Djeca bacaju biokugle u more, ali znanost ne potvrđuje njihov učinak

Inicijativa dječjeg vrtića Tamaris iz Vodica, u sklopu koje su u more bačene takozvane biokugle, potaknula je raspravu o učinkovitosti tehnologije efektivnih mikroorganizama (EM).

Djeca iz vrtića pripremila su 750 biokugli veličine teniske loptice koje su potom bacila u vodički akvatorij.

 “Na dnu mora EM biokugle se polako otapaju, aktivno se hrane otpadnim tvarima, teškim metalima, masnoćama i patogenim bakterijama, kroz biokemijske procese razgrađuju toksični mulj i kao nusproizvod svog djelovanja stvaraju čistu vodu i kisik”, objavio je vrtić na svojim internetskim stranicama nakon održane akcije.

Iako je pohvalno djecu od najranije dobi učiti brizi za okoliš, tvrdnje o učinkovitosti EM biokugli u pročišćavanju mora nisu potkrijepljene čvrstim znanstvenim dokazima.

Ovaj slučaj otvorio je pitanje koliko se lako znanstveno neutemeljene tvrdnje mogu širiti kroz odgojno-obrazovni sustav. Takve se akcije u Hrvatskoj provode već godinama, a u njima su sudjelovali brojni vrtići i škole. Neke su pritom financijski poduprli Ministarstvo znanosti i obrazovanja te javna komunalna poduzeća.

Što se zapravo zna o EM tehnologiji?

Koncept efektivnih mikroorganizama razvijen je 1980-ih godina, a osmislio ga je japanski sveučilišni profesor Teruo Higa.

Pripravak sadrži mješavinu bakterija mliječne kiseline (Lactobacillus), fotosintetskih bakterija, kvasaca i drugih mikroorganizama. Za izradu biokugli ta se kombinacija miješa s glinom, organskim tvarima i vodom. Biokugle zatim prolaze kroz proces fermentacije koji traje nekoliko tjedana, nakon čega se bacaju u jezera, rijeke, luke ili more.

Japanska tvrtka EMRO Japan, koja upravlja licenciranjem i proizvodnjom originalnih EM proizvoda, na svojim internetskim stranicama navodi da mikroorganizmi stvaraju aminokiseline, enzime, vitamine i organske kiseline koji potiču djelovanje mikroorganizama već prisutnih u tlu ili vodi te tako suzbijaju štetne bakterije i organizme.

Tvrdnje proizvođača o mogućim učincima EM tehnologije, međutim, nisu isto što i neovisna znanstvena potvrda njezine učinkovitosti u složenim morskim ekosustavima.

Nakon objave akcije vrtića Tamaris, otvorilo se pitanje koliko su tvrdnje o učinkovitosti EM biokugli znanstveno utemeljene.

Slaven Jozić, viši znanstveni suradnik na splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo, za Index je rekao da u petnaestak godina, otkako su biokugle postale popularne u Hrvatskoj, nije uspio doznati koje se bakterije u njih ugrađuju.

“Ako su slatkovodne, to je čisti promašaj. Samim dolaskom u morski okoliš one se nađu u neprijateljskom okolišu i vrlo brzo ugibaju. Ako su morske, koje su? Što je s ubacivanjem potencijalno nove vrste u okoliš, je li možda štetna, invazivna?”, pita Jozić.

Nedjeljko Jovanović, direktor riječke tvrtke Efektivni mikroorganizmi originalna tehnologija Rijeka d.o.o., koja se bavi prodajom i promocijom EM tehnologije, a koja je osigurala materijale za inicijativu vrtića Tamaris, Indexu nije htio otkriti točan sastav biokugli. 

Stoga smo odgovore na pitanja o primjeni EM biokugli i njihovoj znanstvenoj utemeljenosti zatražili i od nadležnih institucija te drugih relevantnih organizacija.

Što pokazuju dosadašnja iskustva?

Iako se biokugle u Hrvatskoj već godinama koriste u različitim ekološkim akcijama, pitanje njihova stvarnog učinka na morske ekosustave i dalje ostaje otvoreno.

Pregledom javno dostupnih objava pronašli smo više sličnih akcija koje su posljednjih godina uglavnom provodile škole i vrtići (1, 2, 3, 4, 5).

Tako su učenici trećeg razreda Osnovne škole Ante Curać – Pinjac iz Žrnova 2023. godine u sklopu projekta “More naše plavo” bacili 5.000 biokugli u uvalu Žrnovska Banja. Prema pisanju portala Škole.hr, učenici su za projekt dobili potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja u okviru izvannastavnih aktivnosti u iznosu od tadašnjih 16 000 kuna, a u realizaciji projekta pomogla im je i Lučka uprava Korčula koja je izdvojila 5000 kuna.

Nešto ranije, oko 700 djece iz više hvarskih vrtića te osnovnih i srednjih škola u sklopu projekta udruge “Moj škoj” izradilo je oko 16 000 biokugli koje su potom završile u podmorju, izvijestio je HRT.

Jednu od sličnih inicijativa prije nekoliko godina organizirala je i tvrtka za uzgoj ribe Cromaris na Dugom otoku. U sklopu akcije učenici Osnovne škole Petar Lorini u Salima u mjesnu luku ubacili su 5000 biokugli koje su izradili u okviru projekta zaštite bioraznolikosti podmorja.

Iz Cromarisa su tada najavili da će u sklopu projekta biti provedena i naknadna analiza sedimenta kako bi se provjerio mogući učinak biokugli. Obratili smo im se kako bismo doznali kakvi su bili rezultati te analize.

Kako su nam odgovorili, prije polaganja biokugli uzorkovan je sediment na pet lokacija u saljskoj luci. Uzorci su dostavljeni Zavodu za javno zdravstvo Zadar, gdje su analizirani ukupni organski ugljik, ukupni dušik, fosfor, redoks potencijal i Escherichia coli.

“Dobiveni podaci upućuju na potrebu za dodatnim istraživanjima kako bi se pouzdano procijenio mogući učinak bio kugli na stanje sedimenta. Iako nije bilo moguće potvrditi učinak bio kugli na morski sediment, projekt je u potpunosti ostvario svoj primarni cilj – podizanje svijesti o važnosti očuvanja morskog okoliša.”

Unatoč tome što su projekt ocijenili uspješnim u smislu podizanja svijesti o zaštiti mora, iz Cromarisa su naveli da takve akcije više nisu ponavljali.

Što kažu institucije?

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih upitali smo koliko su upoznati sa stručnim stajalištima o EM biokuglama te smatraju li da bi se ona trebala uzeti u obzir pri provedbi ovakvih i sličnih školskih aktivnosti. Zanimalo nas je i smatraju li da obrazovne ustanove, kada učenicima predstavljaju biokugle kao metodu pročišćavanja mora, doprinose širenju znanstveno neutemeljenih tvrdnji.

Odgovor Ministarstva nismo dobili. Objavit ćemo ga ako stigne.

Upit smo poslali i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije da bismo provjerili podliježe li bacanje EM biokugli u more, čiji sastav nije uvijek javno dostupan, određenim procedurama koje se tiču zaštite okoliša.

Iz Ministarstva su odgovorili da nisu nadležni za izdavanje odobrenja za uporabu kemikalija i drugih pripravaka te da ne raspolažu informacijama o sastavu pojedinih proizvoda koji se na tržištu nude kao EM biokugle.

Međutim, naveli su da bi, ako takvi proizvodi sadrže mikroorganizme koji se smatraju stranim vrstama u smislu Zakona o sprječavanju unošenja i širenja stranih i invazivnih stranih vrsta te upravljanju njima, za njihovo stavljanje na tržište bilo potrebno prethodno ishoditi dopuštenje Ministarstva. Isto vrijedi i za namjerno unošenje stranih vrsta u prirodu, uključujući more ili druge prirodne ekosustave.

Ministarstvo je navelo i da do danas nije izdalo dopuštenje za unošenje stranih vrsta mikroorganizama u prirodu kroz primjenu EM biokugli. Dodali su da dosadašnja znanstvena istraživanja ne potvrđuju da bacanje EM biokugli u otvoreno more predstavlja dokazano učinkovitu metodu čišćenja ili obnove morskih ekosustava. Postoje, ističu, pojedina istraživanja provedena u laboratorijskim ili kontroliranim uvjetima, no njihovi rezultati nisu jednoznačni niti se mogu izravno primijeniti na složene morske ekosustave.

“S obzirom na to da ne postoje dovoljno čvrsti znanstveni dokazi koji bi potvrdili učinkovitost EM biokuglica u pročišćavanju otvorenog mora te da Ministarstvo ne raspolaže informacijama o sastavu pojedinih proizvoda, njihovu primjenu potrebno je promatrati s oprezom. Svaka metoda koja podrazumijeva namjerno unošenje mikroorganizama ili drugih tvari u prirodni okoliš treba biti utemeljena na provjerenim znanstvenim spoznajama i provoditi se u skladu s važećim propisima.”

Ima boljih načina

Javili smo se i splitskoj Udruzi za prirodu, okoliš i održivi razvoj Sunce, čiji članovi redovito provode aktivnosti povezane s edukacijom i zaštitom mora.

Zanimalo nas je kako gledaju na ovakve inicijative i smatraju li da bi se u obrazovnim aktivnostima trebale koristiti metode čija je učinkovitost znanstveno potvrđena.

“Iako prepoznajemo dobru namjeru odgojno-obrazovnih ustanova i djece koja sudjeluju u ovakvim akcijama, smatramo da u ovom trenutku ne postoje relevantni, metodološki obranjivi i stručno prihvaćeni znanstveni dokazi koji potvrđuju učinkovitost i sigurnost upotrebe biokugli za pročišćavanje morskog ekosustava. Djecu i mlade treba poučavati uzrocima problema. Najbolji način zaštite mora jest spriječiti da onečišćenje uopće dospije u njega”, odgovorili su nam.

Zbog toga, ističu, važnu ulogu ima edukacija o pravilnom gospodarenju otpadom, smanjenju upotrebe jednokratne plastike i odgovornoj potrošnji.

Zbog toga je, naglašavaju, iznimno važna edukacija o pravilnom gospodarenju otpadom, smanjenju upotrebe jednokratne plastike i odgovornoj potrošnji.

“Kroz izravan kontakt s prirodom, odnosno istraživanjem morske obale, promatranjem bioraznolikosti i upoznavanjem zaštićenih vrsta (poput livada posidonije), djeca najlakše razvijaju zaštitnički stav prema moru jer razumiju kako morski ekosustav funkcionira. Ulaganje energije i resursa u razvoj kritičkog mišljenja i stvarnu promjenu životnih navika kod djece jedini je siguran put prema očuvanju našeg Jadrana” , poručili su iz udruge te dodali da stoje na raspolaganju školama i vrtićima za stručnu podršku i provedbu znanstveno utemeljenih edukacija.