Kako klimatske promjene pomažu morskim invazivnim vrstama

Sve toplije more nekim vrstama donosi nove izazove, a drugima priliku kakvu prije nisu imale.

Među potonjima su neautohtone morske vrste koje, nakon što stignu u novo područje, mogu iskoristiti promijenjene okolišne uvjete za opstanak, razmnožavanje i širenje.

Nova meta-analiza pokazuje da klimatske promjene mogu povećati uspješnost takvih vrsta. Analizirajući 67 istraživanja koja obuhvaćaju 30 neautohtonih morskih vrsta, Nicola S. Smith s kanadskog Sveučilišta Concordia i William W. L. Cheung sa Sveučilišta British Columbia zaključili su da su klimatske promjene povezane s većim uspjehom morskih invazivnih vrsta, osobito njihovom brojnošću i sposobnošću da uspostave populacije.

Studija je objavljena u srpnju ove godine u znanstvenom časopisu Global Change Biology.

Istraživači su uspoređivali rezultate različitih vrsta istraživanja – od kratkotrajnih eksperimenata do višegodišnjih terenskih opažanja i modelskih projekcija. Pritom su promatrali kako različiti klimatski stresori utječu na ono što se događa nakon dolaska neautohtone vrste u novo područje.

Odgovor je uglavnom potvrdan: klimatske promjene povezane su s većim uspjehom morskih invazivnih vrsta. Pritom je važno naglasiti da ne znači da je svaka neautohtona vrsta ujedno i invazivna, niti da će svaka od njih profitirati od promjene klime.

Rezultati se razlikuju među vrstama, područjima i vrstama klimatskog pritiska. Ono što jednoj vrsti otvara prostor za širenje, drugoj može istovremeno pogoršati uvjete.

Ključ je, među ostalim, u osobinama samih vrsta. Mnoge uspješne invazivne vrste brzo rastu i sazrijevaju, proizvode velik broj potomaka te mogu podnijeti relativno širok raspon okolišnih uvjeta. Kada se okoliš promijeni, takva fleksibilnost može postati prednost.

Kako tumačiti zapanjujuće brojke?

U rezultatima meta-analize pojavljuje se brojka koja bi lako mogla postati naslov: višegodišnja terenska istraživanja ukazuju da se brojnost invazivnih vrsta povećala čak 44.259 % u uvjetima povezanima s klimatskim promjenama.

“Postoje umjereni dokazi da se brojnost invazivnih vrsta povećava pod utjecajem klimatskih promjena. Među biološkim odgovorima koje su istraživači analizirali, brojnost invazivnih vrsta bila je dosljedno veća u uvjetima klimatskih promjena – povećala se za 205,7 % u kratkotrajnim eksperimentima, dok je u višegodišnjim promatračkim istraživanjima bila povezana s iznimnim povećanjem od 44,259 %”, navodi se u analizi.

To zvuči kao eksplozija populacija. Ipak, autori upozoravaju da takve velike relativne vrijednosti treba tumačiti s oprezom jer se “porast brojnosti invazivnih vrsta često uspoređuje s vrlo malom početnom brojnošću ili sa situacijama u kojima vrsta u početku uopće nije bila zabilježena na tom području”.

“Primjerice, invazivna pacifička kamenica (lat. Crassostrea gigas) u početku nije bila zabilježena na plimnim ravnicama u dijelovima sjevernog Waddenskog mora. Ondje je brojnost bila nula jedinki po četvornom metru, da bi se uz zagrijavanje mora u osam godina povećala na 1,6, 6,4 i 27,8 jedinki po četvornom metru.”

Autori ističu i da bi relativni porasti bili manji kada bi se uspoređivali s početnim vrijednostima u područjima u kojima su invazivne vrste već prisutne i brojne.

Nije dovoljno samo stići

Jedan od zanimljivijih nalaza odnosi se na početnu fazu invazije.

Da bi neka vrsta postala invazivna, nije dovoljno da nekoliko jedinki stigne u novo područje. One moraju preživjeti, razmnožiti se i uspostaviti populaciju koja se može održavati bez stalnog dotoka novih jedinki.

U kratkotrajnim eksperimentima klimatski stresori bili su povezani s većom uspješnošću uspostavljanja populacija neautohtonih vrsta. Drugim riječima, u uvjetima koji su oponašali klimatske promjene vrste su češće uspijevale preživjeti početnu fazu naseljavanja i uspostaviti populaciju. Autori taj nalaz ipak ocjenjuju s manjom sigurnošću jer je dostupnih istraživanja relativno malo, a većina se bavila zagrijavanjem mora.

Ipak, nalaz ima važnu posljedicu za upravljanje invazivnim vrstama. Ako se čeka da nova vrsta postane brojna i raširena, mogućnosti za njezino uklanjanje mogu biti mnogo manje nego u trenutku kada je populacija još mala. Zato autori naglašavaju važnost ranog otkrivanja i brzog odgovora.

Posebnu pozornost pritom bi trebalo posvetiti takozvanim “spavajućim vrstama” – neautohtonim vrstama koje već žive u nekom području, ali su zasad prisutne u malom broju. Promjena okolišnih uvjeta može im omogućiti nagli rast populacije i pretvoriti dosad gotovo neprimjetnu prisutnost u ozbiljan ekološki problem.

Zašto zagrijavanje mora pogoduje nekim invazivnim vrstama?

Jedan dio objašnjenja je jednostavan: temperatura određuje gdje mnoge morske vrste mogu preživjeti, rasti i razmnožavati se.

Vrsta koja je u novom području ranije bila ograničena niskom temperaturom može dobiti novi prostor kako se more zagrijava. U takvim uvjetima ono što je nekoć predstavljalo klimatsku prepreku može postati manje važno ograničenje njezinu opstanku i širenju.

Upravo je zagrijavanje mora bilo najčešće proučavani klimatski stresor u istraživanjima obuhvaćenima novom meta-analizom.

Za druge klimatske promjene, poput zakiseljavanja mora i promjena saliniteta, dostupno je znatno manje istraživanja. Zato su autori za te stresore oprezniji u zaključcima: zasad nema dovoljno podataka da bi se moglo sa sigurnošću govoriti o općem obrascu njihova utjecaja na uspjeh morskih invazivnih vrsta.

To je važno i za tumačenje rezultata čitave meta-analize. Nalaz da klimatske promjene mogu pogodovati morskim invazijama temelji se velikim dijelom na dokazima o zagrijavanju mora, dok je slika za druge oblike klimatskog pritiska manje jasna.

> > More više ne more

Uloga ekstremnih događaja

Klimatske promjene ne znače samo postupno zagrijavanje mora. Sve veću ulogu imaju i ekstremni događaji, poput morskih toplinskih valova.

U kratkotrajnim eksperimentima ekstremni klimatski događaji bili su povezani s velikim porastom uspješnosti neautohtonih vrsta. Ipak, autori upozoravaju da je za taj nalaz razina sigurnosti niža nego za neke druge rezultate meta-analize, između ostalog i zato što je broj dostupnih istraživanja bio ograničen.

I ovdje vrijedi isto upozorenje kao i za zagrijavanje mora: klimatski stresor ne djeluje jednako na sve vrste. Posljedice ovise o vrsti, njezinim osobinama i uvjetima u kojima se nalazi i snalazi.

Ekstremni događaj može, primjerice, promijeniti odnose između domaćih i neautohtonih vrsta i tako utjecati na njihove mogućnosti preživljavanja i širenja, ali to ne znači da će svaki toplinski val ili drugi klimatski ekstrem automatski pogodovati invazivnoj vrsti.

Drugim riječima, klimatski poremećaj nije prekidač koji jednostavno “uključuje” invaziju. On mijenja okolišne uvjete i odnose među vrstama, a ishod ovisi o tome kako na tu promjenu različite vrste reagiraju.

> > Gori more: O morskim toplinskim valovima na Jadranu i Mediteranu

Koliko je globalna ova globalna studija?

Možda najvažnija ograda cijelog istraživanja krije se u samoj bazi podataka.

Iako je rad globalno formuliran, istraživanja na kojima počiva nisu ravnomjerno raspoređena po planetu. Čak 54 od 67 analiziranih studija provedene su u umjerenom sjevernom Atlantiku. Tropska mora, južna hemisfera, Arktik i mnoga druga područja znatno su slabije zastupljeni.

Ni klimatski stresori nisu ravnomjerno istraženi. Velika većina studija bavila se zagrijavanjem, dok o kombiniranom djelovanju više stresora znamo mnogo manje.

Postoji i taksonomska rupa: većina istraživanja odnosila se na morske beskralježnjake i plitka mora. Morske ribe i organizmi dubokog mora mnogo su slabije zastupljeni.

To je važno jer se rezultat ne može jednostavno proširiti na sve morske invazivne vrste i sve svjetske oceane.

Ono što se zasad može reći jest da se u dosad dostupnim istraživanjima pojavljuje prepoznatljiv obrazac: kada se morski okoliš zagrijava i mijenja, neke neautohtone vrste dobivaju bolje uvjete za preživljavanje, rast i uspostavljanje populacija.

O stanju na Mediteranu

Za Sredozemno more je kombinacija klimatskih promjena i bioloških invazija posebno važna.

Mediteran već desetljećima slovi za područje s najvećim brojem zabilježenih neautohtonih morskih vrsta. U njega pristižu različitim putevima – brodovima i njihovim balastnim vodama, akvakulturom i trgovinom, kao i kroz Sueski kanal, koji povezuje Sredozemno i Crveno more.

Upravo je taj posljednji put posebno važan. Od otvaranja Sueskog kanala 1869. godine vrste iz Crvenog mora i šire indo-pacifičke regije dobile su novi morski put prema Sredozemlju. Taj se proces naziva lesepsijskom migracijom, a danas je jedan od glavnih načina na koji nove vrste ulaze u istočni Mediteran. O dolasku jedne od lesepsijskih vrsta – ribe lav, odnosno vatrenjače (lat. Pterois miles) u Mediteran (pa tako i Jadran) opsežno smo izvještavali na Klimatskom portalu.

> > Jadranska posla: Ima li suživota s invazivnim vrstama?

Preporuke autora studije

Jadran nije izdvojena priča, nego dio šireg mediteranskog sustava. Nova studija ne govori da će svaka vrsta koja stigne u Jadran postati invazivna. Ne pokazuje niti da je zagrijavanje mora samo po sebi dovoljno da pokrene invaziju. Pokazuje nešto nijansiranije, ali potencijalno važnije: klimatske promjene mogu smanjiti jednu od prepreka s kojima se neautohtone vrste susreću kada pokušavaju osvojiti novi prostor. Zato je važno pratiti tko u tom novom moru uspijeva, tko nestaje, a tko se prvi put pojavljuje.

Autori kao jedan od odgovora predlažu snažniji sustav ranog otkrivanja i brzog reagiranja, uključujući nove metode poput analize okolišne DNA, odnosno eDNA. Takav nadzor mogao bi pomoći u otkrivanju vrsta prije nego što postanu dovoljno brojne da ih je teško kontrolirati.

“Biološke invazije već se smatraju jednim od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti, uz klimatske promjene. Međutim, ti se čimbenici često promatraju zasebno. Naši rezultati pokazuju da bi, u uvjetima promjenjive klime, morske invazivne vrste mogle imati veći negativan utjecaj na bioraznolikost domaćih vrsta nego što se dosad smatralo.

To dodatno naglašava hitnu potrebu za jačanjem institucionalnih kapaciteta, povećanjem mjera biološke sigurnosti, širim praćenjem i nadzorom, prediktivnim modeliranjem te strategijama prilagodljivog upravljanja u morskim ekosustavima diljem svijeta.”

> > Mučno ljeto 2026.: Sve je to zbog klimatskih promjena