedloga uredbe, niti smo bili obaviješteni o tome da je objavljen na e-savjetovanju”, objašnjava Burba.

Burba: Nije riječ o ubrzanju, već o zaobilaženju postupka

Iz Ministarstva ističu da je Izmjena Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš dio Akcijskog plana jačanja učinkovitosti u postupcima procjene utjecaja na okoliš. 

Riječ je, navode, o nizu mjera i aktivnosti koje planiraju implementirati do kraja ove godine s ciljem ubrzanja postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš (OPUO) i postupaka procjene utjecaja na okoliš (PUO).

“Mišljenje o potrebi za ubrzanjem proizlazi iz dostavljenih podataka o dužini trajanja postupaka i broju neriješenih predmeta te je naša obveza postupke ubrzati, pri čemu to ne smije i neće naštetiti postupcima ocjene i procjene”, potvrdili su i u odgovoru na naš upit.

Irena Burba, međutim, kaže da cilj prijedlog Vlade “nije ubrzanje, nego zaobilaženje”.

“Taj novi “postupak prethodne provjere” omogućio bi investitorima da preskoče procjenu utjecaja na okoliš – bez ikakve javne rasprave, bez prava na žalbu, bez transparentnosti. I najgore – sve to ne bi bio upravni akt, pa ne bi morao biti ni obrazložen! To nije ubrzavanje, to je isključivanje. Javnost se u potpunosti zaobilazi, a to direktno krši Ustav i Zakon o zaštiti okoliša. To nam nije prihvatljivo – ni kao građanima, ni kao braniteljima prirode”, ističe.

Okolišne udruge: Investitori u fokusu, priroda u drugom planu

Prema riječima naše sugovornice, na sastancima radne skupine potreba za ubrzanjem postupaka obrazlagala se “isključivo iz perspektive investitora, a ne iz pozicije zaštite prirode”.

Postupci procjene utjecaja na okoliš već su sada opterećeni nizom problema, a predložene izmjene dodatno će pogoršati stanje, strahuju okolišne organizacije.

Burba upozorava da već sad postoje projekti izgrađeni bez procjene utjecaja na okoliš, a za primjer navodi vjetroelektranu Krš-Pađene. Nastali nered, dodaje, pokušava se “riješiti” retroaktivnim procjenama, nakon što je šteta već možda učinjena – što smatra apsurdnim.

“Ova naša hrvatska inovacija uvođenja ‘prethodne provjere’ samo će povećati broj slučajeva u kojima se projekti provlače kroz sustav bez stvarnog nadzora. Ljudi više neće znati kome se obratiti ni kako. Pravna sigurnost će se smanjiti, a priroda – koja ne može sama sebe braniti – ostat će nezaštićena”, smatra Burba.

Zakon treba mijenjati – ali s više stručnosti, kontrole i javnosti

Nužno je mijenjati postojeću Uredbu, kao i Zakon o zaštiti okoliša, tumači Burba, no upozorava da bi donošenje odluka o izmjenama trebalo drugačije izgledati: kapacitete treba pojačati, članove povjerenstva imenovati na temelju stručnosti, a ne političkih odluka, proces mora biti transparentan, a javnost zaista uključena.

Okolišne organizacije svjesne su da sustav nije moguće promijeniti preko noći. Ipak, ako se ne uloži u ljude i znanje, upozorava Burba, “i ovo ‘ubrzanje’ proizvest će samo više kaosa, više grešaka i veću štetu za okoliš”.

Naglašava i kako je, uz povećanje broja zaposlenih u Ministarstvu (što je predviđeno Akcijskim planom) potrebno raditi i na kvaliteti, odnosno ulaganju u stručno osposobljavanje.

Iz Ministarstva potvrđuju da je izrada projektnog zadatka za digitalizaciju postupaka pri kraju te da će do kraja trećeg tromjesečja pokrenuti postupak javne nabave. Također navode da su administrativni kapaciteti nadležne unutarnje ustrojstvene jedinice povećani za oko 15 posto te da je u tijeku i zapošljavanje dodatnih službenika.

Rokovi iz Akcijskog plana, međutim, bit će produljeni jer, kako kažu, izmjene Uredbe zahtijevaju dodatan rad na proučavanju komentara i dodatan socijalni dijalog”.

Zaštita okoliša je marginalizirana

Na koncu, Burba upozorava i na problem loše kvalitete elaborata i studija utjecaja na okoliš. 

Smatra da je neophodno uvođenje kaznene odgovornosti za ovlaštene izrađivače tih dokumenata, kao i za njihove naručitelje – u slučajevima manipulacije, zlouporabe podataka ili svjesnog pogodovanja interesima na štetu okoliša i javnog interesa.

“To nisu radikalni zahtjevi”, zaključuje Burba.

Jer kako stvari trenutačno stoje, zaštita okoliša je u kontekstu Akcijskog plana marginalna tema – stavljena je iza ciljeva poput osiguravanja konkurentnosti i inovativnosti gospodarstva, razvoja prometne infrastrukture te razvoja i zaštite ključne energetske infrastrukture.