Koja je veza između klimatskih promjena i afričke svinjske kuge

Afrička svinjska kuga već treću godinu hara farmama u Hrvatskoj. Bolest je zasad lokalizirana na istoku Hrvatske u tri županije – Vukovarsko-srijemskoj, Osječko-baranjskoj i Brodsko-posavskoj. Dok se dio uzgajivača svinja protivi masovnom usmrćivanju svinja na farmama na kojima se pojavila bolest, drugi upozoravaju da se cijeloj situaciji pristupilo previše olako i da su od početka trebale biti uvedene puno drastičnije mjere kontrole. 

Afrička svinjska kuga (ASK) ne ugrožava ljude, ali ima ozbiljne posljedice na svinjogojstvo i posljednjih je godina potvrđena u nizu europskih zemalja. Iako virus sam po sebi nije “klimatska bolest”, promjene u okolišu stvaraju uvjete koji pogoduju njegovu širenju.

“Tropska” bolest

Toplije zime i dulja vegetacijska sezona doprinose stvaranju većih zaliha hrane u prirodi i tijekom zimskog razdoblja. Veća količina žireva, kestena i ostataka s poljoprivrednih usjeva dovodi do naglog porasta populacije divljih svinja koje su glavni rezervoar virusa i najvažniji vektor njegova širenja. Više divljih svinja u šumama znači i više mogućih kontakata s domaćim životinjama, ali i s ljudima, što povećava mogućnost prijenosa bolesti.

Virus afričke svinjske kuge može dugo preživjeti u okolišu, osobito u hladnijim i vlažnijim uvjetima. Kombinacija toplih zima i povremenih razdoblja visoke vlažnosti čine europski kontinent sve pogodnijim za njegovo trajno prisustvo, a ekonomske posljedice za stočarstvo su goleme. 

Veterinari ističu kako klimatske promjene ne uzrokuju bolest izravno, ali snažno utječu na “ekosustav bolesti”: mijenjaju se ponašanje životinja, dostupnost hrane i otpornost virusa. U tom smislu, afrička svinjska kuga postaje i ogledni primjer kako globalno zatopljenje utječe na zdravlje životinja i poljoprivrednu sigurnost Europe.

Profesor Agronomskog fakulteta u Zagrebu i doktor veterine Antun Kostelić navodi da su se afrička svinjska kuga, bolest plavog jezika i kvrgave kože prije nekoliko desetljeća smatrale “tropskima”. [Tportal]

“Njihovom širenju iz Afrike svakako su pridonijele klimatske promjene, ali i geopolitička situacija, ratovi, jer je došlo do urušavanja sustava nadzora zaraznih bolesti u brojnim državama”, kaže Kostelić.

Masovno širenje

Prvi slučajevi afričke svinjske kuge u Portugalu i Španjolskoj zabilježeni su još u prošlom stoljeću ali je prvo veće širenje bolesti kod domaćih svinja u Europi zabilježeno tek u ovom stoljeću, 2014. godine. Od tada je kod divljih i domaćih svinja bolest zabilježena u gotovo svim europskim zemljama (od Njemačke i Belgije do baltičkih zemalja, Rumunjske i Grčke), a u Hrvatskoj se prvi put pojavila 2023. godine. 

Riječ je o virusnoj zaraznoj bolesti domaćih i divljih svinja koja se manifestira u obliku visoke vrućice i problema s krvarenjem, a smrtnost je gotovo stopostotna. Bolest nije opasna za ljude i druge životinje, već isključivo za domaće i divlje svinje. Do danas nije razvijeno cjepivo protiv virusa te se, u slučaju izbijanja zaraze, provode stroge mjere kontrole širenja bolesti, što uključuje i eutanaziju svih svinja na zaraženim gospodarstvima.

Također se određuju zaražene te rizične zone u kojima se provode rigorozne mjere poput zabrane kretanja ljudi na tom području te zabrane prometa životinja i mesnih proizvoda, uvode se stroge bio-sigurnosne mjere poput čišćenja i dezinfekcije vozila, opreme i pribora na farmama.

U Hrvatskoj je ASK kod domaćih svinja prvi puta potvrđena u lipnju 2023. godine u općinama Drenovci i Gunja, u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Do kraja listopada ove godine bolest je potvrđena na 53 objekta s domaćim svinjama te kod 372 divlje svinje u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Posljednje izbijanje bolesti u domaćih svinja zabilježeno je 20. listopada u Bilju te u lovištu u Baranji. Krajem studenog novi slučajevi afričke svinjske kuge potvrđeni su i u BiH, u naseljima uz granicu s Hrvatskom, a sredinom prosinca potvrđen je i prvi slučaj kuge malih preživača u Hrvatskoj; u stadu ovaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji. 

Od Kenije preko Portugala do Rusije

Detaljnu povijest pojave i širenja ASK opisala je profesorica Lorena Jemeršić s Hrvatskog veterinarskog instituta. Bolest je prvi puta detektirana u Keniji 1921. godine. Sredinom 20. stoljeća širi se i postaje endemična tj. trajno prisutna u više afričkih država. Prva pojava bolesti izvan Afrike zabilježena je u Portugalu 1957. godine, nakon hranjenja svinja zagađenom hranom iz zrakoplova koji je doletio iz Afrike. Infekcija je ubrzo dokazana i u Španjolskoj.

Infekcija se nakon toga tijekom prošlog stoljeća sporadično pojavljivala i u drugim državama Europe poput Malte, Italije, Francuske, Belgije i Nizozemske, a iz Španjolske se ASK proširio i na Karibe te u Brazil. Portugal i Španjolska su proglašene slobodnima od ASK tek 90-ih godina prošlog stoljeća – trideset godina nakon pojave prvih slučajeva. ASK je tada iskorijenjena nakon dugogodišnje primjene strogih mjera suzbijanja, što je uključivalo i depopulaciju svinja i spaljivanje njihovih nastambi. Infekcija se, međutim, zadržala u Italiji, na otoku Sardiniji, gdje je i danas prisutna.

Do transkontinentalnog širenja ASK došlo je 2007. godine pojavom bolesti u Gruziji. Dijagnoza je postavljena tek nakon tri mjeseca pa se bolest proširila s domaćih na divlje svinje i to u susjednu Armeniju, Azerbajdžan i Rusiju. Pretpostavlja se da je do ulaska virusa na Kavkaz došlo hranjenjem domaćih svinja otpacima s brodova koji su iz Afrike doplovili u crnomorske luke.

I u Rusiji je ASK poprimila endemski karakter, posebice u područjima s visokom gustoćom divljih svinja. Iz Rusije se zaraza divljim svinjama postupno proširila u Ukrajinu i Bjelorusiju 2012. i 2013. godine. Države koje s njima graniče (Estonija, Litva, Latvija i Poljska) tada uvode stroge mjere nadzora i zaštite od unosa virusa. Unatoč svemu, ASK je u siječnju 2014. godine prvo potvrđen u divljih svinja u Litvi, a prvi slučaj kod domaćih svinja u EU zabilježen je u lipnju 2014. godine u Latviji. 

Italija angažirala vojsku da bi zaštitila svoju industriju pršuta

Unatoč provođenju svih mjera nadzora i iskorjenjivanja bolesti, ASK se i dalje širi Europom. Godine 2018. bolest je potvrđena u Kini, a sljedeće godine i u Mongoliji. 

Kako ističe profesorica Jemeršić, pojava ASK negativno utječe na opću društvenu situaciju u državama u kojima je dokazana zbog gospodarske važnosti svinjogojstva. U Europskoj uniji (EU) svinjogojska proizvodnja je dominantna grana proizvodnje mesa i važan izvozni proizvod s udjelom od 58 % u ukupnom izvozu mesa. Ova proizvodnja čini 8,5 % ukupne poljoprivredne proizvodnje EU-a i donosi dobit od 7,7 milijardi eura godišnje. 

EU je nakon 2013. godine, kad se ASK pojavila na njenim granicama u Ukrajini i Bjelorusiji, osigurala 95 milijuna eura za suzbijanje unosa zaraze, ali se virus probio unatoč mjerama. Pored zajedničkih mjera na razini EU, pojedine države bore se protiv zaraze i dodatnim sredstvima, a neke uvode i posebno rigorozne mjere.

Italija je tijekom 2024. godine tako angažirala i vojsku u lovu na divlje svinje, a sve kako bi od afričke svinjske kuge zaštitila svoju industriju pršuta, kobasica i drugih suhomesnatih delikatesa, koja godišnje ostvaruje oko 8,2 milijardi eura prihoda i zapošljava oko 50 000 ljudi. Mnoge su zemlje posljednjih godina ograničile uvoz talijanske svinjetine zbog zabrinutosti oko širenja virusa, pa se talijanska vlada odlučila i na ovako drastične mjere.

Cilj im je, kako ističu, smanjenje populacije divljih svinja za 80 % u pet godina jer smatraju da su prekomjernim množenjem ove životinje postale javna prijetnja. Osim što ruju po smeću na periferijama velikih gradova poput Rima te uzrokuju prometne nesreće, stvaraju i štete na poljoprivrednim usjevima, a sad su i glavni prenositelji afričke svinjske kuge.

Ovaj zdravstveni problem u Italiji tako prerasta u ekonomski, ali i društveni problem – jer se ekološke organizacije protive “vojnoj intervenciji” u suzbijanju divljih svinja. Smatraju da će prizori naoružanih vojnika koji lutaju uokolo u lovu na divlje svinje uznemiriti Talijane i turiste. Ukazuju na to da radije treba poraditi na upravljanju otpadom kako smeće na ulicama ne bi bilo mamac za divlje životinje.

Klimatske promjene i eksplozija populacije divljih svinja

Kao jedan od faktora koji pomaže ovakvom nezaustavljivom širenju virusa preko rastuće populacije divljih svinja, neki vide upravo u klimatskim promjenama. O porastu populacije divljih svinja u Europi kao posljedici klimatskih promjena govorilo se još i prije pojave afričke svinjske kuge. Njemački Spiegel još 2009. godine piše o eksplozivnom porastu populacije divljih svinja u Europi opisujući ove životinje “kao neprikosnovene pobjednike klimatskih promjena”.

“Europa vodi rat protiv divljih svinja, čiji broj raste kao rezultat globalnog zatopljenja i rastućeg uzgoja kukuruza i uljane repice za biogorivo”, piše autor teksta navodeći da su unatoč brojnim neželjenim susretima ove divlje životinje Nijemcima prirasle srcu kao inteligentne životinje koje u germanskoj mitologiji simboliziraju snagu i plodnost.

Također opisuju klimatske uvjete i promjene u korištenju poljoprivrednog zemljišta koje su pogodovale bujanju populacije divljih svinja širom Europe. Toplije zime smanjuju stopu smrtnosti starijih jedinki i mladih rođenih kasno u godini, a porast razine ugljikovog dioksida potiče vegetaciju i proizvodnju plodova poput žirova i kestena, visokoenergetske delicije za divlje svinje, čija se reprodukcija prirodno povećava s količinom dostupne hrane. 

Ženka divlje svinje može okotiti leglo do osam mladih godišnje. Budući da njihova reprodukcija ovisi o težini, a ne o dobi, sve je više mladih ženki, starih samo devet mjeseci, koje rađaju nove mlade. Izdašan izvor hrane za ovu divljač predstavljaju i ogromna polja kukuruza te uljane repice uzgajanih za biogorivo.

Prelazak s tradicionalnih malih polja s raznolikim usjevima na gigantske površine poljoprivrednog zemljišta pod monokulturama stvorilo dodatni vjetar u leđa množenju divljači koja je potom postala glavni prenositelj afričke svinjske kuge u domaćih svinja na europskom tlu.