Mercosur i europska poljoprivreda: Što je na vagi?

Brazil je prošle godine prestigao SAD u proizvodnji govedine i postao vodeći u svijetu s 12,5 milijuna tona. SAD ga prati u stopu s 12,3 milijuna, a treći proizvođač po veličini je Kina. Brazil je dosad bio vodeći i u izvozu govedine s oko 9,3 milijarde dolara vrijednosti izvoza u 2024. godini. Među izvoznicima slijede Australija, potom SAD pa Indija, Novi Zeland i Argentina. Te su zemlje glavni globalni dobavljači govedine na svjetskom tržištu.

Ove brojke samo su jedan od pokazatelja koji dijelom objašnjavaju zašto europske stočare toliko zabrinjava sporazum koji je Europska unija u siječnju potpisala s članicama Mercosura, trgovinskog saveza zemalja Latinske Amerike koji okuplja Brazil, Argentinu, Urugvaj i Paragvaj. U proizvodnji govedine članice Mercosura su gotovo dva i pol puta jače od svih članica EU; zajedno proizvedu oko 15,5 milijuna tona, dok se u EU godišnje proizvede oko 6,5 milijuna tona govedine.

Iako potpisan, sporazum EU i Mercosura čeka pristanak Europskog parlamenta, ali i pravno mišljenje Suda EU, dok će dio sporazuma trebati i punu ratifikaciju država članica prije nego što u potpunosti stupi na snagu. 

Nejednaki standardi zaštite okoliša i dobrobiti životinja

Sporazum predviđa obostrano ukidanje carina za oko 90 posto izvoza, što je posebno značajno za europske izvoznike, s obzirom na to da carine u Latinskoj Americi često iznose 20 do 35%. Iako njemačka automobilska industrija u ovom širenju tržišta vidi svoju veliku priliku, s druge strane zabrinuti su europski poljoprivrednici jer bi na europsko tržište lakše ulazila južnoamerička govedina, soja, šećer i slični proizvodi. 

Najosjetljiviji dio sporazuma odnosi se upravo na poljoprivredu i zaštitu okoliša. U sklopu sporazuma EU dopušta kvote za uvoz južnoameričke govedine bez carina ili s niskim carinama, zbog čega poljoprivrednici u EU, prvenstveno u Francuskoj, Irskoj i Poljskoj, strahuju da će jeftina proizvodnja iz Brazila srušiti cijenu govedine na europskom tržištu, s obzirom na nejednake standarde zaštite okoliša i dobrobiti životinja u EU i Latinskoj Americi, pa time i različite troškove proizvodnje.

To je bio jedan od glavnih razloga zbog kojih se sporazum godinama blokirao te je EU prilikom pregovora i njegova sklapanja inzistirala da proizvodi uvezeni u EU moraju zadovoljavati europske sigurnosne i sanitarne standarde. U dokument je također ugrađena obveza poštivanja Pariškog klimatskog sporazuma, kao i obveza praćenja krčenja Amazonske prašume, što se posebice odnosi na Brazil. No, mnogi strahuju da će te obveze nakon primjene sporazuma pasti u drugi plan.

Proceduralno poštuju obveze Pariškog sporazuma, ali…

Koliko su ti strahovi opravdani i kakve stvarno napore zemlje Latinske Amerike ulažu u ekološke standarde s ciljem smanjenja emisija stakleničkih plinova, i to prvenstveno Brazil na čijem se teritoriju nalazi više od polovice Amazonske prašume? 

Formalno gledano, sve su članice Mercosura potpisnice Pariškog sporazuma, što ih obvezuje na prijavljivanje službenih planova o svojim namjerama smanjenja emisija i povećanja otpornosti na klimatske učinke do 2035. godine. Ti se planovi službeno nazivaju Nacionalno utvrđeni doprinosi ili NDC – Nationally Determined Contributions. Prema podacima organizacije Climate Action Tracker sve su članice Mercosura podnijele NDC-ove, što znači da proceduralno poštuju obveze Pariškog sporazuma, ali se njihova stvarna ambicija i provedba razlikuju te često ne dosežu standarde koji bi bili u skladu s ciljem ograničenja globalnog zagrijavanja ispod +1,5 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. 

Jedno od ključnih okolišnih pitanja na južnoameričkom kontinentu je zaštita Amazonske prašume, “pluća svijeta”. Iako se u Brazilu zaštita Amazonije posljednjih godina intenzivno razvija kroz niz zakonskih mjera, programa upravljanja i suradnje s lokalnom zajednicom, politički i gospodarski je to i dalje vrlo osjetljivo pitanje.

Među glavnim politikama kojima Brazil nastoji stati na kraj krčenju Amazonske prašume je Akcijski plan za sprječavanje i kontrolu krčenja šuma tzv. PPCDAm. Riječ je o programu koji uključuje više ministarstava i mjera, od nadzora do sankcija za ilegalno krčenje i paljenje šuma, a cilj mu je postići nultu stopu deforestacije do 2035. godine. Taj je program već doveo do smanjenja devastacije u Amazoniji za 80 posto u razdoblju od 2004. do 2014. godine, a tijekom vladavine predsjednika Lule da Silve ojačane su i institucije koje se bave zaštitom okoliša poput Brazilskog instituta za okoliš i obnovljive prirodne resurse (IBAMA).

Deforestacija se smanjuje, no i dalje nestaju ogromne površine

Unatoč vladinu obećanju o nultoj deforestaciji do 2035. godine, službeno podneseni NDC-ovi Brazila pokazuje da će i nakon te godine biti moguća legalna deforestacija prema modelu kompenzacije tj. dijelovi prašume će se moći krčiti uz pošumljavanje drugih dijelova. Dio stručne javnosti stoga traži da se te odredbe promjene i da se krčenje šuma nakon referentne godine bezuvjetno onemogući.

U nadzoru svog ogromnog šumskog prostranstva Brazil koristi sofisticirane satelitske tehnološke sustave koji omogućuju precizno praćenje krčenje šuma u realnom vremenu i brzo reagiranje nadležnih tijela. Spomenuta agencija IBAMA, kao i Institut za očuvanje bioraznolikosti “Chico Mendes” (koje nosi ime legendarnog brazilskog zaštitnika prašume), posljednjih su godina pojačale nadzor i pooštrile zabrane i kazne za uništavanje prašume. 

Pokrenute su i nove inicijative s fokusom na zajednice koje žive u Amazoniji poput ARPA Comunidades. Njihov je cilj smanjiti pritisak na šumu poticanjem održivih aktivnosti poput pčelarstva, turizma, tradicijskih ručnih radova te drugih oblika osnaživanja prava lokalnih zajednica i promicanja socio-bioekonomija koje čuvaju okoliš.

Prema podacima brazilske vlade, prošle je godine zabilježena najniža razina deforestacije Amazonije u toj zemlji tijekom posljednjih 11 godina. Iskrčeno je oko 5.800 četvornih kilometara, što je i dalje velika površina, otprilike devet puta veća od površine Zagreba. 

Gledajući povijesno kumulativni gubitak Amazonske prašume u Brazilu, od 1988. do 2024. godine, on iznosi gotovo pola milijuna četvornih kilometara, što je površina veća od cijele Njemačke i Francuske zajedno. Pritom ukupna površina Amazonske prašume iznosi od 5,5 do 6,7 milijuna četvornih kilometara i prostire se kroz devet država Južne Amerike, a najvećim dijelom u Brazilu.

> > Zbog čega trgovački sporazum EU-a i Mercosura izaziva pobunu poljoprivrednika

Napuštanje moratorija na soju

Unatoč svim naporima za njezinu zaštitu, i dalje su brojni politički i gospodarski pritisci koji često miniraju sve te napore. Primjer je napuštanje tzv. moratorija na soju. Početkom godine najveći svjetski trgovci sojom najavili su napuštanje sporazuma koji zabranjuje kupnju soje uzgojene na zemlji koja je iskrčena nakon 2008. godine.

Taj se mehanizam smatrao jednim od najučinkovitijih u usporavanju krčenja šuma u Amazoniji. Do takvog je obrata došlo nakon što su vlasti u najvećoj brazilskoj poljoprivrednoj regiji, saveznoj državi Mato Grosso, ukinule porezne olakšice za tvrtke koje sudjeluju u programima očuvanja okoliša. Na taj su se potez odlučili nakon što su utvrdili da su trgovci žitaricama u razdoblju od 2019. do 2024. godine primili porezne olakšice u iznosu od oko 714 milijuna eura. Na ukidanje poreznih olakšica moćni poljoprivredni lobi odgovorio je odustajanjem od moratorija na soju, tvrdeći da im sporazum ograničava tržište i gospodarski razvoj. 

Uzgoj soje usko je povezan sa stočarstvom jer se soja koristi u proizvodnji stočne hrane, a govedarstvo je također među glavnim okidačima za daljnje krčenje šuma u Brazilu. Stočarstvo u Amazoniji doprinosi klimatskim promjenama na dva načina; kroz metan iz probave goveda i kroz krčenje šuma radi dobivanja novih pašnjaka, zbog čega je tema govedine i bila toliko osjetljiva u pregovorima između EU i Mercosura. 

Peglaju imidž angažiranjem influencera

Reguliranje uzgoja soje i govedine ključno je za dugoročno očuvanje Amazonije, a prehrambena industrija koristi sva raspoloživa sredstva u poticanju potražnje za svojim proizvodima, što uključuje i oglase kojima šire obmane. Uoči prošlogodišnjeg klimatskog samita COP30, portal DeSmog objavio je analizu koja govori na koji su način tvrtke iz lanca proizvodnje mesa angažirale vojsku influencera raznih profila, ali i poznate osobe iz zdravstvenog sektora, kako bi na društvenim mrežama promovirali njihove proizvode kao zdravi način prehrane. 

Klimatski samit Ujedinjenih naroda održan je u studenom prošle godine u brazilskom Belemu, gradu na rubu amazonske prašume, a jedna od glavnih tema bila je i uloga mesne industrije u trajnom uništavanju šuma i njezinu pogubnom utjecaju na emisije stakleničkih plinova. 

> > Kako se stočarska industrija uključila u rat protiv istine

Prema analizi DeSmoga, tijekom dvanaest mjeseci, koji su prethodili samitu, deset najvećih svjetskih tvrtki s područja proizvodnje mesa, od proizvođača gnojiva do prehrambenih divova, angažirali su dvostruko više influencera plaćenih za proizvodnju sponzoriranog sadržaja u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, s naglaskom na brazilsko tržište. 

Od modela, pop zvijezda i poznatih televizijskih lica do liječnika i desničarskih aktivista, svi su oni na svojim profilima objavljivali sadržaje o zdravstvenim prednostima mesa, komične skečeve o poljoprivredi te promicali konzumaciju pilećih nuggetsa i hamburgera u obliku glazbenih spotova. Angažirani influenceri zajedno imaju stotine milijuna pratitelja na društvenim mrežama. 

Pileći nuggetsi iz dizajnerske torbice

Među angažiranim influencerima bile su i neke od najpopularnijih osoba brazilske pop kulture. Zdravstvene prednosti mesa tako ističe popularni brazilski televizijski fitness trener Marcio Atalla, a pop zvijezda Joao Gomes pjeva i pleše nakon što je smazao goveđi burger Maturatta, premium brenda govedine najveće brazilske multinacionalne kompanije za preradu mesa JBS. 

Modna influencerica Bruna Biancardi tijekom glazbenog festivala u São Paulu objavila je video u kojem iz svoje dizajnerske torbice vadi proizvode od pržene piletine marke Seara, još jednog brenda brazilskog mesnog diva JBS. Biancardi ima 14,5 milijuna pratitelja.

Zagovornici klimatske akcije kažu da, povezivanjem sa slavnim osobama, agroindustrijski divovi nastoje odvratiti pažnju javnosti s pitanja rastućih emisija stakleničkih plinova koji dolaze iz njihova sektora. Time nastoje odbiti pozive na smanjenje konzumacije mesa u korist prehrane na biljnoj bazi, dokazano povoljnije za ljudsko zdravlje, klimu i okoliš. Stručnjaci su zabrinuti da bi priljev sadržaja influencera mogao ojačati utjecaj prehrambenih i poljoprivrednih tvrtki na javno mnijenje, što bi političarima i civilnom društvu otežalo zalaganje za reformu. 

Obmanjujući oglasi i reguliranje online utjecaja

“Reguliranje online utjecaja postalo je ključno pitanje za osiguranje društvene prihvatljivosti tranzicije na niskougljično gospodarstvo. Zanemarivanje ovog pitanja moglo bi potkopati učinkovitost javnih instrumenata, počevši od obveza preuzetih na COP-u”, smatra Eva Morel, voditeljica medijske platforme QuotaClimat sa sjedištem u Parizu, koja je uoči prošlogodišnjeg klimatskog samita objavila analizu klimatskih dezinformacija objavljivanih u francuskim i brazilskim mainstream medijima.

U prilog takvim prijedlozima ide i sudski postupak protiv američke podružnice brazilskog mesnog giganta JBS. Američka savezna država New York pokrenula je protiv kompanije tužbu za kršenje državnih zakona o zaštiti potrošača lažnim oglašavanjem; tvrdili su da će do 2040. godine ukinuti svoje emisije stakleničkih plinova. Istraga je pokazala da su takvi oglasi lažni jer JBS još nije ni izračunao svoje ukupne emisije te nema pravi plan za potkrepljivanje takvih obećanja.

“JBS USA u oglasima se koristio greenwashingom i obmanjujućim izjavama kako bi privukao želju potrošača za klimatski prihvatljivim proizvodima. Pritom se koristio sloganom ‘Poljoprivreda može biti dio klimatskog rješenja. Slanina, pileća krilca i odrezak s neto nultom emisijom. Moguće je.’”, naveo je ured državnog odvjetnika u priopćenju. JBS je pristao platiti državi 1,1 milijun dolara za podršku programima poljoprivrede otporne na klimatske promjene u New Yorku, ali je u izjavi naveo da njegova odluka o nagodbi “ne odražava priznanje nepravde”.

Najugroženiji mali proizvođači

Sve to znači da su južnoamerički poljoprivredni proizvodi, prvenstveno goveđe meso, značajno jeftiniji nego oni europskih proizvođača. Razlika u cijeni može ići čak do 50 %. 

Tržišni trendovi nikako ne idu na ruku europskim proizvođačima. Količina govedine proizvedene u EU s godinama se smanjuje, dok južnoamerička proizvodnja raste. Ako trgovinski sporazum sa zemljama Mercosura stupi na snagu, europski proizvođači neće moći konkurirati uvezenoj govedini: u Južnoj Americi niže su cijene rada, energije i poljoprivrednih inputa (poput stočne hrane i gnojiva), a na konačnu cijenu utječu i niži sigurnosni odnosno okolišni standardi. 

Problem za europske proizvođače dodatno pogoršavaju globalni inflacijski trendovi, ponovo potaknuti ratom u Iranu, kao i štetni učinci klimatskih promjena. Europa se, naime, zagrijava brže nego Južna Amerika pa su ekstremne vremenske pojave poput suša, požara i poplava učestalije i razornije. 

Prema znanstvenom radu tima poljskih stručnjaka koji je u veljači objavljen u časopisu Sustainability, za očekivati je da će se tržišni udio južnoameričkih proizvođača govedine u EU višestruko povećati: sa sadašnjih 2,5 % na 13 %. Najgore će biti pogođeni mali europski proizvođači.