Što slijedi nakon požara?

Katastrofalni požar koji je jučer zahvatio omiško područje za sobom je ostavio teške posljedice. Vatra je odnijela jedan život, nekoliko osoba je životno ugroženo, više desetaka ozlijeđeno, požar je uništio brojne kuće, automobile te ostalu imovinu, a opožareno područje procjenjuje se na gotovo tisuću hektara.

Vatrogasci još uvijek saniraju požarište koji je izbilo kod mjesta Lokva Rogoznica, odakle se vatra, nošena snažnim vjetrom, proširila duž obalnog područja prema Mimicama i Omišu.

A kad se požarišta jednom stave pod kontrolu, evakuirani vrate u svoje domove, kad premijer i predsjednik odu, počinje nova faza – procjena štete, prijave, čekanje i borba za odštetu.

Dok ljudi traže način da se život vrati u normalu, opožarenom krajoliku predstoji dug proces oporavka. Kad se ugasi posljednji plamen, posljedice postaju vidljive: nestao je vegetacijski pokrov koji je štitio tlo, životinje su ostale bez hrane i skloništa, a ekosustavu slijede mjeseci ili godine oporavka. Koliko će on trajati ovisi o jačini požara, karakteristikama staništa i vremenu koje slijedi, kao i o tome koliko brzo nakon jednog požara dođe drugi.

U sve toplijem svijetu pitanje hoće li priroda između dva velika požara imati dovoljno vremena za oporavak – postaje sve važnije.

O štetama i odštetama

Prvi posao nakon katastrofe je zbrojiti štetu i proglasiti prirodnu nepogodu.

Zakon o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda predviđa nekoliko kriterija. Prirodna nepogoda može se proglasiti ako ukupna izravna šteta doseže najmanje 20 posto vrijednosti izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave za prethodnu godinu, ako je prirod umanjen najmanje 30 posto u odnosu na prethodni trogodišnji prosjek ili ako je nepogoda umanjila vrijednost imovine na području jedinice lokalne samouprave za najmanje 30 posto. Za proglašenje je dovoljno ispuniti jedan od tih kriterija.

Kad se prirodna nepogoda proglasi, počinje rok za prijavu štete. Na teren izlaze gradska i općinska povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda, utvrđuju se procjene štete, podaci se unose u Registar šteta, a konačne procjene dalje prolaze kroz županijska i Državno povjerenstvo za procjenu šteta od prirodnih nepogoda, koje imenuje Hrvatski sabor, a sjedište mu je Ministarstvo financija. Registar šteta je digitalna baza Ministarstva financija u koju se unose podaci o štetama nastalima zbog prirodnih nepogoda.

Međutim, unos u Registar šteta tek je prva administrativna stepenica i sam po sebi ne znači i isplatu novca. Dok spomenuti pragovi od 20 i 30 posto služe kao uvjet da grad ili općina proglase nepogodu, Vlada pri kasnijoj raspodjeli proračunskog novca primjenjuje znatno stroži filter – prag od minimalno 60 posto oštećenja.

Članak 20. Zakona o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda propisuje, među ostalim, da se pomoć ne dodjeljuje za štete od osigurljivih rizika na imovini koja nije osigurana ako je vrijednost oštećene imovine manja od 60 posto njezine vrijednosti.

U praksi to znači da građevinski objekti moraju pretrpjeti konstrukcijska oštećenja veća od 60 posto ukupne vrijednosti (biti spaljeni do temelja ili neupotrebljivi za život), dok se u poljoprivredi priznaje isključivo gubitak ovogodišnjeg uroda veći od 60 posto.

Kod poljoprivrede je situacija složenija. Propisi razlikuju gubitak ovogodišnjeg priroda od štete na višegodišnjim nasadima. Pravilnik o Registru šteta izrijekom propisuje da se šteta na višegodišnjim nasadima odnosi na uništenje stabala i sadnica voćaka, maslina te trsova vinove loze, a iznos se obračunava prema broju uništenih stabala, trsova i sadnica i jedinstvenoj cijeni kulture.

O obećanjima vladajućih

Premijer Andrej Plenković najavio je pomoć države nakon što se utvrde posljedice požara na omiškom području.

“Došli smo da im zahvalimo (vatrogascima i službama, op. a.) i da jamčimo i županiji i gradu da ćemo pomoći odlukama Vlade nakon ove velike nesreće, na način kako to Vlada radi u svim slučajevima elementarnih i prirodnih nepogoda.”

Prisnažio je i ministar graditeljstva Branko Bačić.

“To je jedan od najvećih požara. Neke su kuće izgorjele, ima ozlijeđenih. Ja se nadam da će svi ozdraviti i da neće biti žrtava. A što se tiče nadoknade i obeštećenja, znate da je država uvijek reagirala. Nakon što se ocijeni koliko je požar učinio štete, prvo će se pomoći građanima čije su kuće stradale, a uvijek se vodi računa i o poljoprivrednim kulturama. Ali najvažnije je da se sačuvaju životi.”

No, kako je država ranije reagirala?

Nakon požara koji je u srpnju 2022. godine opustošio više od tri tisuće hektara na području šibenskih naselja Zatona i Rasline te Grada Vodica, šteta je prijavljena sukladno zakonskim rokovima i procedurama. Šibensko gradsko povjerenstvo u  kolovozu je objavilo da je štetu prijavilo više od 350 fizičkih i pravnih osoba te da prva procijenjena šteta iznosi više od 117 milijuna tadašnjih kuna.

Županijsko povjerenstvo utvrdilo je konačnu procjenu štete te je putem Registra šteta proslijedilo Državnom povjerenstvu za procjenu šteta od prirodnih nepogoda.

Konačna procijenjena šteta od požara za Grad Šibenik iznosila je oko 23 milijuna kuna, a za Grad Vodice oko 12 milijuna kuna – višestruko manje od početne procjene od 117 milijuna kuna.

Vlada je zatim donijela Odluku o dodjeli sredstava pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda nastalih u 2022. godini i dijelom u 2021. godini. Gradu Šibeniku dodijeljeno je oko 52 tisuće kuna za naknadu šteta nastalih na građevinskim objektima na kojima su štete veće od 60 posto. Vodicama je dodijeljeno oko 13 tisuća kuna za štetu nastalu na prinosima u poljoprivredi veću od 60 posto. Župan je zatim donio Odluku prema kojoj se oko 54 tisuće kuna dodjeljuje vlasnicima 13 oštećenih objekata.

Oni koji su na području naselja Zaton i Raslina prijavili štetu na višegodišnjim poljoprivrednim nasadima kao što su masline i loze, nisu dobili ništa, dok je poljoprivrednicima Grada Vodica namijenjen tek sitan iznos.

Taj primjer pokazuje koliko može biti velik jaz između vrijednosti štete koja nastane na terenu i iznosa pomoći koji se na kraju isplati.

> > Srpanj iza nas pokazao je kako se klimatski ekstremi hrane jedni drugima

O oporavku prirode

Bojni su se ekosustavi tisućama godina razvijali uz požare i prilagodili određenom “režimu požara” – njihovoj učestalosti, intenzitetu i vremenu u kojem se pojavljuju. Neke vrste upravo su zahvaljujući tome razvile strategije preživljavanja, a povremeni požari mogu otvoriti prostor za novu vegetaciju i doprinijeti raznolikosti staništa.

Problem nastaje kada se taj prirodni ritam promijeni. Sve češći i intenzivniji požari ekosustavima ostavljaju sve manje vremena da se oporave. Posljedice pritom nisu ograničene samo na ono što je izgorjelo.

Nakon požara nestaje dio vegetacijskog pokrova koji je štitio tlo od sunčevog zagrijavanja i oborina. Na strmim terenima, kakvih na omiškom području ne nedostaje, to može povećati opasnost od erozije i ispiranja tla, osobito kada nakon požara uslijede snažne oborine. Gubitkom vegetacije mijenjaju se i dostupnost vode, mikroklima te uvjeti za biljke i životinje. Životinje koje su preživjele požar mogu ostati bez hrane, skloništa i mjesta za razmnožavanje.

Priroda se, pritom, ne mora vratiti u stanje u kojem je bila prije požara.

Ako se novi požar dogodi prije nego što se vegetacija i tlo dovoljno oporave, promijenjeni uvjeti mogu pogodovati drugim vrstama, uključujući invazivne strane vrste. U najtežim slučajevima ekosustav može izgubiti sposobnost da se vrati u prijašnje stanje.

Zato pitanje više nije samo koliko će vremena trebati da nakon omiškog požara ponovno izraste vegetacija. Pitanje je hoće li priroda uopće imati dovoljno vremena da se oporavi prije sljedećeg velikog požara.

Tu se vidi jedna od ključnih poveznica između požara i klimatskih promjena [1, 2]. Više temperature, dulja sušna razdoblja i veća dostupnost suhe vegetacije mogu stvarati uvjete za požare koji su teži za kontrolirati, dok istodobno otežavaju obnovu vegetacije nakon požara. Klimatske promjene tako mogu djelovati u oba smjera – povećavati pritisak na ekosustave i istodobno smanjivati njihovu sposobnost oporavka.

> > Vremenski bič: Kako promjena klime “potpiruje” megapožare u Francuskoj i Španjolskoj

O nužnosti prilagodbe klimatskim promjenama

Država je uspostavila institucionalni i zakonodavni okvir te 2020. godine donijela Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. godine, s pogledom na 2070. godinu.

Strategija je prepoznala šumarstvo i bioraznolikost među ranjivim sektorima te predvidjela 83 mjere prilagodbe klimatskim promjenama. Predviđeno je i da se Strategija provodi kroz petogodišnje akcijske planove koji trebaju definirati konkretne aktivnosti, rokove, odgovorna tijela i izvore financiranja.

Novi Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja, donesen lani, dodatno propisuje Akcijski plan za provedbu Strategije prilagodbe kao obvezni petogodišnji dokument koji donosi Vlada.

Pitanje je, međutim, koliko se mjere provode, tko je za njih odgovoran, koliko se u njih ulaže i kako se prati njihov učinak.

> > Državna revizija: Hrvatske vlasti zabušavaju u prilagodbi na klimatske promjene

Kako smo pisali, raznolikiji i otporniji krajolici mogu pomoći u smanjenju rizika od požara. Prirodna obnova ekosustava, raznolikije šumske strukture, očuvanje močvara i drugih vlažnih staništa, obnova tradicionalnih poljoprivrednih krajolika te promišljenije upravljanje šumama neke su od mjera koje mogu istodobno pridonijeti smanjenju požarnog rizika i očuvanju bioraznolikosti.

> > Prirodnim rješenjima protiv požara na Mediteranu

Jednako je važno kako postupamo nakon požara. Obnova ne znači nužno posaditi što više novih stabala. Ako u okolici postoji dovoljno zdrave autohtone vegetacije, prirodna regeneracija često može biti bolji put od masovne sadnje.

Nakon požara treba procijeniti što se može obnoviti samo, gdje je potrebno pomoći obnovi tla i zadržavanju vode te kako spriječiti širenje invazivnih vrsta. Prekomjerno uklanjanje mrtvog drva i obrada tla mogu dodatno povećati eroziju i smanjiti bioraznolikost.

Drugim riječima, cilj ne bi trebao biti da krajolik vratimo u stanje u kojem je bio prije požara. Ako znamo da će klima biti toplija i sušna razdoblja biti izraženija, treba razmišljati kako stvoriti krajolik koji će biti otporniji na ono što tek dolazi.

> > Mogu li tovari zaštititi Dalmaciju od požara?