“Najveća investicija u povijesti Hrvatske”: PR-ovska AI magla oko gigantske solarne elektrane

Veliki je događaj u Dubrovnik privukao sam državni vrh.

Premijer Andrej Plenković, ministar gospodarstva Ante Šušnjar, ministar digitalne transformacije Damir Habijan i drugi dužnosnici razdragano su pljeskali dok su nazočili potpisivanju sporazuma o “najvećoj investiciji u povijesti Hrvatske”.

Dan ranije smo iz medija doznali da se u Topuskom gradi AI podatkovni centar snage 1 GW uz pripadajuću infrastrukturu, što uključuje visokonaponske dalekovode, trafostanicu i ogromnu solarnu elektranu, snage 500 MW. Sve skupa će, tvrdili su investitori, koštati oko 50 milijardi eura.

Tko gradi?

Novac dolazi iz privatnih džepova, kroz hrvatsko-američko poslovno partnerstvo. Domaći investitor je Jako Andabak, poduzetnik s višedesetljetnim iskustvom u različitim sektorima: po struci je elektroenergetičar, obogatio se prodajući osiguranje, a bogatstvo je dodatno okrupnio investicijama u hotelski turizam.

Andabakov partner Ryan Rich izdanak je bogate američke obitelji Rich. Njihova obiteljska tvrtka Rich Products veliki je proizvođač hrane. Godišnji prihodi su im veći od 5 milijardi dolara, a Forbes procjenjuje vrijednost tvrtke na više od 7 milijardi dolara.

Jako Andabak medijima je potvrdio da njegov udio u investiciji čini zemljište koje je godinama kupovao na Baniji. Investicijski kapital stiže od američkih partnera.

Andabak je u Dnevniku HRT-a kazao da će iduće godine početi s gradnjom, a puštanje podatkovnog centra u pogon se očekuje već 2029. godine. Gigavatni podatkovni centar je teoretski moguće izgraditi u tako kratkom roku, iako podaci pokazuju da gradnja obično traje oko četiri godine.

Obitelj Rich očigledno si može priuštiti takvu investiciju, ali svejedno se javljaju opravdane sumnje da će se projekt nazvan Pantheon AI ikad doista realizirati u najavljenom obliku.

Informatički stručnjak Marko Rakar upozorava da investicijski boom u podatkovne centre, potaknut razvojem tzv. AI alata, u svijetu već pokazuje znakove zamora: veliki i pompozno najavljivani projekti se usporavaju ili otkazuju, uslijed lokalnog otpora, nedostatka energije ili cjenovne neisplativosti.

“Danas znamo da se bar pola od predviđenih data centara neće izgraditi jer i kada bi bili sagrađeni za njih ne bi bilo struje. Čak i oni koji imaju ugovoreno buduće napajanje teško mogu imati garanciju kako će to napajanje uistinu i dobiti”, napisao je na Facebooku Lucijan Carić, stručnjak za informatičku sigurnost.

Odakle nam toliko struje?

Sumnju prvenstveno izaziva megalomanski opseg projekta, posebno njegove energetske potrebe. Električna energija koja je potrebna za napajanje podatkovnog centra od 1 GW jednaka je 9,5 posto ukupne hrvatske potrošnje energije u 2024. godini.

Naime, podatkovni centri rade skoro pa neprestano; za napajanje najavljenog centra u Topuskom bilo bi potrebno više od 8 tisuća GWh godišnje. Hrvatski građani i gospodarstvo su u 2024. ukupno potrošili skoro 84 tisuće GWh energije, od čega oko 19 tisuća GWh otpada na električnu energiju.

Ilustracije radi, za adekvatno napajanje gigavatnog podatkovnog centra bi se u rad AI servera morala usmjeriti gotovo sva struja koja izlazi iz nuklearne elektrane u Krškom te termoelektrana u Zagrebu i Sisku.

Solarna farma čija je gradnja najavljena u sklopu projekta taj problem ne može riješiti. Iako učinkovitost dobivanja električne energije iz solarnih panela varira ovisno o geografskoj lokaciji, evidentno je da 500 MW solarnih panela ne može samostalno napajati gigavatni podatkovni centar.

Ako gledamo vrlo uopćeni prosjek, 1 MW solarnih panela godišnje daje oko 2 GWh električne energije. Solarna elektrana od 500 MW stoga može zadovoljiti oko jedne osmine potreba za strujom podatkovnog centra od 1 GW.

Dodatni problem predstavlja činjenica da podatkovni centri rade neprestano, a solarni paneli ih strujom mogu opskrbljivati samo dok sja Sunce. Taj se problem može riješiti ugradnjom baterija, ali kako je tehnologija za pohranjivanje većih količina obnovljive energije još u ranom stadiju razvoja, tako većina AI podatkovnih centara radije poseže za jeftinijim fosilnim gorivima. Popularan izvor napajanja su plinske turbine, čije emisije stakleničkih plinova značajno doprinose zagrijavanju Zemlje.

Koliko milijardi?

Pozornost privlači i sam iznos investicije; 50 milijardi eura je blizu polovice hrvatskog BDP-a. Ta se brojka, doduše, vrlo brzo ispuhala: Ryan Rich u The Wall Street Journalu objavio je kolumnu u kojoj piše da inicijalna investicija iznosi 13,5 milijardi dolara, “s potencijalom da naraste iznad 50 milijardi”.

U priopćenju koje je objavio Pantheon AI, navodi se, pak, sljedeće:

“Izgradnja kampusa vrijednog 12 milijardi eura počinje početkom 2027. godine, a bit će u potpunosti operativan do prvog tromjesečja 2029. Ukupna ulaganja premašit će 50 milijardi eura jer će hiperskalarni zakupci implementirati opremu i tehnologiju u velikim razmjerima.”

Drugim riječima, Andabak i Rich zapravo ne grade podatkovni centar; grade infrastrukturu koja je potrebna da se postave AI serveri. Hoće li takvi serveri doista stići u Topusko te kolika će u konačnici biti njihova snaga (1 GW ili manje), ovisit će o interesu zakupaca.

Zbog toga Ryan Rich u The Wall Street Journalu plasira kolumnu s naslovom “Najbolje mjesto za podatkovni centar? Hrvatska”. Da je doista prije svih ostalih ulagača otkrio nekakve skrivene investicijske prednosti Hrvatske, potrudio bi se to zadržati za sebe, da ga konkurencija ne pretekne. Međutim, kako Rich u Hrvatskoj zapravo ne gradi data centar, već samo popratnu infrastrukturu, nužno mu je privući pozornost zakupaca koji bi eventualno bili zainteresirani za postavljanje AI servera u Topusko.

Interes zakupaca uvelike će biti uvjetovan globalnim kontekstom; nabavka samih servera, naime, nije baš jednostavna stvar.

Pantheon AI, kako mu i ime govori, namjerava opsluživati potrebe AI kompanija za računalnom snagom. Međutim, najmodernije procesore kakvi su potrebni za rad AI servera, s poluvodičima manjim od 4 nanometra, dizajnira tek nekoliko kompanija (kao što su Nvidia i AMD; Google i Apple dizajniraju vlastite čipove), a proizvodi ih samo jedna tvrtka – tajvanski TSMC, čiji su proizvodni kapaciteti do kraja 2028. već rasprodani.

Kad se u računicu uvrsti i činjenica da zbog rata u Iranu dolazi do ozbiljnih poremećaja u opskrbi helijem, nezamjenjivim dijelom procesa proizvodnje računalnih čipova, jasno je da će u bliskoj budućnosti potražnja za AI čipovima vrlo vjerojatno nadilaziti ponudu.

Ako se podatkovni centar u Topuskom ipak uspije izgraditi u obliku u kojem je najavljen, lokalno će stanovništvo vrlo brzo početi osjećati negativne učinke. Recentno istraživanje otkriva da toplina koju podatkovni centri tijekom rada otpuštaju u okoliš podiže temperaturu u krugu od 10 km, prosječno za oko 2 °C.

Tu je i problem potrošnje vode, potrebne za hlađenje podatkovnih centara. Pantheon AI namjerava koristiti i recirkulirati vodu iz podzemnih izvora. U SAD-u, gdje se gradi najviše podatkovnih centara, pokazuje se da njihova gradnja često dovodi do zagađenja i nestašice vode. Dodatni problem za investitore predstavlja činjenica da je podzemna voda u Topuskom uglavnom termalna; prosječna temperatura joj je nešto viša od 60 stupnjeva.

Topla voda, naravno, nije pogodna za hlađenje servera. Voda u Topuskom nije ni dovoljno vruća da bi se mogla koristiti za proizvodnju struje u geotermalnoj elektrani. Međutim, idealne je temperature za core business obitelji Rich: korištenje u poljoprivredi, tj. grijanje plastenika.

“Sada se priča o solarnim elektranama, prije se govorilo o plastenicima, pa ovcama. Ni gospodin Andabak mi nije rekao ništa konkretno, kaže da će nam to smetati jer ide uz našu među. On je rekao da će biti plastenici”, ispričala je jedna mještanka Pecke, banijskog sela gdje niče Pantheon AI, reporteru Jutarnjeg lista.

Energetska ili AI investicija?

Investitorima u Pantheon AI zapravo nije ni potrebno postavljanje AI servera da bi ostvarili ozbiljan profit. Dovoljno im je da izgrade najavljenu solarnu elektranu i počnu isporučivati struju u hrvatski elektroenergetski sustav.

Upravo na taj se posao zapravo i odnosi pismo namjere potpisano u Dubrovniku. Uz predstavnike investitora, svoj su potpis na papir stavili predstavnici dvije tvrtke: jedna je Greenvolt Power, u vlasništvu međunarodnog investicijskog fonda KKR, specijalizirana za gradnju solarnih farmi; druga je hrvatski Končar, koji gradi elektroenergetsku infrastrukturu.

Greenvolt će u Topuskom, dakle, graditi solarnu elektranu. Končar će biti zadužen za gradnju 280 kilometara dalekovodne infrastrukture i nove trafostanice, što će povećati mrežne kapacitete za prihvat i transport električne energije.

Iz tvrtke Pantheon AI, registrirane u američkoj saveznoj državi Delaware (omiljenoj među poduzetnicima zbog niskih poreza i lakoće skrivanja stvarnog vlasništva u tvrtkama), naglašavaju da će izgrađena infrastruktura “ostati Republici Hrvatskoj” te da će “omogućiti priključivanje dodatnih 5,2 GW obnovljive energije na hrvatsku elektroenergetsku mrežu”.

Naime, privatni investitori u obnovljive izvore energije već godinama se žale da ne mogu realizirati željene investicije u solarne farme jer Hrvatska energetska regulatorna agencija (Hera) ne donosi odluku o naknadama za priključenje na mrežu. Tvrdili su da Herina birokratska sporost onemogućuje priključivanje više gigavata solarne energije na mrežu.

Slučajno ili ne, Hera je tu odluku donijela samo nekoliko sati prije nego što je u medijima grandiozno najavljen projekt Jake Andabaka i njegovih američkih partnera.

Ako se Andabakov i Richev projekt promatra primarno kao investicija u solarnu elektranu, odjednom računica izgleda smislenije. Solarni paneli odnedavno su tržišno najisplativiji način da se osigura opskrba električnom energijom, zbog čega poduzetnici hrle oploditi svoj novac ulaganjem u sunčevu energiju.

Iz aspekta borbe protiv klimatskih promjena, investicije u obnovljivu energiju svakako su dobrodošle. Međutim, pomama poduzetnika za ulaganjem u solarne farme ima i svoje naličje, zbog čega takvi projekti izazivaju sve glasniji građanski otpor diljem Hrvatske.

Mračna strana sunca

Prije nego se na naslovnicama dva vodeća dnevna lista pojavila najava gradnje “AI data centra” u Topuskom, unajmljeni su PR-ovci obilazili medijske redakcije i držali zatvorene brifinge s novinarima kako bi pokušali osigurati podršku javnoga mnijenja za Andabakov i Richev projekt.

Odluka da čitavu stvar predstave kao AI investiciju savršeno je logična; u pitanju je moderna, high tech industrija, usto hrvatskim građanima uglavnom nepoznata, što znači da – za razliku od velikih solarnih elektrana – u javnosti još nije stigla doći na zao glas. Investicije u solarne farme, naime, među hrvatskim stanovništvom nisu naročito popularne; diljem Hrvatske traje više lokalnih borbi protiv gradnje takvih objekata, kako zbog potrebe da se zaštiti okoliš, tako i zbog bazične društvene nepravednosti takvih projekata.

Kapacitete za crpljenje solarne energije moguće je, naime, razvijati na različite načine. U pitanju je tehnologija koja nudi mogućnost decentralizacije energetskog sustava i okretanje građanskoj energiji, kroz poticanje postavljanja malih solarnih elektrana na krovove te udruživanje građana u energetske zajednice.

U takvom se modelu solarizacije koristi od zelene energetske tranzicije pravednije raspodjeljuju unutar društva. Novostvorena vrijednost se dijeli među građanima umreženima u energetske zajednice: jedni zarađuju dijeleći struju koju proizvode, drugima se smanjuju troškovi potrošnje električne energije. U Hrvatskoj, međutim, zasad dominira model gradnje velikih solarnih farmi, u kojem se dobitak raspodjeljuje među malobrojnim bogatim investitorima.

Ta dva modela nisu kompatibilna; količina električne energije koju energetska mreža može primiti i transportirati je ograničena. Ako sve kapacitete popune investitori u solarne farme, prostor za građane koji žele struju dobivati sa svojih krovova i isporučivati je u mrežu postaje vrlo ograničen. Zbog nedavnih promjena u obračunskom modelu, do kojih je došlo upravo zbog poduzetničkih investicija koje su “pojele prostor” u žicama, solarne su investicije za građane već sada manje isplative nego što su bile lani.

Za poduzetnike je, međutim, ulaganje u solarne elektrane itekako isplativo. Velike solarne farme grade se diljem Hrvatske, a na mnogim mjestima zbog toga dolazi do pobune lokalnih stanovništva i organizacija posvećenih zaštiti okoliša.

Ako se elektrana u Topuskom doista izgradi, što će ovisiti o studiji utjecaja na okoliš i pribavljanju svih potrebnih dozvola, bit će to uvjerljivo najveća solarna farma u Hrvatskoj. Trenutačno je najveća HEP-ova elektrana Korlat, snage 75 MW. Među onima koje su u izgradnji, najveća je u Promini kraj Drniša, snage 150 MW. Snaga Andabakove i Richeve elektrane u Topuskom bit će skoro tri i pol puta veća.

Naglo priključivanje velikih solarnih kapaciteta na elektroenergetsku mrežu moglo bi ugroziti i stabilnost opskrbe električnom energijom. Elektroenergetska mreža, naime, stalno mora biti u balansu, tj. ponuda električne energije mora odgovarati potražnji, a frekvencija energije u žicama mora se održavati na 50 Hz.

Mreža koja ima više nestalnih izvora energije, poput obnovljivih izvora, mnogo je zahtjevnija za balansiranje. Konvencionalne elektrane, bilo da govorimo o hidro, termo ili nuklearnim elektranama, u mrežu isporučuju konstantne i predvidive količine električne energije, dok proizvodnja iz obnovljivih izvora značajno varira – ovisna je o klimatskim i vremenskim uvjetima.

Upravo je ta strukturna slabost lani dovela do velikog nestanka električne energije u Španjolskoj i Portugalu; istragom je utvrđeno da se elektrane koje bi trebale osiguravati dostupnost bazne energije nisu pravovremeno uključile nakon pada proizvodnje iz obnovljivih izvora. Građani i gospodarstva Španjolske i Portugala zbog toga su pretrpjeli materijalnu štetu koja se procjenjuje na 1,6 milijardi eura.

Kad investitori u Pantheon AI govore o koristi koju će njihov projekt navodno donijeti čitavom hrvatskom društvu, te je propagandne najave stoga nužno tretirati sa značajnom dozom rezerve. Nema nikakve sumnje da će investitori pronaći način da oplode svoj kapital, ali ni garancije da će društvo u cjelini od toga imati korist, a ne štetu.

ISPRAVAK (30.4.2025.) – Izvorno je u ovom članku stajala pogrešna informacija o ukupnoj potrošnji energije u RH u 2024. godini te je ta brojka naknadno ispravljena. Da bi članak bio jasniji, naknadno je dodana i informacija o potrošnji električne energije u istoj godini.