Priče iz sve toplijeg Jadrana: Invazivna riba lav tu je da ostane

Riba lav, vatrenjača ili Pterois miles u Sredozemno more došla je iz tropskih mora. Ova raskošna riba, prošarana poprečnim crveno-smeđim, crnim i bijelim prugama, na lošem je glasu – zbog svoje proždrljivosti, otrovnih bodlji skrivenih u lepezastim perajama te posljedica koje njezino širenje ima za bioraznolikost i ravnotežu morskih ekosustava.

Priča o dolasku ribe lava ili vatrenjače u Jadran počinje prije više od 150 godina i stotinama kilometara južnije, u Sueskom kanalu.

Ovaj važan kanal koji je umjetno povezao Sredozemno i Crveno more dovršen je 1869. godine. Građen je čitavo desetljeće prema projektu francuskog diplomata i graditelja Ferdinanda de Lessepsa, a do danas se produbljuje i širi.

Osim što je drastično skratio iznimno važnu pomorsku rutu između Europe i Azije, Sueski kanal omogućio je migraciju tropskih organizama iz Crvenog mora u Mediteran, pa tako i u Jadransko more. Te vrste danas nazivamo lesepsijskim vrstama, upravo po graditelju kanala.

Sueski kanal možda je uklonio fizičku barijeru, ali tropske vrste su na putu do Mediterana morale savladati i druge prepreke – prije svega razlike u temperaturi i salinitetu. Crveno more je, naime, tropsko more, toplije i slanije od Sredozemnog.

U rušenju tih barijera lesepsijskim vrstama “pomogle” su klimatske promjene. Mediteranska regija danas se smatra jednom od klimatskih “vrućih točaka” planeta; zagrijava se 20 posto brže od globalnog prosjeka. Jadran, povijesno najhladniji i najsjeverniji dio Sredozemlja, prati isti zloguki trend.

Znanstvenici s hrvatskog Instituta Ruđer Bošković prošlog su ljeta u najdubljem dijelu Jadranskog mora došli do uznemirujućeg saznanja: more se ubrzano zagrijava i zaslanjuje. Temperaturne promjene koje su očekivali tek krajem stoljeća događaju se – već danas. 

Jadransko more, objašnjavaju znanstvenici, djeluje poput prirodnog “termostata” Mediterana. U zimskim mjesecima bura hladi plitki sjeverni Jadran. Ta hladna i gusta morska voda tone prema dnu i kroz Otrantska vrata ulazi u duboki Mediteran. Tako se dubine Sredozemnog mora opskrbljuju kisikom i hranom.

Zagrijavanje Jadrana pod pritiskom klimatskih promjena stoga ima ozbiljne posljedice za ekosustave i obalne zajednice, upozoravaju znanstvenici. Umjesto da hladi dubine Mediterana i osigurava dotok kisika i hranjivih tvari, sve toplija voda iz Jadranskog mora sada ih dodatno zagrijava.

Takvi uvjeti pogoduju migraciji lesepsijskih vrsta, a među lesepsijskim ribama je najuspješnija upravo riba lav ili vatrenjača (lat. Pterois miles). 

Prirodno stanište ove vrste su topla područja Indijskog oceana i Crvenog mora. U Sredozemnom moru prvi put je zabilježena 1991. godine, a od 2016. se smatra invazivnom vrstom; te je godine velik broj jedinki zabilježen kod Cipra. 

U Jadranu je prvi put zabilježena 2019. godine, na lokacijama uz albansku i talijansku obalu.

> > “Invazija u tijeku”: Jeste li vidjeli ribu lava?

Kako je riba lav postala stalna stanovnica Jadrana?

Riba lav ili vatrenjača prvi put je u crnogorskim vodama zabilježena 2022. godine. Podvodni ribolovac snimio ju je u uvali Volujica na dubini od 15 metara i snimku poslao kotorskom Institut za biologiju mora (IBMK). 

Ilija Ćetković, znanstvenik s kotorskog Instituta, govori nam da su nakon inicijalnog opažanja uslijedile i druge prijave – fotografije i snimke koje su slali ribari, ronioci, kupači i turisti. Informacije o pojavi ribe lav Institutu danas dolaze iz različitih izvora, što govori o sve većoj vidljivosti ove vrste u priobalju.

“Naš Institut je dobio veći broj opažanja ove ribe, raspoređenih širom priobalnih voda države. I osoblje Instituta koje se bavi ronilačkim aktivnostima takođe je imalo priliku da je sretne u našim vodama. Sve ovo je dokaz da se ova invazivna vrsta trajno nastanila u gotovo čitavom Jadranskom moru”, zaključuje Ćetković.

Do sličnog je zaključka prošle godine došao i splitski Institut za oceanografiju i ribarstvo (IZOR). U razdoblju od lipnja 2024. do siječnja 2025. godine analizirali su opažanja ribe lava u hrvatskom dijelu Jadrana. Podaci su najvećim dijelom prikupljeni kroz građansku znanost – zahvaljujući dojavama ronilaca, lokalnog stanovništva, objavama na društvenim mrežama i medijskim objavama.

“U ovom kratkom periodu zabilježena su ukupno 122 potvrđena opažanja, što je dokaz brzog širenja vrste u vodama istočnog dijela Jadranskog mora”, objavili su u  znanstvenom radu “Invazija u tijeku: iznimno velik broj zabilježenih jedinki ribe lav (Pterois miles) u istočnom Jadranu (hrvatska obala)”.

Autori istraživanja Branko Dragičević i Pero Ugarković zaključili su da je ova invazivna vrsta u Jadranu sada – trajno prisutna.

Većina primjeraka ribe lava uočena je na dubini do 15 metara, a njihova duljina najčešće je procijenjena na 15 centimetara ili manje.

Najviše jedinki ove invazivne vrste zabilježeno je oko otoka Lastova i Visa, gdje je uočeno između 15 i 20 jedinki, dok je područje oko Dubrovnika imalo najveći broj opažanja duž kopnenog dijela obale. Velik broj jedinki viđen je i kod Mljeta, Korčule, Hvara te između Šolte i Brača. Najjužnije opažanje uz hrvatsku obalu zabilježeno je kod Prevlake u lipnju 2024. godine, na krajnjem jugu, dok je najsjevernije uočena u Parku prirode Telašćica u kolovozu iste godine, navedeno je u istraživanju. 

Nažalost, posljednja tvrdnja nije bila dugog vijeka. U srpnju 2025. godine riba lav zabilježena je još sjevernije, u Nacionalnom parku Kornati.

> > Kako bura, znanstvenici i građani čuvaju Jadran koji se mijenja

Što znamo o ribi lav?

Tijelo prošarano kontrastnim prugama, raskošne lepezaste peraje i spore, “dostojanstvene” kretnje ribu lav čine jednom od najprepoznatljivijih riba tropskih mora. Iza upečatljivog izgleda krije se izuzetno efikasan predator.

Prema istraživanju iz 2024. godine, koje objedinjava dosadašnje znanstvene spoznaje o prisutnosti ove invazivne vrste u Sredozemnom moru, riba lav ili vatrenjača pripada porodici riba iz reda škarpinki (lat. Scorpaenidae). Njezine peraje sadrže 18 bodlji koje u uzdužnim žljebovima imaju otrovno žljezdano tkivo.

Iako služe za obranu, riba lav ne može ciljano ubosti. Naime, dok pliva prema naprijed, peraje koje sadrže otrov položene su unatrag, što onemogućava da napada i ubada poput osa ili pčela. Stoga je malo vjerojatno da će bodlje probiti ljudsku kožu, osim ako ih se ne pritisne dovoljno snažno. To ukazuje na potrebu za oprezom prilikom rukovanja – ubod može biti opasan po zdravlje ako se ne reagira na vrijeme. Iako nije fatalan za čovjeka, ubod je bolan, a otrov ponekad može izazvati i glavobolju, povraćanje ili otežano disanje. Otrov je termolabilan, što znači da se može neutralizirati toplinom.

Ćetković s kotorskog Instituta podsjeća da riba lav pripada istoj porodici kao i domaće škarpine, čije je meso veoma cijenjeno. 

“Uprkos otrovnim žbicama, uz njihovo jednostavno uklanjanje, riba lav se može bezbjedno konzumirati, a njeno meso važi za kvalitetno i ukusno”, kaže naš sugovornik.

To otvara prostor za pristupe koji vrstu ne promatraju isključivo kao problem, već i kao potencijalni resurs – posebno u kontekstu ciljanog izlova i gastronomije. Da je vrsta jestiva, a ciljani izlov dobrodošao, ističe i Dragičević.

“Preporučuje se ciljana i kontrolirana strategija uklanjanja u ekološki značajnim područjima kao što su morska zaštićena područja, komercijalizacija vrste uz poticanje njene konzumacije te smanjenje ribolovnog pritiska na prirodne predatore.”

Što znamo o rizicima?

Riba lav ili vatrenjača hrani se širokim spektrom morskih organizama, uključujući ribe, rakove, kozice i druge beskičmenjake. Činjenica da jede mnogo različitih vrsta omogućava joj da lakše preživi promjene u okolišu, što joj daje prednost pri invaziji novih ekosustava. Plijen bira prema dostupnosti, odnosno fleksibilno reagira na trenutačne okolnosti.

Uspješnost u lovu često se objašnjava tzv. hipotezom naivnosti plijena. Prema Ćetkoviću, suština ovog fenomena je jednostavna.

“Domaće mediteranske vrste ne prepoznaju ribu lav kao prirodnog neprijatelja pa na njeno prisustvo reaguju sporije ili uopšte ne reaguju. Nasuprot tome, vrste koje takođe potiču iz prirodnog staništa ribe lav pokazuju izraženije odbrambene reakcije.”

Utvrđeno je da se riba lav u Mediteranu hrani i vrstama od gospodarskog značaja, poput orada, brancina i arbuna. Ipak, konkretna istraživanja o stvarnom utjecaju ribe lava na ribarstvo još uvijek nedostaju. Takve studije su teško izvedive jer zahtijevaju obuhvat velikih morskih područja, a riblji fondovi istodobno su izloženi nizu drugih pritisaka, poput prelova, klimatskih promjena i drugih invazivnih vrsta, navodi se u spomenutom preglednom radu.

Isto tako, iako je izvjesno da će ova invazivna vrsta utjecati na jadranski biodiverzitet, znanstvenici upozoravaju da je rano za precizne procjene o tome koje će vrste u Jadranu biti najviše pogođene i u kojoj mjeri.

Potencijalni negativni ekološki i socioekonomski utjecaji invazije ribe lava, odnosno vatrenjače opisani su u znanstvenom radu “Potencijalna invazivnost vatrenjače (Pterois miles) u Istočnom Jadranu”.  

Da bi procijenili potencijalnu rizičnost, autori iz Albanije, Crne Gore i Hrvatske koriste dvije vrijednosti: osnovnu procjenu rizika (BRA score, Basic risk Assessment) i procjenu klimatskih promjena (CCA score, Climate Change Assessment). Ako je rezultat veći od 19,5, vrsta se smatra visokorizičnom, odnosno visoko invazivnom za umjerene morske ekosustave.

Kako je vidljivo iz grafa, u sve tri zemlje istočnog Jadrana rezultati značajno prelaze taj prag, što znači da je riba lav ili vatrenjača visokorizična invazivna vrsta u Albaniji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.

Drugi graf prikazuje potencijalni negativni utjecaj ribe lav na različite sektore – lokalne populacije vrsta i njihove karakteristike, okoliš i komercijalni sektor (ribarstvo). Autori pritom ističu da ekološke posljedice često ne postaju odmah ekonomske, ali se kasnije mogu reflektirati na ribarstvo.

“Rezultati sugeriraju da će ova vrsta biti visoko invazivna u zemljama istočnog Jadrana. Osim toga, rezultati pokazuju da su najugroženiji sektor lokalne populacije vrsta i relativne karakteristike, dok komercijalni sektori predstavljaju manje pogođeni sektor. Međutim, s obzirom na to da se negativni utjecaji alohtonih vrsta ne promatraju izravno, vlade ovih zemalja trebale bi se pozabaviti ovim problemom što je prije moguće”, zaključuju autori rada.

Pored visoke efikasnosti u lovu, riba lav odlikuje se i izuzetnim reproduktivnim potencijalom, što dodatno otežava kontrolu njezina širenja. Može se mrijestiti cijele godine, a ženka tijekom jednog mriješćenja položi i do nekoliko desetina tisuća jaja. Na godišnjoj razini, govore znanstvene procjene, jedna jedinka može ispustiti i do dva milijuna jaja, što omogućava da se populacije u novim staništima povećavaju iznimno brzo. 

> > Europski parlament traži zaštitu mora i borbu protiv invazivnih vrsta

Ima li riba lav prirodne neprijatelje u Jadranu i Mediteranu?

Uspješnost ribe lava kao invazivne vrste često se objašnjava izostankom prirodnih predatora u područjima koja naseljava, no vrlo se malo zna o njezinim prirodnim neprijateljima.

Zabilježeni slučajevi u Sredozemnom moru rijetki su i uglavnom anegdotalni. Jedan od rijetkih dokaza je snimka hobotnice koja je na Cipru uhvaćena kako lovi ribu lava.

“Na području zapadnog Atlantika, tj. na području Meksičkog zaljeva i Kariba, ribom lav, odnosno vatrenjačom, hrane se kirnje. Vjerojatno se slično može reći i za Mediteran, tj. kirnje bi mogle pomoći u kontroliranju ribe lav”, napominje Dragičević sa splitskog instituta.

Anegdotalni primjeri, međutim, nisu dovoljni da zaustave invaziju ribe lav na Mediteran, pa tako ni Jadran. 

Sve upućuje na to da će upravljanje širenjem ove vrste ovisiti ponajprije o ljudskim intervencijama – od sustavnog praćenja i znanstvenih istraživanja do ciljanog izlova. Drugim riječima, predatori moramo postati mi sami.

> > O invazivnim vrstama čitajte na Klimatskom portalu

U drugom tekstu serijala “Jadranska posla: Ima li suživota s invazivnim vrstama?” fokusiramo se na rješenja, odnosno bavimo se odgovorom na invaziju. Istražujemo dosadašnji institucionalni odgovor Crne Gore i Hrvatske te što možemo naučiti od drugih zemalja na Mediteranu kad je riječ o kontroli populacije ove invazivne vrste.

Istraživanje provode Klimatski portal i Raskrinkavanje.me.

Analiza je provedena uz podršku programa Journalism Science Alliance.

ISPRAVAK (23. 3.): U ovom članku netočno je stajalo da riba lav ima 18 peraja. Točno je da riba lav ili vatrenjača ima 18 bodlji u sklopu peraja.