Oporezivanje megabogatih – rješenje za ekonomsku nejednakost i klimatske promjene

Manje od 60.000 ljudi – ili 0,001 posto svjetske populacije – tri puta je bogatije od polovice čovječanstva, dok jedan posto najbogatijih u rukama drži više bogatstva nego 90 posto svjetskog stanovništva. Nejednakost je i neravnomjerno geografski distribuirana – južna i jugoistočna Azija i subsaharska Afrika zaostaju za Sjevernom Amerikom, Oceanijom i Europom.

Učinkovit odgovor na klimatske promjene zahtijevat će promišljanje i mijenjanje regulative koje se tiče investiranja kapitala, strukture njegova vlasništva, kao i oporezivanja, navodi se u novom istraživanju o globalnoj nejednakosti “World Inequality Report 2026”.

Izvješće je sastavio World Inequality Lab, skupina od oko 200 stručnjaka sa znanstvenog instituta Pariške škole ekonomije (PSI), među kojima je i utjecajni francuski ekonomist Thomas Piketty, autor bestselera “Kapital u 21. stoljeću”.

Posljedice pandemije kovida-19 koje još osjećamo, rastuća polariziranost svijeta, jačanje globalne ekonomske nejednakosti, klimatske promjene čije su posljedice sve jače… Već se dugo ekonomska nejednakost nalazi u centru rasprava o tome kako bi društva trebala biti organizirana, pišu autori novog izvještaja.

Njegov cilj nije, kako se navodi, ustvrditi da postoji jedna, “idealna”, razina nejednakosti ili propisivanje jednog, institucionalnog modela razrješenja ovoga problema.

“Želimo doprinijeti zajedničkom razumijevanju kako je nejednakost evoluirala, tko od nje profitira, a tko je ostavljen po strani i koji su alati dostupni kako bismo smanjili jaz”, ističu autori.

U ovom izvještaju, koji je treći objavljen – nakon onih 2018. i 2022. godine – predstavljeni su najnoviji i najsveobuhvatniji podaci o nejednakosti. Ono se dotiče tema nejednakosti i distribucije bogatstva, ali i rodnog jaza, političkih podjela i međunarodnog financijskog sustava.

Povijesne razine bogatstva

Centralni dio projekta je Svjetska baza nejednakosti (World Inequality Database) koja je građena dva desetljeća. Baza sadrži otvorene fiskalne podatke, ankete kućanstava, podatke o rodnim nejednakostima, kao i globalnim novčanim resursima te autorima omogućuje da prate nejednakosti na razini regija, država, ali i socioekonomskih grupa.

Najnoviji podaci o opsegu i strukturi globalne nejednakosti pokazuju kako su visina dohotka i bogatstva dosegnuli povijesne razine, ali su i izrazito neravnomjerno distribuirani.

Žene još uvijek uprihođuju tek oko 30 posto globalnog prihoda od rada, a u svakoj regiji rade više od muškaraca, kada tom radu pribrojimo neplaćeni kućanski rad. Rodni jaz u plaćama također postoji u svim regijama, a on se još povećava kada u izračun uključimo i neplaćeni kućanski rad.

Izvješće donosi i nove dokaze o strukturnoj privilegiranosti bogati(ji)h država, posebno u kontekstu međunarodnog financijskog sustava – od dominacije određenih valuta poput američkog dolara i eura, nejednakosti u financijskim portfeljima do globalnih financijskih pravila koja bogatim državama omogućavaju da se ponašaju kao financijski rentijeri.

Klimatske promjene i ekonomska nejednakost

Klimatske promjene, ekonomska nejednakost i bogatstvo koncentrirano u rukama nekolicine nerazdvojivo su povezani, stoji u izvješću. Ne samo da bogati pojedinci više doprinose globalnim emisijama stakleničkih plinova, oni su bolje zaštićeni od posljedica klimatskih promjena.

Oni najsiromašniji, pak, imaju najviše za izgubiti, a nemaju ni uvjeta, niti financijskih kapaciteta odgovoriti na i zaštititi se od posljedica klimatskih promjena i vremenskih nepogoda koje one uzrokuju.

Bogatija kućanstva nisu imuna na posljedice klimatskih promjena, ali su zaštićenija – lakše mogu diversificirati svoje prihode, preseliti se, dobiti osiguranje, kompenzaciju ili pomoć. Najsiromašnija kućanstva, s druge strane, nose najveći teret.

Tako je, primjerice, nakon poplava u Pakistanu koje su se dogodile 2022. godine nastala šteta u iznosi 40 milijardi američkih dolara, a ukupno 89 posto populacije koja je najviše izložena i najranjivija na poplave živi u državama niskog i srednjeg dohotka.

Najbogatiji odgovorni za najviše emisija stakleničkih plinova

Dodatno, najbogatijih jedan posto svjetske populacije odgovorno je za 41 posto svih emisija stakleničkih plinova kada se u obzir uzmu podaci koji se temelje na vlasništvu kapitala. Za usporedbu, 50 posto najsiromašnije populacije emitira tek neznatnih tri posto stakleničkih plinova.

Drugim riječima, prosječan pojedinac koji se nalazi u jedan posto najbogatije populacije emitira 25 puta više ugljika od prosječnog građanina.

Emisije stakleničkih plinova problem su kapitala, a klimatske promjene nerazdvojne su od ekonomske nejednakosti, navode autori.

Nejednaki doprinos globalnih emisijama stakleničkih plinova bogatih i siromašnijih država jedno je od očitijih manifestacija globalne nejednakosti.

Tako je prosječna emisija stakleničkih plinova deset posto najbogatijeg stanovništva Sjedinjenih Američkih Država (SAD) – kada se mjere emisije povezane s njihovom potrošnjom – 40 puta veća od emisija deset posto najbogatijih u Nigeriji i više od 500 puta viša od deset posto najsiromašnijeg nigerijskog stanovništva.

Nužnost oporezivanja bogataša

Emisije stakleničkih plinova obično se pripisuju krajnjim konzumentima dobara i usluga. Međutim, u izvješću se navodi kako način mjerenja emisija koji se temelji uglavnom na potrošnji često prevelik naglasak stavlja na promjene životnog stila i osobne odabire, dok se zanemaruje ključna dimenzija – tko posjeduje kapital.

Naime, oni najsiromašniji često ne mogu tako jednostavno promijeniti svoje potrošačke i druge navike, zbog niza razloga: ograničenih budžeta, nedovoljno informacija ili činjenice da im alternative nisu lako dostupne. Vlasnici kapitala, pak, lako i jednostavno mogu odlučiti gdje će sljedeće investirati svoja sredstva. Uz to i vrlo često profitiraju od visoko emitivnih industrija.

Također, priroda emisija mijenja se ovisno o skali distribucije bogatstva. Za one koji se nalaze u grupi s najnižim i srednjim prihodima gotovo sve emisije povezane su s osnovnom potrošnjom poput prijevoza, grijanja ili struje. Emisije deset posto najbogatijih, a posebno jedan posto stanovništva koje drži najviše bogatstva, povezane su s posjedovanjem kapitala.

Rješenja, navodi se u izvješću, leže u progresivnom oporezivanju, novčanim transferima koji za cilj imaju redistribuciju bogatstva, ulaganjima u ljudski kapital, priznavanju neplaćenog rada i reformiranju globalnih financijskih tokova.

Čak bi i umjerenim globalnim porezom od tri posto kojim bi se oporezivali milijarderi i oni koji imaju više od sto milijuna (eng. centi-millionaries) godišnje uprihodilo više od 750 milijardi američkih dolara. Ekonomska nejednakost jedno je od najvećih pitanja današnjice, a ovakvi podaci svjedoče tome da bi se značajni prihodi mogli ubrati oporezivanjem izrazito malog dijela populacije, ističu autori.