Internet je pun dezinformacija o kukcima u hrani. Kako smo došli do toga?

Vođa nizozemske ekstremno desne stranke Forum za demokraciju Thierry Baudet vikao je “Nema šanse!” dok je iz torbe izvlačio i prosipao zlaćane kukce brašnare. Kasnije je na platformi X objavio fotografiju čina s opisom “NEĆEMO JESTI KUKCE”. Bilo je to u ožujku 2023. godine.

Dva mjeseca ranije, zastupnik Mosta Marin Miletić sa saborske govornice govorio je da nas “šefica Europske komisije šalje nekim vremeplovom u vrijeme Ivana Krstitelja kada govori da bi građani Europe, a tako i mi Hrvati i Hrvatice, građani Republike Hrvatske, trebali jesti kukce”. Referirao se na odobrenje da se na tržište Europske unije (EU) stavi brašno kućnog zrikavca, kao nove hrane (novel food).

Miletić je u Hrvatskom saboru organizirao i konferenciju za medije na temu kukaca u hrani “koje nam gura Europska unija preko lobista i interesnih skupina”. O tome je pisao i na svojoj web-stranici.

I will not eat the bugs

“Neću jesti kukce”, parola za kojom je posegnuo i nizozemski desničar Baudet, na internetu se pojavljuje već godinama. Korijenje vuče u period oko 2018.-2019. Tada su se objave poput “Neću jesti kukce” (eng. I will not eat the bugs) prvi put pojavile na zloglasnom internetskom forumu 4chan, kako prenosi američki NPR.

Tih godina konzumacija mesa postaje političko pitanje. Naime, uzgoj mesa, posebno govedine, emitira puno stakleničkih plinova te uzrokuje krčenje šuma, čime se smanjuje prirodna Zemljina sposobnost apsorpcije ugljika. Uz energetiku, upravo je poljoprivreda najveći izvor emisija stakleničkih plinova. Uspješnost borbe protiv klimatskih promjena stoga će uvelike ovisiti o smanjivanju tih emisija.

Uvođenje proizvoda od kukaca u prehranu moglo bi značajno doprinijeti ostvarivanju klimatskih ciljeva. Međutim, to otežavaju dezinformacije koje iskorištavaju odbojnost ili gađenje kakvo mnogi ljudi osjećaju prema ideji konzumacije kukaca.

Prema pisanju BBC-a, proteklih se godina oko pitanja konzumacije kukaca plete teorija zavjere – sve je to dio plana globalnih elita koje žele pokoriti i kontrolirati čovječanstvo, a u sklopu čega žele ljude natjerati da prestanu konzumirati “prirodnu hranu” poput mesa i prebace se, između ostaloga, na kukce.

Narativi povezani s konzumacijom kukaca uzlet su dobili kada su spojeni s teorijom zavjere oko Velikog reseta, do čega je došlo tijekom pandemije Covida-19. Viši analitičar pri neprofitnoj organizaciji Institut za strateški dijalog (Institute for Strategic Dialogue) Ciaran O’Connor ove narative smješta unutar zavjera o Novom svjetskom poretku (New World Order).

Radi se o jednoj od najdugovječnijih teorija zavjere, čiji sljedbenici vjeruju da postoji tajna, moćna elita koja pokušava oformiti totalitarnu svjetsku vladu. Smatraju da globalističke elite u rukama drže golemu političku i ekonomsku moć koju koriste za uspostavljanje distopijske međunarodne upravljačke strukture koja će im omogućiti potpunu kontrolu nad svjetskim stanovništvom. Moći će prisiliti ljude da rade bilo što, pa čak i da jedu kukce.

Kad je EU počela na tržište uvoditi prehrambene proizvode koji sadrže kukce, uvjerenja zagovornika ove teorije zavjere samo su se učvrstila.

Kako se gradila priča o kukcima

U Hrvatskoj se protiv kukaca kao hrane vrlo često bune zastupnici političke stranke Most, poput spomenutog Miletića i njegovog kolege Mira Bulja, koji su se krenuli oglašavati oko ove teme kada je 2023. godine EU odobrila četiri kukca kao “novu hranu”.

Teze o tome kako se u hranu, bez znanja građana, stavljaju raznorazni kukci ili herbicidi česta je tema objava i komentara po društvenim mrežama.

Ova tema od 2023. često se nalazi i na tanjuru raznih profila na društvenim mrežama. Mnogi od njih tijekom pandemije Covida-19 usredotočili su se na objavljivanje dezinformacija oko koronavirusa, dok se u posljednje vrijeme sve više okreću zelenim politikama i klimatskim promjenama, dosljedno ignorirajući činjenice i relevantni kontekst.

Ideja kukaca kao “hrane budućnosti” pojavila se prije 15-ak godina kada su tehnološke kompanije i razni start-upovi počeli istraživati alternative mesu. Tako je 2009. godine Agencija za hranu i poljoprivredu (FAO) objavila izvještaj “Kako nahraniti svijet u 2050.” (How to Feed the World in 2050) u kojem se ističe da bi se proizvodnja hrane u idućih 40 godina trebala povećati za 70 posto kako bi se nahranila rastuća populacija.

Proizvodnja mesa morala bi značajno narasti, što bi imalo velike posljedice po klimu i okoliš.

Nakon što je Wall Street Journal 2011. objavio članak Meso budućnosti sa šest nogu, Fondacija Bill i Melinda Gates dala je potporu od 100 tisuća američkih dolara za “razvijanje metode učinkovite proizvodnje nutritivno bogate hrane koristeći kukce”.

Potom su u proljeće 2020. godine britanski Princ Charles i čelnik Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) Klaus Schwab izašli s idejom “velikog reseta”.

Ukratko, ideja je bila da se pandemija koronavirusa shvati kao prilika za “velikim resetiranjem” globalne ekonomije i društva u svrhu kreiranja održive budućnosti za Zemlju i ljude na njoj. Oni su smatrali da je trenutni oblik kapitalizma neodrživ te ga je potrebno reformirati. Okvirni plan potrebnih reformi nazvali su “Veliki reset”.

Brojnima je to bio “dokaz” da globalne elite žele iskoristiti pandemiju Covida-19 kako bi reorganizirali naša društva u globalističko-totalističke režime, navodi BBC.

Iduće, 2021. godine, WEF objavljuje članak o ulozi koju bi kukci mogli imati u rješavanju problema prehrane rastuće populacije. Kako dalje piše BBC, teorija zavjere oko prisilne konzumacije kukaca uzlet je dobila kada se spojila s onom “velikog reseta”. Svjetski ekonomski forum i Bill Gates česti su akteri teorija zavjere o “novom svjetskom poretku”; njihova podrška korištenju kukaca u prehrani je dezinformacijama poslužila kao pogonsko gorivo.

Dezinformacije o kukcima u hrani s malim su zakašnjenjem stigle i do Hrvatske. Od 2023. naovamo njihovu smo netočnost na Faktografu razotkrivali u brojnim navratima. Popularizirala ih je jedna odluka Europske unije.

Kukci na europskom tanjuru

U siječnju 2023. godine EU je odobrila stavljanje na tržište četiri vrste brašna od kukaca. Od tada se tema kukaca u prehrani često pojavljuje među dezinformatorima. Teorije zavjere koje se šire oko konzumacije kukaca dovode do jačanja nepovjerenja u sigurnost takve hrane i usporavanju njeno uvođenje u prehranu.

Nova hrana u koju spadaju i kukci može se odobriti jedino ako ne predstavlja rizik po ljudsko zdravlje, piše na stranicama EK-a. Izmjenom i dopunom Uredbe o novoj hrani (2015/2283) nastao je pravni okvir koji izravno spominje kukce i proizvode od kukaca kao hranu. Da bi se hrana okarakterizirala kao “nova hrana” mora se pokazati da se određena hrana unutar Europske unije u značajnoj mjeri nije upotrebljavala za prehranu ljudi prije datuma stupanja na snagu navedene Uredbe, odnosno 15. svibnja 1997. godine.

Iako entomofagija, odnosno konzumiranje kukaca, većini zapadnog svijeta zvuči odbojno, ona je sastavan dio brojnih kultura.

Kao što smo na Faktografu već pisali, kukci već čine značajan udio prehrane u Aziji, Oceaniji, Africi i Južnoj Americi. Ni drevnim Grcima nije bilo strano “meso sa šest nogu”, a cvrčci su se znali naći i na Aristotelovu tanjuru.

Uz to, stručnjaci navode da konzumacija kukaca i proizvoda na bazi kukaca kao izvora hrane i hrane za životinje potencijalno ima značajne prednosti za okoliš, gospodarstvo i dostupnost hrane.

Trenutno se u svijetu jede više od 2 111 vrsta člankonožaca i to najviše kornjaši (često ličinke), gusjenice, ose, pčele i mravi, cvrčci, skakavci, polukrilci, termiti, vretenci i muhe. U Ekvadoru su, primjerice, kukci već stoljećima dio prehrane (Unbias the news), a procjenjuje se da su kukci dio tradicionalne prehrane barem dvije milijarde ljudi (FAO).

S evolucijske točke gledišta, kukci su jedan od najstarijih izvora proteina koji su ljudi koristili (Heinrich-Böll-Stiftung), no njihova konzumacija je u velikom dijelu tzv. zapadnog svijeta tabuizirana. Zazire se od konzumacije insekata, iako stručnjaci navode kako su klimatski troškovi proizvodnje mesa visoki te da je potrebno naći alternativne izvore proteina.

Kukci su izvor vitamina, minerala i proteina životinjskog podrijetla; njihovo tkivo izrazito je bogato aminokiselinama i proteinima pa tako kukci mogu sadržavati između 15 i 81 posto proteina (Potencijal kukaca kao izvora animalnih proteina).

Uz to, potrebno im je manje hrane za dobivanje na masi te se mogu efikasno i relativno jednostavno uzgojiti.

U znanstvenom mišljenju objavljenom 2015. godine, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) tvrdi da korištenje insekata kao izvora hrane i stočne hrane ima okolišne i gospodarske koristi te ne predstavlja prijetnju sigurnosti hrane. Također, sva nova hrana koja se plasira na tržište EU-a mora proći stroge sigurnosne standarde.

Međutim, samo je deset posto Europljana voljno meso zamijeniti kukcima, iako ta brojka varira ovisno o državama. Prema anketi YouGova, 25 posto Francuza voljno je meso zamijeniti kukcima, kao i 24 posto Nijemaca i 22 posto Danaca.

Gotovo trećina državljana nekih država članica EU-a, pak, vjeruje kako će im EU nametnuti konzumaciju kukaca.

Europska komisija (EK) to na svojim stranicama negira. Radi se o dezinformacijama čiji je cilj “potkopavanje povjerenja”, piše EK.

Između biologije i kulture

Julie Lesnik izvanredna je profesorica na Odsjeku za antropologiju na državnom sveučilištu Wayne i autorica knjige Jestivi kukci i ljudska evolucija (Edible Insects and Human Evolution). Ona u svom profesionalnom radu proučava evoluciju prehrane ljudi, upravo kroz prizmu konzumacije kukaca.

Konzumacija kukaca točka je u kojoj se isprepliću biologija i kultura, kaže Lesnik. “Uvijek mi je bilo zanimljivo to gađenje koje zapadnjaci imaju prema konzumaciji kukaca, jer tu jaku fizičku reakciju čitamo kao biološku.”

Dakle, nešto mora biti loše u kukcima ako prema tome imamo takvu reakciju. Međutim, milijarde ljudi diljem svijeta jedu kukce i oni su hrana najrazličitijim skupinama živih bića, stoga je ta reakcija zapravo kulturološka, kazala je Lesnik u razgovoru za Faktograf.

Inuiti su raspadnuto, skoro likvificirano meso smatrali delicijom, zbog čega se grenlandskom istraživaču Knudu Rasmussenu okretao želudac, dok je jedna studija objavljena ove godine pokazala da su crvi činili veći udio prehrane neandertalaca nego što se prvotno mislilo.

Kukci su se konzumirali i u Europi, pa tako Lesnik ističe primjer poznatog sira casu marzo koji se jeo na Sardiniji, a za čiju se fermentaciju koriste crvi. Međutim, kukci se u Europi nikad nisu konzumirali u tolikoj mjeri kao u regijama bliže ekvatoru, ističe Lesnik.

Mnogi Europljani stoga danas osjećaju gađenje prema kukcima u prehrani. Upravo tu kulturološku reakciju iskorištavaju klimatski dezinformatori i desni populisti. Takav odnos prema hrani nije nov. Slični se primjeri mogu pronaći još u kolonijalnim vremenima.

Kada je krenula kolonizacija, kukci u hrani i hrana kao takva su se vrlo brzo nametnuli kao mjesto razgraničenja između kolonizatora i domicilnih naroda.

“Hrana je bila bitan dio kolonizatorskog iskustva”, kaže Lesnik. Postajala je potreba da se jede europska hrana koja se i dopremala brodovima, dok se na narode koji su jeli kukce gledalo kao na nazadne, jer su se u Europi kukci i crvi poistovjećivali s truleži i raspadanjem.

Također, na konzumaciju kukaca gleda se kao na povratak u prošlost ili prekid s modernizacijom i napretkom. Upravo tako je puštanje prehrambenih proizvoda od kukaca na europsko tržište uokvirio i saborski zastupnik Marin Miletić.

Analiza narativa

Faktograf je napravio analizu koristeći platformu za monitoring i analizu trendova na društvenim mrežama Gerulata Juno. Analizirali smo objave na društvenim mrežama i aplikacijama u periodu od 15. listopada prošle do sredine listopada ove godine, koristeći ključne riječi poput “kukci”, “klima” i “hrana”.

Analizirani su kanali i profili koji često šire dezinformacije i teorije zavjere na području naše regije (Srbija, Bosna i Hercegovina i Hrvatska).

Analizirani podaci sadrže veliki broj objava na društvenim mrežama koje se tiču hrane, klime, politike, zelenih i okolišnih pokreta, kukaca kao izvora hrane te sintetskih ili alternativnih izvora hrane.

U analizi se nametnulo pet dominantnih tema: 1) nepovjerenje prema GMO hrani, mesu uzgojenom u laboratoriju i regulaciji u pogledu sustava hrane; 2) skepticizam i zdravstveni rizici koji se tiču kukaca kao hrane; 3) kritika okolišnih/zelenih pokreta, 4) zabrinutost zbog kontrole globalnih hranidbenih sustava od strane korporacija ili globalističkih elita i 5) debate oko zelenih urbanih inicijativa, lokalnog upravljanja i učinkovitosti okolišnih projekata koji se implementiraju u gradovima.

Kao potencijalne prijetnje često se izdvajaju vlade, EU i veliki korporativni i NGO akteri, poput Billa Gatesa, Monsanta ili Bayerna.

Što se tiče konkretno kukaca kao potencijalnog izvora hrane, Gerulatina analiza pokazala je da se ova tema jako kritizira iz zdravstvene i kulturne vizure, ali i često se postavlja i pitanje transparentnosti, tj. promoviraju se teze da nam se kukci potajno podvaljuju u hranu.

Često se u objavama traži jasno označavanje hrane u kojima se nalaze kukci ili brašno od kukaca. Također je čest i otpor prema širem uvođenju kukaca kao hrane, što se prikazuje kao nešto što je ljudima nametnuto od strane EU i globalističkih elita.

Dodatno, brojne objave tumače promjene u prehrambenom sustavu i okolišne politike kao strategije kontrole; česte su reference na globalističke i korporativne zavjere te zavjere od strane elita. Česti su i zahtjevi za suverenitetom u pogledu proizvodnje hrane.

Drugim riječima, Faktografova analiza sugerira da je tema sigurnosti hrane i transparentnosti sastava prehrambenih proizvoda vrlo raširena u diskusijama na društvenim mrežama pa se utoliko često nalazi i na meniju lokalnih dezinformatora. Za očekivati je da će se isti trendovi nastavljati i u budućnosti.

Svaki put kada EU odobri stavljanje na tržište novog oblika brašna od kukaca ili drugih prehrambenih proizvoda u kojima se kukci koriste kao sastojak, može se očekivati da će to postati tema u društvenim, ali i političkim krugovima. Štoviše, može se očekivati i da će tema sigurnosti hrane odnosno “globalističke kontrole” nad hranidbenim lancima biti sastavni dio mnogih europskih javnih diskusija vezanih za poljoprivrednu politiku i proizvodnju.

Recentne primjere takvih pokušaja preusmjeravanja rasprave o poljoprivrednim politikama nije teško pronaći u hrvatskom javnom prostoru. Hrvatski eurozastupnik Stephen Bartulica na konferenciji za medije u listopadu je prozivao “zelenu agendu” kao krivca za uništavanje poljoprivredne proizvodnje u Europi. Slične teze u kolovozu je plasirao portal Epoha, specijaliziran za diseminaciju dezinformacija, pod naslovom “EU sada ponovno kreće u napad na farmere i poljoprivrednike”. U listopadu je isti izvor pisao o “kontroli hrane kao obliku nadzora nad čovječanstvom”. Alat za analizu trendova Gerulata Juno otkriva visoku zastupljenost sličnih teza i u raspravama na društvenim mrežama.

Istovremeno, Europska unija vodi teške razgovore o reformiranju zajedničke poljoprivredne politike, najveće sastavnice europskog budžeta (1, 2, 3). Kako će izgledati i koliko će koštati poljoprivredni poticaji u narednom sedmogodišnjem budžetnom razdoblju EU, koje kreće od 2028., još nije dogovoreno. Međutim, u kojem god smjeru da se razgovor bude razvijao, izgledno je da će postojati akteri koji se s tim neće slagati, što će se odražavati u javnim raspravama. A gdje god postoje društveni prijepori oko tema koje privlače pozornost javnosti, nužno se pojavljuju i dezinformacije, stvarajući šum u komunikacijskom kanalu i otežavajući svaki dogovor.

Ovaj članak dio je projekta “Prebunking at Scale” kojeg provodi Europska mreža organizacija za provjeru činjenične točnosti (EFCSN).