Klimatski stres: Geni polarnih medvjeda reagiraju na sve topliji Arktik
Polarni medvjedi na genetskoj razini reagiraju na zagrijavanje Arktika. Iako to ne jamči opstanak vrste, istraživanje objavljeno prošli tjedan pruža uvid kako se pokušavaju prilagoditi klimatskim promjenama.
Klimatske promjene ugrožavaju polarne medvjede, a procjene govore o gubitku dvije trećine populacije do sredine stoljeća. Istovremeno, neke populacije polarnih medvjeda pokušavaju se prilagoditi – mijenjaju genetsku aktivnost da bi se adaptirali na topliju klimu.
Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu “Mobile DNA” pokazuje da polarni medvjedi koji žive u toplijim dijelovima Grenlanda imaju drukčiju genetsku aktivnost od onih u hladnijim regijama.
Riječ je o promjenama u takozvanim “skačućim” ili “premještajućim” genima, odnosno transpozonima (eng. jumping genes) – dijelovima DNK koji se mogu pomicati unutar genoma i utjecati na to koji se geni aktiviraju, a koji ostaju “utišani”.
Očajnički mehanizam preživljavanja
Znanstvenici sa Sveučilišta East Anglia u britanskom Norwichu analizirali su uzorke krvi 17 polarnih medvjeda sjeveroistočnog i jugoistočnog Grenlanda. Upravo je jugoistok dio Arktika koji se brže zagrijava, gdje se ledeni pokrov povlači, a okolišni uvjeti postaju sve nestabilniji.
U toj regiji istraživači su zabilježili pojačanu aktivnost “premještajućih” gena, što upućuje da viša temperatura i klimatski stres mogu potaknuti promjene u načinu na koji se medvjeđi genom ponaša. Takve promjene povezane su s genima uključenima u metabolizam, odgovor na stres i procese starenja.
“Ovo je prvi put da vidimo da se jedinstvena skupina polarnih medvjeda u najtoplijem dijelu Grenlanda suočava s povećanom aktivnošću ‘premještajućih’ gena. To bi mogao biti brz, ali potencijalno i očajnički mehanizam odgovora na topljenje morskog leda”, izjavila je za The Guardian voditeljica istraživanja Alice Godden.
Važno je pritom naglasiti da studija ne pokazuje da su se polarni medvjedi već evolucijski prilagodili toplijoj klimi. Riječ je o promjenama u aktivnosti postojećih gena, a ne o trajnim genetskim promjenama koje bi se nužno prenosile na buduće generacije. Drugim riječima, znanstvenici bilježe kako organizam reagira na stresne uvjete sada, što nije jamstvo za dugoročni opstanak vrste.
Prilagodba ima granice
Polarni medvjedi najveći su medvjedi na svijetu i glavni arktički grabežljivci. Njihova prehrana temelji se na tuljanima, bogatima masnoćama koje su nužne za preživljavanje u ekstremnim uvjetima. Snažno su vezani za morski led koji im služi za lov, kretanje, parenje i odmor pa je gubitak leda ujedno i prijetnja za opstanak vrste.
Arktik se, pak, zagrijava brže od ostatka planeta, a arktički ljetni pokrov morskog leda smanjuje se u prosjeku za 15,7 % po desetljeću. Služba Europske unije za klimatske promjene Copernicus nedavno je izvijestila da je prosječna površina arktičkog morskog leda u studenom bila 12 % ispod prosjeka. Dodatno, arktička morska struja najtoplija je u posljednjih 125 000 godina, a temperature i dalje rastu.
Autori studije ističu da su njihovi rezultati vrijedan doprinos razumijevanju načina na koji se polarni medvjedi nose s klimatskim stresom, ali upozoravaju da genetska prilagodba ima granice. Aktivacija “premještajućih” gena može pomoći nekim jedinkama da se privremeno nose s promjenama, ali ne može nadomjestiti gubitak morskog leda ni zaustaviti posljedice globalnog zagrijavanja.
Drugim riječima, iako polarni medvjedi pokazuju određenu biološku fleksibilnost, njihova sudbina i dalje uvelike ovisi o tome hoće li čovječanstvo napustiti fosilna goriva.
> > Što se događa s polarnim ledom i kako to utječe na svijet