Fosilna industrija izravno ugrožava zdravlje 2 milijarde ljudi

Više od dvije milijardi ljudi, gotovo četvrtina svjetskog stanovništva, živi u krugu od pet kilometara od lokacije projekata fosilnih goriva koji ugrožavaju njihovo zdravlje. Podatak je proizašao iz istraživanja organizacije Amnesty International, o šteti koju za sobom ostavlja fosilna industrija diljem svijeta.

Riječ je o više od 18.300 nalazišta nafte, plina i ugljena u 170 zemalja koji, osim što ugrožavaju stanovništvo u neposrednoj blizini, narušavaju i  lokalni (ali i globalni) ekosustav.

Kada se krug utjecaja suzi na jedan kilometar, od posljedica industrije fosilnih goriva pati gotovo pola milijarde ljudi među kojima je 124 milijuna djece.

Ne treba posebno naglašavati zašto je to problematično –  dokazano je da blizina infrastrukture za ugljen, naftu i plin povećava rizik od raka, kardiovaskularnih bolesti, nepovoljnih reproduktivnih ishoda i drugih zdravstvenih poteškoća.

Budući da se industrija fosilnih goriva nastavlja širiti, broj ugroženih ljudi mogao bi se povećati.

Diljem svijeta postoji više od 3.500 novih lokacija koje su predložene, u razvoju ili izgradnji, a podaci sugeriraju da bi takvo širenje moglo ugroziti najmanje 135 milijuna dodatnih ljudi.

>>> Na 26 lokacija Ine, Plinacroa i PSP-a snimljeno curenje metana i nikog nije briga

Ugroženost autohtonih naroda

“Izvješće pruža još više dokaza o nužnosti da države i korporativni akteri ‘defosiliziraju’ globalno gospodarstvo kako bi ublažili najgore utjecaje klimatske krize na ljudska prava. Doba fosilnih goriva mora odmah završiti”, rekla je Agnès Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala prilikom predstavljanja izvještaja.

Ovo je prvo istraživanje ovakvog tipa.

Amnesty International surađivao je s Laboratorijem za bolji planet (BPL) sa Sveučilišta Colorado, koji je mapirao razmjere izloženosti infrastrukturi fosilnih goriva. To su učinili tako da su povezali podatke o lokacijama infrastrukture fosilnih goriva s podacima o populaciji, skupovima podataka o ekosustavima i dnevnim emisijama stakleničkih plinova te podacima o vlasništvu nad zemljištem autohtonih naroda.

U izvještaj je također uključeno i kvalitativno istraživanje koje se sastoji od intervjua s više od 90 ljudi iz pogođenih zajednica, kao što su one ribarske u Brazilu, autohtoni narodi u Kanadi te priobalne zajednice u Senegalu.

Pokazalo se da su autohtone zajednice među najugroženijima – preko 16 posto globalne infrastrukture fosilnih goriva smješteno je na teritorijima autohtonih, domorodačkih naroda.

Neke od intervjuiranih skupina opisale su eksploataciju kao oblik ekonomske ili kulturne pljačke koju korporativni akteri provode zastrašivanjem i prisilom.

Naime, svi branitelji ljudskih prava i okoliša koje je intervjuirao Amnesty International suočili su se s ozbiljnim sigurnosnim rizicima koji su često proizlazili iz sporova s ​​tvrtkama čije aktivnosti ugrožavaju tradicionalne načine života i ekosustave.

Osim fizičkih i online prijetnji, države i kompanije oslanjali su se na pravosuđe odnosno kaznene postupke kako bi ušutkali, delegitimizirali i zastrašili branitelje okoliša i ljudskih prava.

Poziv na buđenje

Većina dokumentiranih projekata stvorila je žarišta onečišćenja tako što je pretvorila obližnje zajednice i kritične ekosustave u “žrtvene zone”.

Amnesty International definira “žrtvene zone” kao jako kontaminirana područja gdje skupine s niskim prihodima i marginalizirane skupine snose nerazmjeran teret izloženosti onečišćenju i otrovnim tvarima.

Organizacija navodi kako su istraživanje, prerada, razvoj lokacija, transport i razgradnja fosilnih goriva uzrokovali ili riskirali štetu ljudima i divljim životinjama te doveli do ozbiljnog onečišćenja i emisija stakleničkih plinova. Osim toga, industrija je oštetila ključna područja bioraznolikosti i ponore ugljika.

Izvješće je objavljeno u vrijeme dok se svjetski dužnosnici okupljaju u brazilskom Belému na UN-ovoj klimatskoj konferenciji COP30.

Iz Amnesty Internationala navode kako izvješće odgovara viziji zemlje domaćina Brazila da ovogodišnji COP30 bude forum za sudjelovanje autohtonih naroda, tradicionalnih zajednica te civilnog društva.

“Industrija fosilnih goriva i njezini državni sponzori desetljećima tvrde da ljudski razvoj zahtijeva fosilna goriva. Ali znamo da su, pod krinkom gospodarskog rasta, služili pohlepi i profitu, kršili prava gotovo potpuno nekažnjeno i uništavali atmosferu, biosferu i oceane. Protiv ovih kontinuiranih obrazaca i globalne političke ekonomije fosilnih goriva represije moramo se kolektivno oduprijeti i zahtijevati da svjetski čelnici ispune svoje obveze i obećanja”, rekla je Callamard.