Okolišni aktivisti protiv cementare u Puli

Aktivisti Zelene akcije i Zelene Istre održali su akciju ispred cementare Calucem u Puli, u vlasništvu španjolske Molins grupe. S plinskim maskama na licu razvili su transparent s porukom “Cementara nas dimi trajno”.

Time su upozorili na ono što već godinama trpe stanovnici Stoje i okolnih kvartova: crnu čađu po balkonima, peckanje očiju i grla, neugodne mirise, gusti dim iz dimnjaka i intenzivnu buku danju i noću.

U zajedničkom priopćenju za medije, Zelena akcija i Zelena Istra naglašavaju da cementara u Puli, prema trenutačno važećoj okolišnoj dozvoli, u zrak može ispuštati 1.200 mg sumpor dioksida (SO2) te 1.200 mg dušikovih oksida (NOx) po normiranom kubnom metru, dok je standard u Europi značajno manji: od 50-400 mg za SO2, odnosno 200-450 za NOx. Podsjećaju da su mjerenja zagađenja zraka tijekom 2024. i 2025. zabilježila povišene koncentracije arsena, nikla, sumporovodika i lebdećih čestica.

“Bilo je puno obećanja da će se stvari popraviti, a sve je ostalo isto. Grad Pula je prije više od godinu dana najavio pokretanje inicijative prema resornom Ministarstvu za izmjenu okolišne dozvole. Grad i istarski Zavod za javno zdravstvo obećali su mjerenje buke tijekom 2025., kao i izradu ekološke studije s uključenim biomonitoringom. Tvornica je obećala odsumporavanje, kao i smanjenje razine buke prema naselju još tijekom 2025. U 2026. građani i dalje konstantno prijavljuju iste probleme”, priopćili su Zelena akcija i Zelena Istra.

Lista zahtjeva

Okolišni aktivisti stoga su iznijeli listu zahtjeva upućenih Gradu Puli, Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Istarske županije, Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije te Molins grupi. Traže da se izmjeni važeća okolišna dozvola za pulsku cementaru, kako bi se uskladila s uobičajenim standardima za tvornice cementa u Europi. Također, traže da se dimnjak tvornice podigne na razinu višu od okolnih zgrada, da se u okolici tvornice postave mjerne postaje za kontinuirano praćenje kvalitete zraka, da se kontinuirano mjeri zagađenje na svim ispustima tvornice te da se kontinuirano mjeri razina buke i da se provedu mjere za njeno smanjenje.

Svi podaci prikupljeni mjerenjima trebali bi biti javno dostupni u stvarnom vremenu. Zelena akcija i Zelena Istra traže i da se sve sirovine drže i obrađuju u zatvorenim prostorima, odnosno da se prijevoze u zatvorenim kamionima, kako bi se izbjegli nepotrebni štetni utjecaji po zdravlje građana. Takvi štetni utjecaji trebali bi se procijeniti provođenjem ekološke studije te biomonitoringa.

“Čist zrak, voda, tlo i zaštićen okoliš nisu samo ‘zelene teme’, nego temelj zdravlja i budućnosti naše djece, pitanje odgovornosti prema sadašnjim i budućim generacijama. Povećane koncentracije spojeva sumpora i lebdećih čestica u zraku znače povećan rizik od respiratornih te kardiovaskularnih bolesti, a metali poput arsena i nikla povezani su s karcinomima i kroničnim bolestima. Okolišna dozvola ne smije biti ispričnica iza koje se skriva šteta po zdravlje, nego alat za njegovo očuvanje”, rekla je predsjednica Zelene Istre Irena Burba.

“U drugom kvartalu 2026. donosi se novi Zakon o zaštiti okoliša, što je rijetka prilika da kažemo da ne želimo minimalne standarde, nego okoliš u kojem je sigurno živjeti. Pozivamo sve zainteresirane da se uključe u javno savjetovanje o Zakonu kako bi bio dovoljno kvalitetan kako bi se na sve tvornice cementa primjenjivali jednaki kriteriji te kako bi okoliš i svi građani Hrvatske uživali jednaku zaštitu pred zakonom”, rekao je Bernard Ivčić iz Zelene akcije.

Problem s cementarama

Tvornice za proizvodnju cementa ne predstavljaju samo okolišni, nego i klimatski problem. Osim što zagađuju zrak različitim česticama, u atmosferu otpuštaju i stakleničke plinove. Cementare se, naime, često koriste kao zamjena za spalionice otpada. U njima se spaljuje tzv. gorivo iz otpada, tj. otpad koji se ne može reciklirati, kompostirati ili oporabiti pa se obrađuje za spaljivanje.

To se često radi u cementarama zbog specifičnosti njihovog proizvodnog procesa: za proizvodnju cementa potrebne su peći u kojima se postiže izuzetno visoka temperatura, koja može ići i do 2000 °C. Potrošnja energije čini oko 40 posto troška proizvodnje cementa.

Za cementare je spaljivanje otpada stoga unosan biznis. Otpad je, naime, energetski vrlo neučinkovito gorivo pa na tržištu energenata za njim ne postoji značajnija potražnja. Tzv. gorivo iz otpada cementare stoga ne moraju kupovati, već zarađuju na njegovom preuzimanju i spaljivanju.