UNICEF: Države imaju pravnu obvezu zaštititi djecu od klimatskih promjena

Agencija Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) iz izvještaja u izvještaj upozorava da su djeca nerazmjerno pogođena posljedicama klimatskih promjena.

Budući da su još u razvoju, osjetljivija su na fizičke i psihološke posljedice klimatskih ekstrema, a istodobno imaju manje mogućnosti zaštititi se od njihovih učinaka.

Posebnu prijetnju zdravlju i dobrobiti djece predstavlja izloženost višestrukim klimatskim opasnostima. Kao primjer UNICEF navodi intenzivne suše, koje mogu uništiti usjeve i povećati nesigurnost opskrbe hranom. Suha vegetacija nakon suše pogoduje izbijanju šumskih požara, koji dodatno pogoršavaju kvalitetu zraka, dok degradirano tlo postaje podložnije bujičnim poplavama kada se oborine vrate. Takve poplave mogu uništiti domove, škole i bolnice, raseliti stanovništvo te povećati rizik od bolesti koje se prenose vodom.

“Ti učinci mogu postati začarani krug: uništeni domovi mogu dovesti do raseljavanja, što znači i gubitak sigurnog skloništa te dodatno povećava izloženost djece budućim klimatskim opasnostima. Prekinuto obrazovanje može imati cjeloživotne posljedice, otežavajući djeci izgradnju stabilne budućnosti i izlazak iz teških životnih okolnosti”, navodi UNICEF u ovogodišnjem izvještaju o klimatskom riziku za djecu.

Iako klimatske promjene predstavljaju globalnu prijetnju za svu djecu, neka djeca su znatno ranjivija od druge zbog ograničenog pristupa ključnim socijalnim uslugama. Ta se ranjivost dodatno isprepliće s drugim oblicima nejednakosti, poput mjesta stanovanja, socioekonomskog statusa i individualnih okolnosti. Klimatski ekstremi sve češće uzrokuju raseljavanje i nestabilnost, što dodatno povećava rizike kojima su djeca izložena.

Izloženost djece klimatskim opasnostima u brojkama

Gotovo sva djeca u svijetu – njih oko 2,3 milijarde – izložena su barem jednoj klimatskoj opasnosti, navodi se u UNICEF-ovu izvještaju. Gotovo jednako toliko djece živi i u područjima u kojima je zabilježeno onečišćenje zraka.

Najveći broj djece izložene zagađenju vanjskog zraka živi u gusto naseljenim državama s velikim ili brzorastućim gospodarstvima, poput Indije, Indonezije, Nigerije i Pakistana. U više od stotinu država, među kojima su Bosna i Hercegovina, Lesoto, Moldavija, Mongolija, Nepal i Senegal, gotovo sva djeca izložena su koncentracijama lebdećih čestica PM2.5 koje premašuju smjernice Svjetske zdravstvene organizacije.

Procjenjuje se da je oko dvije milijarde djece izloženo najmanje dvjema klimatskim opasnostima. Njih 1,1 milijarda suočava se s najmanje trima istovremeno, što ozbiljno ugrožava njihovo zdravlje, obrazovanje, ali i samo preživljavanje.

Istodobno je 364 milijuna djece izloženo najmanje četirima klimatskim opasnostima, 53 milijuna najmanje pet, oko četiri milijuna najmanje šest, dok je oko 123 tisuće djece izloženo čak sedam klimatskih opasnosti u isto vrijeme.

Kad je riječ o vrstama opasnosti, UNICEF navodi da je 337 milijuna djece izloženo je riječnim poplavama, 33 milijuna djece izloženo je obalnim poplavama, 1,8 milijardi djece izloženo je sušama (poljoprivrednim i meteorološkim), 662 milijuna djece izloženo je tropskim olujama, 1,5 milijardi djece izloženo je češćim, duljim ili težim toplinskim valovima, 1,2 milijarde djece izloženo je ekstremnim vrućinama, 206 milijuna djece čestim i teškim požarima, a 123 milijuna djece izloženo je pješčanim i prašinskim olujama.

UNICEF upozorava i da je milijarda djece izložena klimatski uvjetovanim prijetnjama poput malarije. Zaključno, između 1,2 i 1,6 milijardi djece izloženo je klimatskim opasnostima visokog intenziteta.

Zemlje s najvećom ukupnom izloženošću višestrukim klimatskim opasnostima su Kambodža, Madagaskar, Mjanmar, Pakistan i Somaliju.

Visoka razina izloženosti intenzivnim višestrukim opasnostima zabilježena je i u nekim od najmnogoljudnijih država svijeta, među kojima su Egipat, Indija, Nigerija i Pakistan. Kada se promatra udio djece izložene višestrukim opasnostima visokog intenziteta u odnosu na ukupnu dječju populaciju, najugroženije su zemlje poput Kambodže, Srednjoafričke Republike, Iraka, Malija i Južnog Sudana.

Što je ključno za povećanje otpornosti djece?

UNICEF-ov izvještaj izdvaja šest područja usluga koja su presudna za povećanje otpornosti djece na klimatske opasnosti.

Prvo područje su zdravstvene usluge. U 2024. godini 20 milijuna djece propustilo je primiti cjepiva koja spašavaju život, uključujući 14,3 milijuna djece koja nisu dobila nijednu dozu cjepiva protiv difterije, tetanusa i hripavca.

Klimatski šokovi mogli bi dodatno povećati postojeće rizike uništavanjem zdravstvenih ustanova, prekidima u lancima opskrbe cjepivima i širenjem zaraznih bolesti.

Drugo područje odnosi se na prehranu. Suše i poplave uništavaju usjeve, prekidaju opskrbne lance hrane i povećavaju rizik od pothranjenosti. UNICEF procjenjuje da bi, bez pravodobnog djelovanja, klimatske promjene do 2050. godine mogle uzrokovati dodatnih 28 milijuna slučajeva akutnog gubitka tjelesne mase (eng. wasting) i 40 milijuna slučajeva zaostajanja u rastu (eng. stunting) kod djece.

Treće područje su usluge vodoopskrbe, odvodnje i higijene (WASH). U 2024. godini 634 milijuna djece još uvijek nije imalo pristup sigurno upravljanoj pitkoj vodi, milijardu djece nije imalo sigurno upravljane sanitarne uvjete, a 489 milijuna djece nije imalo osnovne higijenske uvjete.

Poplave mogu onečistiti izvore vode, dok suše smanjuju dostupnost vode, čime se djeca dodatno izlažu smrtonosnim bolestima i povećavaju se tereti poput svakodnevnog prikupljanja vode.

Klimatske promjene snažno utječu i na obrazovne sustave. Oluje mogu uništiti škole, dok toplinski valovi otežavaju uvjete za učenje i smanjuju mogućnost djece da redovito pohađaju nastavu. Samo tijekom 2024. godine školovanje najmanje 242 milijuna učenika u 85 zemalja i teritorija bilo je prekinuto zbog štetnih događaja povezanih s klimom.

Klimatske nepogode dodatno opterećuju i sustave zaštite djece. Raseljavanje i siromaštvo povezani s klimatskim promjenama povećavaju rizik od dječjeg rada, dječjih brakova i razdvajanja obitelji.

Između 2016. i 2023. godine zabilježeno je 62,1 milijuna unutarnjih raseljavanja djece zbog klimatskih opasnosti, što je jednako više od 21 000 raseljavanja djece dnevno.

Posljednje od šest ključnih područja je socijalna zaštita. UNICEF upozorava da bi do 2030. godine više od 130 milijuna ljudi moglo biti gurnuto u ekstremno siromaštvo zbog posljedica klimatskih promjena.

Poziv vladama

UNICEF upozorava da zaštita prava svakog djeteta na čist, zdrav i održiv okoliš zahtijeva hitne, koordinirane i djeci prilagođene klimatske politike te veća ulaganja u otpornost ključnih javnih usluga.

Među prioritetima ističe smanjenje emisija stakleničkih plinova u svim sektorima i provedbu postojećih međunarodnih klimatskih obveza u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama. To uključuje postupno ukidanje fosilnih goriva, ubrzanje prijelaza na obnovljive izvore energije i povećanje energetske učinkovitosti kako bi se globalno zatopljenje zadržalo unutar granice od 1,5 Celzijevih stupnjeva.

Istovremeno, države bi trebale jačati otpornost zdravstvenih, obrazovnih i drugih ključnih sustava o kojima djeca ovise. UNICEF naglašava da djeca i njima namijenjene usluge moraju biti među prioritetima u nacionalnim planovima prilagodbe klimatskim promjenama, planovima pripravnosti za katastrofe te strategijama za odgovor na gubitke i štete uzrokovane klimatskim promjenama.

Organizacija također poziva na veće uključivanje djece i mladih u donošenje odluka o klimatskim politikama. To podrazumijeva ulaganje u klimatsko obrazovanje, razvoj znanja i vještina te jačanje kapaciteta donositelja odluka kako bi se poštovalo pravo djece na sudjelovanje u pitanjima koja utječu na njihove živote.

UNICEF smatra da bi sudjelovanje djece i mladih trebalo postati sastavni dio nacionalnog upravljanja klimatskim politikama. Kao primjere navodi osnivanje savjetodavnih vijeća mladih, dječjih skupština te uključivanje mladih predstavnika u službena izaslanstva koja sudjeluju u oblikovanju klimatskih politika.

> > Ne mora nam biti ovako vruće

Zaštita djece od klimatske krize je obveza po međunarodnom pravu

Izvršna direktorica UNICEF-a Catherine Russell pozvala je na veća ulaganja u prilagodbu ključnih usluga kako bi se djeca bolje zaštitila od posljedica klimatske krize. Istaknula je da ovogodišnji izvještaj pruža podatke koji omogućuju prepoznavanje područja u kojima žive najizloženija i najranjivija djeca te pomaže usmjeriti buduća ulaganja.

“Širom svijeta milijuni djece danas se suočavaju s višestrukim klimatskim prijetnjama bez potrebnih usluga koje bi im pomogle da se s njima nose. Više od milijarde djece izloženo je barem trima klimatskim opasnostima. Prolaze kroz ekstremne vrućine koje uzrokuju toplinski udar i dehidraciju. Oluje i poplave uništavaju njihove domove i škole. Razorne suše ograničavaju im pristup hrani i vodi. U mnogim slučajevima intenzitet tih opasnosti raste iz godine u godinu.”

UNICEF u izvještaju ističe i da međunarodne pravne institucije sve jasnije prepoznaju kako klimatska kriza predstavlja i pitanje dječjih prava. Poziva se pritom na Konvenciju UN-a o pravima djeteta, praksu Međuameričkog suda za ljudska prava te nedavno savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde (ICJ), koji su dodatno razjasnili obveze država u suočavanju s klimatskim promjenama u skladu s međunarodnim pravom.

U izvještaju se citira i Vishal Prasad, direktor organizacije Pacific Islands Students Fighting Climate Change, koji je nakon objave mišljenja ICJ-a izjavio:

“Odluka Međunarodnog suda pravde približava nas svijetu u kojem vlade više ne mogu zatvarati oči pred svojim pravnim odgovornostima. Ona potvrđuje jednostavnu istinu klimatske pravde: oni koji su najmanje doprinijeli ovoj krizi zaslužuju zaštitu, odštetu i budućnost. Ova presuda je spas za zajednice na Pacifiku koje se nalaze na prvoj crti klimatske krize.”

Prema mišljenju Međunarodnog suda pravde, države imaju obvezu poduzimati mjere za suzbijanje klimatskih promjena te pritom štititi okoliš i ljudska prava, uključujući prava djece.

Neuspjeh u smanjenju emisija stakleničkih plinova, uključujući one koje nastaju djelovanjem privatnog sektora, mogao bi dovesti do međunarodnopravne odgovornosti država i obveze naknade štete nastale zbog klimatskih promjena.

“Jednostavno rečeno, suzbijanje klimatskih promjena više nije samo stvar političke volje, nego zakonska obveza koja proizlazi iz međunarodnog prava”, zaključuju autori izvještaja.