Državna revizija: Hrvatske vlasti zabušavaju u prilagodbi na klimatske promjene

Izvješće Državnog ureda za reviziju o aktivnosti države u vezi prilagodbe klimatskim promjenama, objavljeno krajem veljače ove godine, pokazalo je ono što godinama tvrdimo – Hrvatska prilagodbu provodi traljavo i sporo [1, 2, 3].

Iako je država uspostavila institucionalni i zakonodavni okvir te donijela Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama, revizija je uočila brojne propuste kada je riječ o konkretnom djelovanju. Jedan od njih se odnosi na nepostojanje akcijskog plana koji bi definirao precizne mjere, sredstva potrebna za njihovu realizaciju te nadležna tijela koja bi ih trebala provoditi.

Bez akcijskog plana, strategija donesena 2020. godine ostaje mrtvo slovo na papiru.

Cilj revizije koja je provedena nad resornim Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije (MZOZT) bio je ocijeniti učinkovitost provedbe aktivnosti vezane za prilagodbu koje proizlaze iz potpisivanja Pariškog klimatskog sporazuma, odnosno aktivnosti koje država poduzima kako odgovorila na negativne učinke klimatskih promjena te kako bi se štetni učinci na okoliš, društvo i gospodarstvo smanjili na najmanju moguću mjeru.

Prilagodba toplijem svijetu je za Hrvatsku iznimno bitno pitanje, jer spada među tri europske zemlje s najvećim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod.

Kako se ističe u izvješću državne revizije, Južna Europe, gdje pripada i Hrvatska, posebno je ugrožena zbog sve većeg utjecaja vrućine i suše na poljoprivrednu proizvodnju, što povećava i učestalost požara. Dodatnu ugrozu obalnim gradovima i poljoprivrednim proizvodima predstavljaju poplave, prodiranje slane vode i erozija tla.

Niz propusta

Zaključak revizije, koja se provodila u periodu od ožujka 2024. godine do veljače 2025. godine, jest da MZOZT prilagodbu klimatskim promjenama provodi djelomično učinkovito.

Revizori su utvrdili da postoji nedovoljan broj kvalificiranih osoba na poslovima povezanim s prilagodbom te da nisu uspostavljene procedure kojima bi se utvrdio način koordinacije nadležnih tijela za prilagodbu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

U postupku planiranja nije utvrđeno koje su skupine najranjivije na utjecaje klimatskih promjena niti su te skupine uključene u proces odlučivanja o oblikovanju i provedbi mjera prilagodbe. Ranjive skupine nisu uključene ni u procjenu rizika, kao ni u mjere za ublažavanje rizika od klimatskih promjena.

Procjena rizika i ranjivosti, navode revizori, djelomice je ažurirana, ali njime nisu obuhvaćeni svi rizici. Nadalje, država još nije uspostavila mehanizam za praćenje učinkovitosti mjera prilagodbe.

Drugim riječima, nije u potpunosti jasno što se točno radi ni što se time postiže.

“Provedba mjera prilagodbe i postizanje ciljeva se ne prate. Sustavno i kontinuirano prikupljanje podataka o provedenim aktivnostima nije uspostavljeno. S obzirom da nije uspostavljen sustav praćenja, javnost i donositelji odluka nisu upoznati s napretkom”, stoji u izvješću.

Dio primjedbi usmjeren je i na rad Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za politiku i mjere za ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Naime, revizijom je utvrđeno da se od osnutka 2018. do konca obavljanja revizije, Povjerenstvo sastalo samo jednom, u svibnju 2019. godine, na tematskoj sjednici povodom predstavljanja Nacrta prijedloga Strategije prilagodbe. Osim toga, navedeno Povjerenstvo nije osnovano u roku propisanom odredbama Zakona o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja.

Zanimljivo je kako MZOZT pravda sporu integraciju prilagodbe u sektorske politike. Glavni razlog za to je, kako navode, potkapacitiranost zaposlenika u državnim službama. Državni službenici, prema tvrdnjama resornog ministarstva, ne razumiju klimatske promjene, njihov utjecaj te rastući rizik, a miješaju i pojmove ublažavanja i prilagodbe. MZOZT kao problem ističe i nedostatak stručnih kapaciteta u tijelima nadležnim za sektorske politike.

Ono što se također ističe u izvješću revizije jest da Hrvatska ne uspijeva na vrijeme izvještavati ni međunarodne institucije o tome što čini po pitanju prilagodbe.

Hrvatska je gotovo godinu i pol dana kasnila s predajom izvješća Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC); trebala ga je predati krajem prosinca 2022. godine, no učinila je to tek u svibnju 2024. Kako su revizorima odgovorili iz resornog ministarstva, razlozi tome su promjena čelnika u ministarstvu 2022. godine, zahtjev da se provede istraživanje tržišta te javna nabava koja se odužila.

Odugovlačenje s radom

Podsjetimo, nacrt Strategije prilagodbe klimatskim promjenama (Bijela knjiga) te prateći nacrt Akcijskog plana objavljeni su još u krajem 2017. godine, kao ishod gotovo 800.000 eura vrijednog EU projekta. Projekt je završio krajem studenog 2017. godine.

Akcijski plan bio je predviđen za razdoblje od 2019. do 2021., sadržavao je 42 mjere visoke važnosti čija je ukupna “težina” bila oko 770 milijuna eura ili 154 milijuna eura godišnje.

Ministarstvo nikad nije usvojilo ove dokumente, već je naknadno krenulo u pisanje nove strategije. Kada smo ih 2021. pitali zašto su nacrti strategije i plana ostali u ladici, odgovorili su nam kako su ti dokumenti korišteni za konačno oblikovanje Strategije i Akcijskog plana.

U međuvremenu je Ministarstvo odgodilo rad na Akcijskom planu. Kako su nam odgovorili prije dvije godine, tada je prioritetnije bilo integriranje svih mjera iz Strategije prilagodbe u sektorske strateške i planske dokumente.

Početkom ove godine pitali smo ih koje su točno mjere integrirane u sektorske dokumente, ali nismo dobili jasan odgovor.

Strategijom usvojenom u travnju 2020. utvrđeno je osam ranjivih sektora i dvije međusektorske teme te je procijenjeno da za provedbu 83 mjere treba uložiti 3,6 milijardi eura. Kako smo već pisali, najveći dio njih su administrativne, političke, zakonodavne, tehničke i planske mjere, mjere jačanja svijesti te mjere koje su vezane za znanstveni rad.

Relativno je mali broj tzv. strukturnih mjera, kao što su npr. izgradnja zaštitnih brana i zidova, izgradnja hidrotehničkih objekata, pošumljavanje, izgradnja zelene infrastrukture, jačanje apsorpcijske sposobnosti zemljišta za prihvat viška vode i slično.

U strategiji se to pravda na ovaj način: prilagodba klimatskim promjenama ulazi u one aktivnosti koje treba planirati na iznimno dugi rok, uz veliki broj neizvjesnosti i nesigurnosti. Kako stoji u dokumentu, strukturne mjere zahtijevaju iznimno velika financijska ulaganja, a njihovi će se učinci osjetiti tek u dalekoj budućnosti, uz pretpostavku da se ostvare očekivane projekcije o klimatskim promjenama.

Uzevši ovo u obzir, nije teško razumjeti zašto država odugovlači s provođenjem mjera. Riječ je o skupim ulaganjima koja ne daju odmah vidljive rezultate, a vlast želi projekte kojima se može pohvaliti na kraju četverogodišnjeg mandata.

Klimatski rizici

Međutim, to ne opravdava sporo (ne)djelovanje države, naročito kada se uzme u obzir da Hrvatska već trpi posljedice globalnog rasta temperature, što predstavlja i zdravstveni rizik za građane.

Prema studiji objavljenoj u časopisu The Lancet Planetary Health, u kojoj je analiziran utjecaj vrućine i hladnoće na smrtnost populacije u 854 europska grada unutar 30 zemalja, Hrvatska spada među države s najvišim viškom smrtnosti povezanim s vrućinama, s prosječnim brojem od 27 prekomjernih smrtnih slučajeva na 100.000 osoba godišnje. Drugim riječima, svake godine oko tisuću ljudi prijevremeno umire zbog posljedica rasta temperature.

Povećani rizik od vrućina potvrđuje i prošlogodišnja statistika. Broj umrlih uslijed toplinskih valova u srpnju 2024. bio je 13 posto veći nego u srpnju 2023.

>>> Žetva se pomiče unazad – krivo vrijeme sjetve i krive sorte znače smrt prinosa

Vrućina nije utjecala samo na ljude, nego i na poljoprivredu. Usjevi poput kukuruza, suncokreta, soje, šećerne repe, mandarina, mušmule i grožđa zabilježili su značajne gubitke, pri čemu su u nekim kontinentalnim područjima gubici kukuruza i suncokreta dosegnuli između 70 i 90 posto. U delti rijeke Neretve prinosi mandarina smanjeni su i do 50 posto, navodi se u izvješću revizije.

Državni ured za reviziju stoga je dao više preporuka državi kako bi učinkovitije provodila prilagodbu.

Potrebno je ojačati kapacitete MZOZT, predložiti Vladi osnivanje Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju te uspostaviti procedure kojima će se utvrditi način koordinacije nadležnih tijela za prilagodbu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

Predstavnike svih ranjivih skupina treba uključiti u proces odlučivanja o politici prilagodbe kako bi se osigurala pravedna tranzicija.

Za kraj, potrebno je i poduzeti aktivnosti izrade Akcijskog plana s aktivnostima, mjerama, rokovima provedbe, pokazateljima, kao i uspostaviti prikupljanje podataka o poduzetim aktivnostima te javno objavljivati rezultate praćenja.