U Obrovcu se priprema gradnja cementare, građani se boje da će zagaditi zrak i devastirati Zrmanju

Građani Obrovca, gradića podno Velebita, nešto više od 20 godina slušaju priče o tome kako će se na području njihovog grada pokrenuti tvornica žbuke i cementa.

Planovi su to talijanskog investitora, kompanije Fassa Bortolo koja strpljivo cijelo to vrijeme skuplja potrebne dozvole kako bi počela s proizvodnjom na lokaciji kilometar i pol udaljenoj od rijeke Zrmanje, u blizini Parka prirode Velebit.

Podršku im daje HDZ-ov gradonačelnik Obrovca Ante Župan koji je usred blagdanskog perioda, dva dana prije završetka 2025. godine, u javnu raspravu pustio Detaljan plan uređenja zone “Brčić – tvornica žbuke Fassa” koja je predviđena za buduće postrojenje.

Javnom izlaganju plana u obrovačkoj vijećnici prisustvovala je nekolicina građana koji se boje da će tvornica žbuke i cementa, a koja će se ujedno koristiti za spaljivanje otpada, imati devastirajuće posljedice na njihovu životnu okolinu. Planirana lokacija gradnje je, naime, svega 200 metara udaljena od prvih kuća.

Zbog toga su na predloženi plan uređenja podnijeli oko 60 primjedbi koje su složili u osam dana, koliko je i bio rok za očitovanje.

Prije nego objasnimo zašto su njihovi strahovi utemeljeni i što točno traže, valja se ukratko podsjetiti kako je uopće počela priča o ovoj investiciji.

Kako je krenulo?

Fassa Bortolo talijanska je kompanija poznata po proizvodnji građevinskog materijala, posebno žbuke, vapna i vezivnih materijala.

Planovi za širenje na hrvatsko tržište postoje još od početka 2000-ih, kada je investitor prvotno planirao tvornicu sagraditi u mjestu Lukovo Šugarje. Budući da se planirana lokacija nalazila u sklopu Parka prirode Velebit, tako nešto nije bilo moguće. Stoga je tvrtka napravila analizu koja je odredila naselje Kruševo kraj Obrovca kao poželjnu lokaciju. Teren koji su odabrali se nalazi na svega par kilometara od parka prirode.

Krenuvši u realizaciju, Fassa Bortolo je od Hrvatskog fonda za privatizaciju 2003. kupila tvrtku u stečaju Dalmatinski rudnici boksita d.o.o. te tako stekla 283 tisuće četvornih metara zemljišta u industrijskoj zoni grada Obrovca.

Budući da cementari trebaju resursi, investitor je naumio koristiti vapnenac iz eksploatacijskog polja “Kruševo” kraj Obrovca, za što su dobili koncesiju još 2016. godine, kao i ciglarsku glinu iz eksploatacijskog polja Rašinovac kraj Nina, za što zasad nisu uspjeli osigurati potrebne dozvole.

Upravo je taj faktor – dostupnost mineralnih sirovina – utjecao na to da investitor odabere Kruševo kao poželjnu lokaciju za tvornicu. Rekao je to i sam Paolo Fassa 2006. godine, kada se u Obrovcu našao s tadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem.

Poduzetnik, za kojeg se u medijima može pročitati da je talijanski “kralj cementa”, unazad nekoliko godina zbog svojih je mutnih poslova privlačio pozornost talijanske i hrvatske javnosti. Fassa je, naime, 2021. godine uhićen zbog sumnje na pranje novca i utaju poreza. Istražitelji su otkrili niz off shore kompanija koje je osnivao po različitim zemljama i preko njih izbjegavao plaćanje poreza.

Na popisu tih zemalja našla se i Hrvatska, odnosno tvrtka Fassa d.o.o. čije je sjedište u Obrovcu.

Navedena se tvrtka zadnjih dva desetljeća muči s hrvatskom birokracijom; iz uprave tvrtke su se još 2010. godine žalili na sporost u dobivanju potrebnih dozvola i rješenja.

Naime, investitor je u posao ušao s pretpostavkom da će preuzimanjem Dalmatinskih rudnika boksita riješiti svu potrebnu dokumentaciju za gradnju tvornice. Naknadno se ispostavilo da je ta firma, od devet eksploatacijskih polja koje je imala na papiru, zapravo samo za jedno imala pravo korištenja [eZadar].

Nekad u to vrijeme neslaganje s projektom su počeli izražavati i mještani Obrovca, koji su započeli kampanju upoznavanja javnosti sa štetnim utjecajima koje bi mogla donijeti tvornica cementa.

Za gradonačelnika Župana, koji inače živi u 45 kilometara udaljenom Zadru, strahovi mještana su “javne psihoze” koje se zlonamjerno šire, kako je jednom prilikom etiketirao zabrinutost stanovnika ovog kraja oko potencijalnih negativnih posljedica buduće tvornice.

Što će se raditi?

O tome što točno podrazumijeva tvornica građevinskog materijala na korak do Zrmanje saznali smo iz dva dokumenta koja su stara više od 15 godina.

Jedan je studija utjecaja na okoliš prve faze izgradnje tvornice koja je izrađena davne 2005. godine. Studiju smo od Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT) dobili na uvid nakon što smo se pozvali na Zakon o pravu na pristup informacijama. Drugim riječima, ona nije javno objavljena.

Osim toga, studija je prema današnjim kriterijima i zastarjela.

Hrvatska je, naime, 2017. godine mijenjala Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoliš tako što je postrožila kriterije koji se odnose na sadržaj studija utjecaja na okoliš. Studije od tada moraju detaljnije analizirati učinak vezan za klimatske promjene.

U studiji koju smo dobili na uvid taj dio izostaje. Proizvodnja cementa je energetski intenzivna industrija koja ima značajan ugljični otisak.

Drugi dokument koji smo proučili je Rješenje o objedinjenim uvjetima okolišne dozvole iz 2010. godine, koje je donijelo tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Iz dva dokumenta može se zaključiti da projekt tvornice podrazumijeva dvije faze. Prva faza odnosi se na gradnju tvornice s planiranim kapacitetom proizvodnje vapna, žbuke i boje od 200 tona na dan, odnosno 70.000 godišnje. Druga faza podrazumijeva postrojenje s planiranim kapacitetom proizvodnje cementa od 3.000 tona dnevno, odnosno 850.000 tona godišnje.

Lokacija buduće tvornice nalazi se tik uz državnu cestu D-27, onu koja u pravcu jugozapada ide u smjeru Benkovca i Zadra, a u pravcu istoka prema Obrovcu. U njenoj blizini, na svega par kilometara, nalaze se područja zaštićena ekološkom mrežom Natura 2000.

Unatoč tome što projekt podrazumijeva crpljenje vode iz Zrmanje, koja spada u tu posebno zaštićenu ekološku mrežu, nikakva studija utjecaja nije napravljena kako bi se procijenio utjecaj crpljenja na rijeku i njena zaštićena staništa.

Problem s vodom

Utjecaj na Zrmanju priznaje se i u samom Rješenju o objedinjenim uvjetima okolišne dozvole.

“U vrlo malom obimu moguć je utjecaj na protok rijeke Zrmanje posebice u vrijeme nepovoljnog hidrološkog režima protoka, a zbog korištenja vodozahvata na istoj kao alternativnog rješenja opskrbe postrojenja vodom”, stoji u dokumentu iz 2010. godine.

Postrojenju će, naime, trebati 350.000 kubika vode godišnje. Vodu namjeravaju uzimati iz sustava javne vodoopskrbe Grada Obrovca te iz Zrmanje, rijeke čiji je vodostaj zadnjih nekoliko ljetnih sezona ionako nizak, zbog čega su se već događale redukcije vode u Zadarskoj županiji.

Kako se navodi u studiji utjecaja na okoliš, lokacija cementare nalazi se na potencijalnim rezervama podzemnih voda prve razine, što je podatak koji su autori “izvukli” iz Strategije prostornog uređenja iz 1997. godine. Riječ je o krškoj podlozi koja svojim značajkama, navodi se u studiji, omogućuje relativno brzo prodiranje tekućih zagađivača u krško podzemlje.

Investitor pak navodi kako neće doći do ispuštanja otpadnih tehnoloških voda, budući da je u proizvodnim pogonima predviđeno korištenje povratnih tehnoloških voda u zatvorenom sustavu s recirkulacijom.

Naime, u pogonu proizvodnje vapna i postrojenju za ispiranje vapnenca, tehnološka otpadna voda će otjecati u taložno spremište, pročišćavati se i vraćati u pogon za ispiranje. U pogonu proizvodnje cementa koristit će se povratna tehnološka voda kao rashladna voda, tvrdi investitor.

U proizvodnji će također nastajati sanitarne otpadne vode i potencijalno onečišćene oborinske vode, koje bi se trebale pročišćavati te ispuštati u podzemne vode Zrmanje.

Kada je riječ o utjecaju na podzemne vode, u studiji utjecaja na okoliš se utjecaj ocjenjuje brojkom 16 (na skali od 1 do 25). Ocijenjeno je to kao veliki utjecaj, tj. znači da djelatnost pogoršava okoliš ili da će aktivnošću biti uništeni dijelovi okoliša. Utjecaj na izvore vode za piće ocjenjuje se s 11, što znači umjereni utjecaj, tj. da će nova djelatnost dijelom uništiti ili promijeniti samo dijelove okoliša koji su ocijenjeni srednjom kakvoćom.

U rješenju iz 2010. se navodi kako su zagađenja tla i vode moguća u slučaju nesreća odnosno prilikom izlijevanja tekućih goriva kod transporta i manipulacije istima.

Zbog toga se mogući utjecaj zahvata na vode ocjenjuje kao umjereni.

Zrak i buka

Buduća tvornica trebala bi se graditi u neposrednoj blizini obrovačkih sela. Prvo naseljeno mjesto, zaseok Matići, nalazi na svega 200 metara, a Kruševo je udaljeno 650 metara.

Razlog je to zbog kojeg stanovnici ovog kraja strahuju od scenarija iz Pule gdje cementara, prema tvrdnjama lokalnih aktivista, stanovnicima obližnjih kvartova donosi crnu čađu po balkonima, peckanje očiju i grla, neugodne mirise, gusti dim iz dimnjaka te intenzivnu buku danju i noću.

Kako stoji u rješenju iz 2010. godine, predviđene emisije plinova iz tvornice neće pogoršati kakvoću zraka na širem području. Drugim riječima, investitor daje obećanje kako će emisije štetnih plinova i onečišćujućih tvari u zrak biti unutar propisanih graničnih vrijednosti.

Priznaje se tek “mali” utjecaj na zrak zbog povećanja prometa i transporta sirovina u području najbližih naselja.

Riječ o zapravo velikom povećanju. Kako smo saznali iz studije utjecaja na okoliš, takvih vozila bit će više od 400 dnevno. U rješenju iz 2010. se pak navodi kako će ih biti 290.

Energija i otpad

Autori studije utjecaja na okoliš navode kako će se na lokaciji koristiti opasne tvari koje mogu izazvati ekološku nesreću i ugroziti zdravlje ljudi i okoliša.

Naime, kao energent u procesu pečenja koristit će se kruto gorivo dobiveno mješavinom naftnog koksa i kamenog ugljena, a za paljenje plamenika ukapljeni naftni plin (UNP).

UNP i ekstra lako loživo ulje, navodi se u dokumentu, u određenim količinama predstavljaju potencijalne izvore opasnosti budući da se uslijed njihovog istjecanja ili nepažljivog rukovanja može dogoditi eksplozija ili požar, odnosno izravno onečišćenje tla, zraka ili vode na lokaciji zahvata.

Najnovijim izmjenama Detaljnog plana uređenja “Brčić – tvornica žbuke Fassa” investitoru se omogućuje i energetska oporaba neopasnog otpada u svrhu proizvodnje električne i toplinske energije za vlastite potrebe.

Kako smo već pisali, cementare se često koriste kao zamjena za spalionice onog otpada koji se ne može reciklirati, kompostirati ili oporabiti pa se obrađuje za spaljivanje. Postrojenja su pogodna zbog specifičnosti proizvodnog procesa: za proizvodnju cementa potrebne su peći u kojima se postiže izuzetno visoka temperatura, koja može ići i do 2000 °C.

Potrošnja energije čini oko 40 posto troška proizvodnje cementa, stoga je za cementare spaljivanje otpada unosan biznis. Gorivo iz otpada ne moraju kupovati, već zarađuju na njegovom preuzimanju i spaljivanju.

Zbog toga među mještanima Obrovca postoji sumnja u poslovne namjere investitora, naročito nakon što se krenulo u izmjene plana koji bi, po novom, omogućio i spaljivanje otpada.

Marko Simić iz Gornjeg Karina, ujedno predsjednik Udruge Lončari, jedan je od građana koji su sudjelovali u pripremi prijedloga koje su mještani za vrijeme javne rasprave slali na adresu Grada Obrovca.

“Javna rasprava je prvo odgođena, da bi potom bila zakazana tijekom blagdana s ekstremno kratkim rokom od samo tjedan dana, što ukazuje na neku vrstu netransparentnosti. Ipak, u raspravi je predan niz konstruktivnih prijedloga koji reguliraju kontrolu uporabe otpada kao energenta, količine, pretovar, skladištenje te javno izvještavanje putem službenih stranica Grada”.

Što žele građani

Stanovnici ovog kraja strahuju da se pod “mogućnošću uporabe alternativnih goriva” zapravo krije namjera spaljivanja otpada u pogonu cementare te da je cilj isključivo dobivanje dozvole za oporabu otpada iz inozemstva.

Stoga traže da se u pogonu koristi isključivo vlastiti neopasni otpad nastao iz proizvodnih aktivnosti, a ako se zadrži mogućnost dovoza otpada, onda bi valjalo ograničiti energent na otpad prikupljen na području Obrovca.

“Zabranjen je prihvat otpada nepoznatog porijekla, miješanog komunalnog otpada te otpada koji se skladišti radi odlaganja ili pretovara, a ne radi neposredne energetske oporabe. Najveća dopuštena količina neopasnog otpada u skladištu iznosi 100 tona u bilo kojem trenutku. Najdulje dopušteno vrijeme skladištenja neopasnog otpada iznosi 30 dana od dana zaprimanja pojedine pošiljke”, stoji u prijedlozima koje su građani poslali u postupku javnog savjetovanja.

Zahtijevaju i da se otpad mora skladištiti u zatvorenom prostoru i na vodonepropusnoj podlozi te da za svaku pošiljku mora postojati prateća dokumentacija o porijeklu, vrsti i količini.

Simić podsjeća kako je u ovom slučaju sva izdana dokumentacija već zastarjela – inicijalna studija utjecaja na okoliš dobivena je još prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a gradilište je samo formalno obilježeno tablom i izlijevanjem temelja kako bi se građevinska dozvola održala na snazi, a da se zapravo ništa ne gradi.

Naglašava kako je i cementara nespojiva sa stvarnošću koju ovaj kraj danas živi.

“Valja uzeti u obzir gospodarski kontekst. Ovaj proces traje dvadeset godina, a u međuvremenu se Obrovac okrenuo turizmu i OPG-ovima. Pojedinačni investitori uložili su u svoja imanja tisućama puta više novca nego što je dosad uloženo u ovaj projekt”, kaže Simić.

Kuda dalje?

Ostaje za vidjeti hoće li Grad Obrovac usvojiti primjedbe građana koje su stigle za vrijeme javnog savjetovanja u vezi Detaljnog plana uređenja zone “Brčić – tvornica žbuke Fassa”. Osim toga, čeka se odluka resornog ministarstva koje već četiri godine vodi postupak usklađivanja uvjeta okolišne dozvole.

Odgovorili su nam to iz MZOZT nakon što smo im poslali upit oko toga u kojoj je fazi realizacija ovog projekta.

Riječ je o postupku koji se provodi zbog promjene u postrojenju, promijenjenih uvjeta u okolišu ili kada ministarstvo po službenoj dužnosti svakih pet godina razmatra okolišnu dozvolu te usklađuje uvjete za rad postrojenja s odlukom o zaključcima o NRT-u (najboljim raspoloživim tehnikama) koja se objavljuje na službenim stranicama Europske unije.

Dok čeka dozvole za posao u zadarskom zaleđu, kompanija Fassa Bortolo suočava se otporom lokalne zajednice i u Italiji, gdje se mještani grada Artena već neko vrijeme bune protiv planova tvrtke koji se odnose na otvaranje novih pogona u tamošnjoj tvornici.

Klimatski portal poslao je upit investitoru oko njihovih namjera u Hrvatskoj, no odgovor do zaključenja ovog teksta nismo dobili.