WWA: Zatopljenje klime i potres zaslužni za katastrofu u Nepalu

Organizacija World Weather Attribution objavila je studiju o lavini kamenja i leda koja se krajem kolovoza sručila s Himalaja u Nepalu. Stanovnici ove, za klimatske promjene ni po čemu odgovorne zemlje, s izuzetno malim ugljičnim otiskom, svjedočili su katastrofi koja je odnijela oko 1400 života njihovih sugrađana i gostiju, dok se za pet tisuća ljudi još uvijek se traga.

Materijalna šteta broji se u milijardama dolara; uništeni su infrastruktura i čitava naselja. Međunarodna “pomoć” se, pak, broji u u milijunima, bez obzira na golemi klimatski dug koji postoji prema Nepalu [1, 2, 3, 4, 5].

Horor koji se dogodio Nepalu, doveo je do toga da i stanovnici drugih dijelova svijeta smještenih ispod kopnenih ledenjaka sa strepnjom gledaju u vis, jer odlamanje kamenja postaje sve učestalije zadnjih godina. A jedan od nalaza WWA je i da Nepal nije tako katastrofalno prošao jer je nespreman i siromašan. Na ovakve se događaje, naime, nije moguće učinkovito pripremiti, koliko god da novca i mjernih mašina posjedujete. Procijenjeno je da se na tok rijeke Trišuli srušilo oko 110 milijuna kubika kamenja i leda, koji su se kretali i brzinom od 188 kilometara na sat.

> > Klimatske promjene u planinama stvaraju nezapamćeno opasne uvjete

Prema sintezi znanstvenika World Weather Attributiona i međunarodnih glacijologa, klimatske promjene doprinijele su odmrzavanju permafrosta i stanjivanju glečera što je vjerojatno utjecalo na katastrofalno urušavanje prošlog mjeseca. Kolaps je rezultat kombinacije geoloških i klimatskih faktora, pri čemu su klimatski obilježeni desetljećima klimatskih promjena uzrokovanih sagorijevanjem fosilnih goriva.

Ovi klimatski faktori, u kombinaciji s dodatnom destabilizacijom, potresom magnitude 7,8 iz 2015. godine, smatraju se primarnim uzrocima katastrofe.

WWA smatra da se ne radi o posljedici jednog ekstremnog vremenskog događaja, već da je katastrofa složena kriza. Zagrijavanje uzrokovano ljudskom aktivnošću pomaknulo je razinu smrzavanja nagore za otprilike 100 metara po desetljeću, što je dovelo do stanjivanja glečera i odmrzavanja permafrosta koji je poput ljepila držao planinu na okupu.

“Glečeri u regiji gube masu desetljećima, stopom ekvivalentnom više od pola metra istanjenja godišnje. Od 2010. stopa povlačenja Langtang-Lirung glečera ubrzala se, porastavši s 0,5% godišnje tijekom prethodna dva stoljeća na 1–2,3% godišnje u posljednjih 16 godina”, pišu u sažetku.

Jakob Steiner, geoznanstvenik na Sveučilištu u Grazu koji radi u himalajskom području od 2006. godine, a nije među autorima izvještaja objavljenog u četvrtak, rekao je da instrumenti za praćenje na nadmorskoj visini od oko 5.000 metara sada pokazuju da se dio stijene i tla više ne smrzavaju tijekom cijele godine.

“To znači da tlo koje je stajalo ispod leda stotinama i tisućama godina sada ostaje izloženo”, rekao je Steiner.

Zagrijavanje plus potres

Osim što je zagrijavanje uzrokovalo značajno povlačenje glečera, dovelo je do uklanjanja stabilizirajućeg leda oko mjesta urušavanja i prodora vode. Više su temperature podigle nadmorsku visinu razine smrzavanja u visokim Himalajama, izlažući led i permafrost duboko u stijeni višim i duljim temperaturama odmrzavanja, čime su oslabile planinske padine.

Znanstvenici su utvrdili da su u regiji ljetni mjeseci postali topliji za 1,5 stupanj u odnosu na predindustrijsko doba, a zimski za čak 3 Celzijeva stupnja, dok je regija na godišnjoj razini toplija za 2 Celzijeva stupnja. Srpanj i kolovoz 2026., mjeseci neposredno prije urušavanja, lokalno su bili najtopliji ikad zabilježeni. Obilne padaline snijega u listopadu i studenom 2025. dodale su velike količine vode u mjesecima prije urušavanja.

“Iako se njegov specifični doprinos ovoj katastrofi još ne može potvrditi, veliki potres magnitude 7,8 iz 2015. godine mogao je dodatno doprinijeti urušavanju padine uz klimatske faktore”, naveli su znanstvenici.

Jednom u tisuću do deset tisuća godina

Naime, dok se prvotno mislilo da se radi o urušavanju glečera, analiza satelitskih slika pokazuje da je događaj zapravo uključivao veliki kameni lavinski tok sa sjeverne strane Langtang Lirunga na nadmorskoj visini od približno 5.150 metara.

“Taj kameni lavinski tok nastao je ispod glečera, uzrokujući istovremeno urušavanje dijela glečera, čime je nastao kombinirani kameni i ledeni lavinski tok. Preliminarna mjerenja sugeriraju da kameni i ledeni lavinski tok uključuje dio planine površine približno 2,2 km² i dubine približno 50 metara, što daje ukupni početni volumen stijene i leda od približno 110 milijuna kubnih metara. Kameni lavinski tokovi ove veličine su rijetki, s procjenom godišnje učestalosti od približno jednog takvog događaja na 1.000–10.000 godina”, naveli su u studiji.

Kombinirani kameni i ledeni lavinski tok spustio se približno 1.400 metara, točnije pao je s visine od 5.150 metara na dolinu nadmorske visine od 3.750 metara. Udar u dno doline zabilježen je na blizinskim seizmometrima, a oslobođena energiju usporediva je s potresom magnitude 5,2 stupnja po Richteru. Odatle je lavinski tok erodirao i uključio dodatni materijal, povećavajući ukupni volumen mulja i vode za do 30 milijuna kubnih metara.

Kada je mulj došao do rijeke Lhende Khola, pretvorio se iz kamenog i ledenog lavinskog toka u izrazito pokretljivu poplavu mulja i stijenja. Snimke poplave mulja koja je stigla do graničnog prijelaza Gyirong, otprilike 20 km dalje, ukazuju na vrijeme putovanja od 7 do 8 minuta uz prosječnu brzinu od približno 170 km/h. Poplava mulja kretala se takvom brzinom i silom da je, stigavši do ušća rijeke na graničnom prijelazu, povratno potekla do 2 kilometra uzvodno u Kinu.

Na ovakav događaj se ne može spremiti

Iako Nepal ima sustave ranih upozorenja i planove za slučaj katastrofa, razmjeri ove tragedije premašili su fizičke limite prilagodbe, navodi WWA. No, katastrofa je sama po sebi upozorenje za budućnost.

Glečeri i permafrost na visokim nadmorskim visinama reagiraju na porast temperature u roku od desetljeća. Stoga prošlo zagrijavanje već osigurava buduće destabilizacije, čime se povećava hitnost postupanog ukidanja fosilnih goriva kako bi se spriječilo buduće katastrofalno urušavanje.

Jedini način da se smanji budući rizik “zahtijeva brzu tranziciju s fosilnih goriva i ispunjavanje obveza iz klimatskog financiranja za prilagodbu”.

“To je posebno važno u Himalaji i drugim visokim planinama, gdje se očekuje da će se povlačenje glečera i degradacija permafrosta nastaviti i bez daljnjeg zagrijavanja, što znači da se neki učinci prošlog zagrijavanja još nisu u potpunosti ostvarili”, napisali su.