Može li COP30 biti prekretnica u raspravi oko napuštanja fosilnih goriva?
Napuštanje fosilnih goriva nije trebalo biti tema razgovora tijekom konferencije COP30 u Brazilu. Međutim, zahvaljujući zalaganju domaćina i bloka od 82 države, od sudionika konferencije ipak će se tražiti da se pokušaju usuglasiti o planu tranzicije.
Rasprava o napuštanju fosilnih goriva uopće nije trebala biti na dnevnom redu UN-ove redovite klimatske konferencije COP30. Međutim, o ovoj prevažnoj temi na koncu će se ipak razgovarati.
Zasluga je to zemlje domaćina Brazila te bloka od 82 države koje su javno istupile tražeći jasan plan za postupno napuštanje fosilnih goriva. U tom bloku ima zemalja iz Europe (poput npr. Njemačke, Danske ili Ujedinjenog Kraljevstva), ali dominiraju azijske, afričke, pacifičke i latinoameričke države. Europska unija u cjelini se ovom zahtjevu nije pridružila, kao ni Republika Hrvatska.
Lomljenje otpora
Ovoga tjedna, Brazil je objavio radni nacrt sporazuma oko kojeg bi se države trebale usuglasiti. Nazvali su ga “Globalni Mutirão: ujedinjenje čovječanstva u globalnoj mobilizaciji protiv klimatskih promjena”. Termin mutirão dolazi iz latinoameričkog domorodačkog jezika Tupi-Guarani i prevodi se kao “zajednički trud”.
U radnom je nacrtu sporazuma otvorena mogućnost da se države usuglase oko dobrovoljnog plana za dinamiku napuštanja fosilnih goriva. Koalicija od 82 zemlje javno je istupila sa sličnim, ali još konkretnijim zahtjevom; traže da se konačno počne poštovati dogovor s COP-a održanog 2023. u Dubaiju, kada se skoro 200 država složilo sa zaključkom da trebaju započeti tranziciju prema dekarboniziranom gospodarstvu napuštanjem fosilnih goriva.
Međutim, kako u sporazum iz 2023. nisu ugrađene konkretne mjere ni rokovi u kojem bi se takve mjere trebale poduzimati, tadašnje je obećanje o dobrovoljnoj tranziciji ostalo mrtvo slovo na papiru. Države koje traže suglasje o nužnosti napuštanja fosilnih goriva sada očekuju konkretan plan kako to učiniti, s jasnim rokovima za njegovo provođenje.
Potporu usuglašavanju oko dinamike napuštanja fosilnih goriva ranije su iskazali brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva i brazilska ministrica zaštite okoliša Marina Silva. Brazilski lideri time su se politički izložili, s obzirom na to da ni u njihovoj zemlji još nema suglasja oko ove teme.
Brazil je, naime, najveći proizvođač nafte u Latinskoj Americi te posjeduje rezerve koje se procjenjuju na oko 16 milijardi barela. Većina u brazilskom parlamentu, sačinjena od političkih protivnika predsjednika Lule, podržava eksploataciju fosilnih rezervi i suprotstavlja se mjerama zaštite okoliša.
Ekstremno udaljene pozicije
Predsjednik brazilskog COP-a Andre Correa do Lago podsjetio je da se radi o teškoj temi, oko koje je teško postići suglasje. Nekoliko zemalja već se izjasnilo protiv ideje da države izrade i prezentiraju planove za smanjenje korištenja fosilnih goriva. “Većina zemalja ili snažno podržava [napuštanje fosilnih goriva], ili im je to crvena linija”, kaže Correa do Lago.
Najsnažnije se globalnom dogovoru oko napuštanja fosilnih goriva protive tzv. petrodržave, države koje žive od eksploatacije nafte, plina ili ugljena, poput Saudijske Arabije ili Rusije. One su i ranije ulagale puno truda u sabotiranje međunarodnih dogovora o mjerama koje bi vodile prema dekarbonizaciji. Podršku trenutačno imaju i od Sjedinjenih Američkih Država, koje nisu niti poslale delegaciju na ovogodišnji COP. Što se tiče Donalda Trumpa i njegovog režima, klimatske promjene su “prevara”, a fosilnih goriva treba trošiti što više.
S druge strane su zemlje koje si ne mogu priuštiti luksuz da negiraju realnost klimatskih promjena, jer njihove posljedice već sada vrlo jasno osjećaju. Među najizloženijima su pacifičke otočne države, koje bi se zbog porasta razine mora uskoro mogle naći pod vodom. Oni pak misle da prijedlog oko usuglašavanja tempa napuštanja fosilnih goriva koji Brazil pokušava ugurati među zaključke UN-ove klimatske konferencije nije dovoljno ambiciozan. Što se njih tiče, planovi za napuštanje fosilnih goriva ne mogu biti dobrovoljni, nego obvezni.
“Trenutačna referenca u tekstu je slaba i prezentirana je kao opcija. To mora biti ojačano i mora se usvojiti”, kazala je na press konferenciji u brazilskom Belému, gradu u kojem se održava ovogodišnji COP, klimatska izaslanica Maršalovih otoka Tina Stege.
Vremena za akciju sve manje
Najistaknutiji svjetski klimatski znanstvenici također pozivaju na odlučniju akciju. Ukazuju da je dekarbonizacija globalnog gospodarstva još uvijek debelo prespora da bi se ostvarili ciljevi prihvaćeni Pariškim sporazumom: ograničavanje temperature ispod +1,5 stupnjeva s obzirom na predindustrijsko doba, odnosno ograničavanje temperature što je više moguće ispod dodatnih 2 °C ako se prvi cilj pokaže nedohvatljivim.
Kako stvari trenutno stoje, zagrijavanje bi do kraja stoljeća moglo dosegnuti čak i +3 °C s obzirom na predindustrijsko razdoblje. Posljedice takvog zatopljenja bile bi katastrofalne: dio otočnih i priobalnih zajednica bi nestao, dijelovi planeta postali bi nenastanjivi, a ekstremne vremenske pojave uzrokovale bi ogromnu zdravstvenu i materijalnu štetu.
Ova apokaliptična vizija budućnosti ne mora se ostvariti; čovječanstvo posjeduje tehnologiju i znanje da se izbori s klimatskim promjenama, ali prvi korak na tom putu je napuštanje fosilnih goriva u korist obnovljivih izvora energije. Vremena, međutim, ima sve manje; da bi iduće generacije izbjegle najgore posljedice klimatske krize, prevencijom i adaptacijom se moramo baviti danas.