Kada krenu noćni vlakovi: Funkcionira li pilot-projekt Hrvatskih željeznica?

Početkom listopada Hrvatske željeznice (HŽ) objavile su vijest koju mnogi godinama priželjkuju – uvode se noćni vlakovi.

Od 11. listopada subotom i nedjeljom u ranojutarnjim satima voze posebne linije iz Zagreba prema Dugom Selu, Vrbovcu, Ivanić-Gradu, Križevcima, Zaprešiću, Zaboku, Krapini, Jastrebarskom, Karlovcu, Velikoj Gorici i Sisku.

Inicijativa je potekla od Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, navodi HŽ. Nakon razgovora s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture te HŽ Putničkim prijevozom i HŽ Infrastrukturom, dogovoren je devetomjesečni pilot-projekt koji bi trebao osigurati siguran i održiv noćni prijevoz studentima i svim drugim putnicima. Tijekom trajanja projekta pratit će se interes i prilagođavati model.

Na početku su se pojavile glasine da vlakovi ne voze zbog slabog interesa pa smo pitali HŽ je li to točno.

“Svi noćni vlakovi do sada su vozili prema voznom redu”, odgovorili su.

Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture ističu da podržavaju projekt jer povećava mobilnost i sigurnost povratka s kulturnih i društvenih događanja, a ujedno predstavlja iskorak prema dostupnijem i održivijem javnom prijevozu. O tome hoće li projekt zaživjeti nakon pilot-faze odlučivat će, kažu, se prema interesu putnika.

Prema podacima HŽ-a i Ministarstva, od uvođenja noćne linije do 1. studenoga ostvareno je ukupno 1.598 putovanja – 1.473 u odlasku iz Zagreba te 125 u povratku.

> > Kako napreduje “renesansa željeznice” u Hrvatskoj

Kolodvorska matematika

Da priča ne bi ostala na pukim brojkama i priopćenjima, odlučili smo provjeriti funkcionira li sustav u praksi.

Plan je bio “kratak i sladak”: regularnim vlakom doći do Zaboka, zaputiti se u Centar urbane kulture Regenerator – nekoć praznu industrijsku halu, danas živahan kulturni hub udaljen par minuta hoda od željezničke stanice – i popričati s ravnateljem Tinom Šemovčanom, poslušati bendove koji nastupaju u sklopu njihovog koncertnog programa i vratiti se kući noćnim vlakom.

Provjerili smo vozni red i utvrdili da je sve po planu. Ipak, s obzirom na reputaciju HŽ-a, određene sumnje su ostale.

Problemi HŽ-a, a posljedično i nepovjerenja građana u tu firmu, rezultat su desetljetnog zapuštanja željezničkog prometa u Hrvatskoj. Godinama se, naime, ulagalo primarno u cestovni promet, što je šteta jer je željeznica i dalje ekološki najprihvatljiviji način javnog prijevoza.

Nazvali smo informacije i za svaki slučaj pitali vozi li noćni vlak prema objavljenom voznom redu. Dobili smo potvrdan odgovor, a usput doznali i važan detalj: vlak iz Zaboka prema Zagrebu u noćnom terminu vozi direktno na Glavni kolodvor u Zagrebu, bez zaustavljanja na međukolodvorima.

Budući da je plan za povratak bio izaći za željezničkoj postaji Vrapče, postalo je jasno da nema šanse za povratak kući bez dodatnog prijevoza. U dva ujutro vožnja javnim prijevozom do Vrapča zna potrajati, neki od nas ne preferiraju taksi pa razmišljamo kako je to jedan od prijedloga za raspravu nakon isteka pilot-projekta (a mogao bi i Grad Zagreb poraditi na frekvenciji noćnih linija, kad smo kod toga).

> > Kako zagrebačke vlakove vratiti na pravi kolosijek?

Kako noćni vlakovi mijenjaju Zabok i lokalnu scenu

Oko osam navečer sjedamo u ugodno popunjeni vlak za Zabok. U tih pola sata vožnje do nas nije stigao kondukter. To je dobro jer smo uštedjeli 2,94 eura, ali istovremeno nije dobro jer s kondukterom nismo uspjeli provjeriti točnost informacija o noćnim linijama.

U Zaboku prvo pitamo odakle točno polazi noćni vlak za Zagreb. Radnica na šalteru tvrdi da noćni vlak vozi samo iz Zagreba, ne i prema njemu. Međutim, kako kaže, zadnja dva tjedna nije bila na poslu pa upućuje na prometnike, koji potvrđuju da povratni vlak ipak vozi, samo bez stajanja – ali to smo već znali.

Nakon što smo sve ispitali, krećemo prema Regeneratoru, gdje nas dočekuje ravnatelj Šemovčan i provodi obnovljenim kompleksom Regeneratora.

Noćni vlakovi za njih predstavljaju velik iskorak: olakšavaju dolazak publike iz Zagreba, jačaju lokalnu scenu i otvaraju vrata novim vrstama kulturnih programa.

“Nama je to jako bitno. Mi radimo program koji zapravo nije komercijalan i nije nam cilj da svaki vikend imamo pun klub. Ako imamo 50 ljudi koji su došli, to je super. I ako njih deset želi doći iz Zagreba i vratiti se vlakom doma, i to im treba omogućiti”, govori Šemovčan, koji dodaje da su i u razvijanju programa mislili upravo na ljude koji odlaze kući noćnim vlakom.

Zbog toga je, priča nam, i osobno i ispred Regeneratora pisao HŽ-u prije uvođenja ove linije. Nije jedini – puno ljudi zainteresirano je za noćne vlakove, a pokrenuta je i peticija za uvođenje na relaciji Zagreb-Zabok. Mnogi su, naime, zainteresirani za događanja i manifestacije van Zagreba.

“Nisu tu samo studenti. Svi žele noćne vlakove i za njima ima potrebe i u jednom i u drugom smjeru”, kaže Šemovčan.

Dodaje da mu nije jasno zašto je projekt planiran samo na devet mjeseci – baš kad u Zagrebu počinju ljetna događanja, pilot bi trebao završiti. Regenerator već sada prilagođava programe kako bi posjetitelji imali gdje boraviti dok čekaju vlak; ako dođe makar dvoje, troje ljudi koji čekaju noćni vlak, program mora trajati dovoljno dugo da oni imaju gdje biti.

“Tako raste cijela zajednica. Oni se kulturno uzdižu, mi imamo više posjetitelja. I sigurnost je naravno bitna. Manje su i gužve u prometu, a onda posljedično i tu kod nas ima malo više parkinga za one koji možda ne mogu doći ovdje vlakom jer dolaze iz drugih dijelova, koji nisu povezani vlakom”, zaključuje.

> > Velike europske gradove povezuje šest puta više avionskih nego željezničkih linija

Hoće li nas vlak u 01:33 ostaviti na cjedilu?

Nakon koncerta i DJ seta, napuštamo rasplesanu ekipu i krećemo prema kolodvoru. Ranije nam je dojavljeno da prvi noćni vlak, koji kreće malo iza ponoći, kasni pa smo se mrvicu zabrinuli.

Bilo je nešto sitno iza jedan u noći kad smo stigli na željeznički kolodvor. Približili smo se prvom od vlakova koji su čekali na polazak pa u maniri Nika Praskatona* zaključili da taj nije naš, već jedan od dva nova niskopodna bijele boje preko puta.

Izbor smo suzili promatrajući trojicu tinejdžera kako trče prema jednom od vlakova nakon što su se olakšali u grmlju. Vlak na koji su u zadnji čas stigli vozio je za Krapinu, a oni su očito zaboravili da su svi vlakovi opremljeni sanitarnim čvorom.

Prilazimo, dakle, sljedećem.

“Gdje idete?”, pita prometnik. “Zagreb glavni kolodvor”, odgovaramo. “Ne staje nigdje drugdje, zar ne?”, pitamo, spremni. “Ne staje”, odgovara i odrješito odmahuje rukom.

U 01:33, vlak kreće; vožnja je ugodna i začas smo u Zagrebu. Pokušavamo započeti razgovor s kondukterom, ali nije raspoložen. Nakon što se istim vlakom vrati u Zabok, ide dalje. O organizaciji posla ne želi. Preusmjerava nas na šefove. Pošteno, mada u dva ujutro sigurno nisu u uredima na Glavnom kolodvoru.

Noćni vlakovi na relaciji Zagreb-Zabok, dakle, funkcioniraju. Istini za volju, imali smo rezervni plan: u slučaju da vlak ne dođe, Šemovčan nam je napomenuo da se DJ i redar nakon smjene vraćaju u Zagreb.

Šemovčan je većinu života živio u blizini željezničke stanice u Zaboku. Srastao je s voznim redom vlakova pa je po vibracijama mogao prepoznati kasni li vlak i koliko točno.

Kad smo ga pitali sjeća li se jesu li ikada postojale noćne linije vlakova, odgovorio je:

“Ne. Ali se sjećam kad smo bili klinci, koliko smo ih htjeli i razmišljali joj da postoji vlak, kako bi nam bilo.”

Želja je, dakle, oduvijek bila tu. Sada je, barem na devet mjeseci – ispunjena.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.