Velike kompanije u akvakulturi su veliki zagađivači mora
Akvakultura uzrokuje prilično veliko zagađenje, pokazuje novi indeks hrane iz mora. Među najvećim problemima je uzgoj salmonida, kakav postoji i u Jadranskom moru.
Da uzgoj ribe na velikim farmama u morima ostavlja traga na okoliš pisali smo više puta, najviše povodom bavljenja temom industrijskog uzgoja lososa koji je unazad nekoliko godina stigao u Hrvatsku.
Nedavno objavljena analiza sada otkriva da velike kompanije u akvakulturi nisu toliko efikasne u smanjenju svog ekološkog otiska. Analiza je napravljena u sklopu izrade novopokrenutog indeksa hrane iz mora koji je u svibnju pokrenula globalna investitorska mreža, inicijativa FAIRR.
Indeks je, na temelju društvenih, zdravstvenih i ekoloških utjecaja njihovog poslovanja, procijenio 20 tvrtki u akvakulturi, među kojima su i veliki proizvođači kao Mowi i Bakkafrost. Dobar dio analiziranih kompanija bave se uzgojem salmonida.
> > Više o uzgoju salmonida u Jadranskom moru čitajte na Klimatskom portalu
Zaključak je autora indeksa da tvrtke dobro prolaze po društvenim pokazateljima poput zastupljenosti radnika i radnih prava, no da su zakazale kada je riječ o zaštiti okoliša.
Onečišćenje
Akvakultura donosi sa sobom brojne okolišne rizike; od onečišćenja i degradacije lokalnog ekosustava, do neodržive nabavke hrane i loših praksi koje se odnose na dobrobit životinja.
Kako bi ocijenili tvrtke prema različitim kriterijima, autori indeksa su koristili javno dostupne informacije o tvrtkama poput godišnjih izvješća i priopćenja za medije. Istraživači su zatim zbrojili bodove u svakoj kategoriji kako bi dobili ukupne ocjene tvrtki.
Rezultati su pokazali da tvrtke ne mogu pokazati dokaze o provedbi vlastitih politika. Prosječna ocjena u tom segmentu bila je svega 27 od 100.
Zbog toga su, piše portal Desmog, potrošači potencijalno izloženi pogrešno označenoj hrani koja dolazi iz mora.
“Postoji nesklad između onoga što je na papiru i onoga što se događa na terenu. Mnogo je lakše imati politiku koja izgleda dobro na papiru nego je provoditi”, rekla je za DeSmog Laure Boissat, voditeljica FAIRR-ovog istraživačkog tima, dodavši da ove kompanije imaju mnogo prostora za napredak.
Tvrtke koje su bile dio analize postigle su loše rezultate i kada je riječ o onečišćenju koje proizvode (organski otpad s ribogojilišta, plastika, ribolovna oprema). Ukupni rezultat u toj kategoriji je 19 od 100.
Pritom su tvrtke za akvakulturu postigle nešto bolji rezultat nego tvrtke koje se bave ulovom ribe. Najbolji rezultati (39 od 100) postignuti su u kategoriji društvenih rizika, što uključuje politike tvrtki protiv modernog ropstva i dječjeg rada.
Pritom je Mowi, najveći svjetski proizvođač lososa, postigao najbolji rezultat od svih analiziranih tvrtki.
Širi utjecaj
Kada je riječ o održivoj upotrebi sastojaka iz mora koji služe za prehranu ribe (riblje brašno i riblje ulje), tvrtke su postigle svega 27 od 100 bodova.
Iz analize je izostavljen negativan utjecaj koji tvrtke za morsku hranu i akvakulturu imaju na već postojeće lokalne industrije. Međutim, taj utjecaj ipak postoji; škotski ribari koji love rakove i jastoge povezali su pad ulova s upotrebom pesticida na farmama lososa. Također, izvoz ribljeg brašna i ulja, glavnog sastojka hrane za uzgojene ribe, doveo je u zemljama zapadne Afrike do široko rasprostranjene nezaposlenosti među ženama koje rade u ribarstvu [DeSmog].
Kako smo već pisali, ranije je istraživanje Greenpeacea pokazalo da tvornice ribljeg brašna i ribljeg ulja u Mauritaniji, Senegalu i Gambiji uzimaju malu ribu kojom bi se inače koristilo lokalno stanovništvo, što u prehrani, što u lokalnoj riboprerađivačkoj industriji, zbog čega pate prehrambene navike lokalnog stanovništva.
Industriju proizvodnje hrane od morskih sastojaka nisu kritizirale samo okolišne organizacije, nego i Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) koja je 2022. godine utvrdila da ona predstavlja prijetnju sredstvima za život i prehrambenoj sigurnosti lokalnih zajednica.
Komentiravši rezultate analize za DeSmog, stručnjaci su istaknuli kako je industrija morskih plodova premalo kontrolirana i izmiče mnogim nacionalnim nadzorima te kako su upravo alati poput ovog indeksa potrebni za usporedbu tvrtki i poticanje investitora na ulaganje u tvrtke s boljim praksama.