Priroda se može oporaviti, ali samo ako promijenimo sustav koji je uništava

Prije petnaestak godina u divljini je živjelo tek oko 3200 tigrova, a vrsti je prijetilo izumiranje. Do 2025. njihova je brojnost porasla na približno 5700 jedinki, što je povećanje veće od 70 posto. Oporavak je rezultat dugogodišnjih napora vlada, lokalnih zajednica i organizacija za zaštitu prirode.

Atlantska i pacifička plavoperajna tuna, čije su populacije desetljećima bile pod pritiskom prekomjernog izlova, oporavile su se do mjere da se više ne smatraju ugroženima. Lani je zelena želva postala prva morska kornjača koja je na Crvenom popisu IUCN-a prešla iz kategorije “ugrožena” u kategoriju “najmanje zabrinjavajuća”, nakon pet desetljeća rada na njezinoj zaštiti u više od 80 zemalja u kojima se gnijezdi. Iako je brojnost afričkih slonova i dalje u padu, u mnogim dijelovima južne Afrike populacije slonova stabilne su ili rastu ondje gdje lokalne zajednice sudjeluju u upravljanju zemljištem koje dijele sa slonovima.

Ovi primjeri pokazuju da oporavak prirode nije nemoguć, ali zahtijeva vrijeme, ustrajnost i koordinirano djelovanje.

Upravo je to poruka koju smo čuli na panel raspravi povodom predstavljanju novog Izvještaja o stanju planeta 2026. u organizaciji WWF Adria –”nada je proces”, održanoj u četvrtak u Zagrebu.

Iako ima nade i pozitivnih primjera, opća statistika puno je poraznija: prosječna veličina praćenih populacija divljih kralježnjaka u svijetu smanjila se za 73 posto od 1970. do 2022. godine.

Oporavak je moguć, ali ne dolazi sam od sebe

Podatak o padu od 73 posto temelji se na Indeksu živućeg planeta (Living Planet Index, LPI) koji prati promjene u veličini populacija divljih kralježnjaka. Najnovija procjena obuhvaća 35 803 populacije ukupno 5790 vrsta vodozemaca, ptica, riba, sisavaca i gmazova.

Važno je naglasiti da taj podatak ne znači da je nestalo 73 posto svih divljih životinja na planetu. Riječ je o prosječnom smanjenju veličine praćenih populacija, odnosno pokazatelju promjena u brojnosti životinja kroz vrijeme. Indeks ne mjeri izravno ukupan broj jedinki svih vrsta niti udio vrsta koje su izumrle.

U usporedbi s prethodnim izdanjem izvješća, ukupni pad ostao je sličan, ali nova procjena uključuje dodatne podatke i dulji vremenski niz. Time se dodatno potvrđuje dugoročan pritisak na populacije divljih životinja.

Najveći pad bilježe slatkovodne populacije, čija se prosječna veličina smanjila za 85 posto. Među pritiscima na slatkovodne ekosustave ističu se degradacija staništa, onečišćenje, prekomjerno iskorištavanje resursa i prepreke migracijama koje stvaraju brane na rijekama.

Kod kopnenih populacija zabilježen je pad od 69 posto, a među glavnim uzrocima nalazi se gubitak i degradacija staništa. Između 1990. i 2020. godine izgubljeno je oko 420 milijuna hektara šuma, pri čemu je prenamjena zemljišta u poljoprivredne površine bila jedan od ključnih pokretača. U morskim populacijama zabilježen je pad od 56 posto.

Gubitak i degradaciju staništa, prekomjerno iskorištavanje vrsta, klimatske promjene, onečišćenje i invazivne strane vrste WWF izdvaja kao glavne pokretače krize bioraznolikosti. Ti pritisci ne djeluju odvojeno, nego se međusobno pojačavaju, zbog čega zaštita pojedinačnih vrsta nije dovoljna bez promjena u sustavima koji utječu na prirodu.

Usprkos poraznoj statistici, WWF je ove godine fokus odlučio staviti na nadu. Iako je kriza bioraznolikosti ozbiljnija nego ikad, ona nije neizbježna i priroda se može oporaviti ako ljudi djeluju dovoljno dugo, koordinirano i sustavno. 

“Dobili smo komentare da previše alarmiramo o gubitku bioraznolikosti. Ne skrivamo brojke, no ovog puta želimo da poruka nada i pozitive izađe van. Nema sumnje da gubimo bioraznolikost i da je ona pod pritiskom. Danas šaljemo dvije poruke; nema dokaza da se taj gubitak usporava, no istovremeno smo primijetili da je pola populacije koju pratimo stabilno ili raste”, kazao je Loris Palentini, programski direktor i vršitelj dužnosti izvršnog direktora WWF Adrije. 

Gospodarski sustav stvara pritisak na prirodu

“Gubitak bioraznolikosti pokreću nestanak i degradacija staništa, prekomjerno iskorištavanje vrsta, klimatske promjene te ostali pokretači kao što su onečišćenje i invazivne strane vrste. Današnji gospodarski sustav stvara uvjete koji potiču pritiske na prirodu”, izjavio je Palentini. 

Posljedice gubitka prirode ne zaustavljaju se na ugroženim vrstama i ekosustavima. Sve više pogađaju i gospodarstvo, od poremećaja u opskrbnim lancima do financijskih gubitaka. Istodobno raste pritisak na prirodne resurse, a procjene pokazuju da bi njihova potražnja do 2060. mogla porasti za približno 60 posto. Dodatni izazov predstavljaju klimatske promjene: tijekom prošle godine velike prirodne katastrofe prouzročile su, prema podacima navedenima u izvješću, štetu procijenjenu na 224 do 288 milijardi američkih dolara.

Ipak, Palentini ističe nekoliko pozitivnih prekretnica.

“Sunčeva energija danas je najjeftiniji izvor nove proizvodnje električne energije u većini zemalja, dok su električna vozila činila 24 posto svih novih prodanih automobile. Ipak, prijelaz s fosilnih goriva još nije dovoljno brz. Dok je energetski sustav u fazi ubrzavanja, poljoprivredni i prehrambeni su još u fazi omogućavanja tih promjena. Kao i financijski sustav, gdje prioriteti uključuju zaustavljanje financiranja aktivnosti koje štete prirodi te zatvaranje jaza u financiranju bioraznolikosti od 942 milijarde američkih dolara.”

Prema izvješću, tijekom 2023. godine oko 7,3 bilijuna američkih dolara bilo je usmjereno prema aktivnostima koje štete prirodi, dok je za njezinu zaštitu i obnovu izdvojeno oko 220 milijardi dolara. Uz preusmjeravanje ulaganja, jedan je od ključnih izazova i zatvaranje procijenjenog jaza u financiranju bioraznolikosti, koji iznosi 942 milijarde dolara.

Poruka izvješća stoga je da zaštita pojedinačnih vrsta, koliko god bila važna, nije dovoljna. Za zaustavljanje gubitka bioraznolikosti potrebno je mijenjati gospodarske sustave koji taj gubitak potiču – od proizvodnje energije i hrane do načina na koji se raspoređuje kapital.

Zaštita prirode ne smije ostati samo na papiru

Pad bioraznolikosti ne odvija se jednakim intenzitetom u svim dijelovima svijeta. Najizraženiji je u Latinskoj Americi i na Karibima, Africi te Aziji i Pacifiku, dok su u Europi i Sjevernoj Americi veliki zahvati u prirodi započeli znatno ranije. Zbog toga su ekosustavi u tim regijama već do 1970. godine, od koje počinje praćenje Indeksa živućeg planeta, pretrpjeli znatne promjene.

Ravnatelja Zavoda za zaštitu prirode Aljošu Duplića, koji je sudjelovao u panel raspravi, rezultati izvješća nisu iznenadili. Upozorava da ni Hrvatska nije izuzeta od negativnih trendova.

“Često se znamo zavaravati u Hrvatskoj da je situacija dobra, međutim ona nije blistava te prati trendove koji su prisutni globalno. Dobra je vijest što smo stvorili smo okvir za aktivno djelovanje s ciljem da zaštitimo 30 posto površine na kopnu i na moru. Ono čega nam fali je površina pod strogom zaštitom gdje je svaka ekstrakcija zabranjena. Dodao bih da nam nedostaje i aktivnog djelovanja, odnosno aktivna zaštita na terenu – snažni sustav nadzora i sve što prati nadzor. Poboljšanja su moguća i u pravosudnom sustavu u slučaju prekršaja i kaznenih djela po pitanju okoliša. Nemamo suce koji su specifično obrazovani za ta područja i tu nas čeka puno posla”, rekao je. 

Slično je istaknuo i Patrik Krstić, vršitelj dužnosti direktora zaštite prirode u WWF Adria.

“Otkad smo ušli u Europsku uniju, jako puno se radio na regulativi i dosta toga se postiglo. Međutim, jedno je ‘papirnata’ strana, drugo je ono na terenu. Izvješće pokazuje da negativni trendovi i dalje postoje, bez obzira na zakonsku zaštitu. Planovi upravljanja u zaštićenim područjima se moraju bolje implementirati, kao i nadzor. Lokalne zajednice se također trebaju više uključiti u zaštitu prirode.”

Govoreći o svijesti ljudi o zaštiti bioraznolikosti, Duplić je dodao da je Zavod za zaštitu prirode radio više istraživanja na tu temu, od kojih je jedno dalo podatak da bi dvije trećine ljudi radije da se neki veliki investicijski projekt koji će imati negativan utjecaj na prirodu ne razvije, nego da se realizira.

“Ljudi su itekako svjesni da priroda oko njih osigurava egzistenciju”, rekao je. 

Na to se nadovezao i Dražen Cepić iz Instituta za društvena istraživanja, koji je istaknuo ulogu medija u percepciji tema koje se odnose na zaštitu prirode.

“Slučaj Gospića i Like pokazuje da ljudi u slučaju zagađenja prirode reagiraju emocionalno i jako. Takva reakcija je više reaktivna nego proaktivna, što je dijelom povezano i s medijima koje je najlakše dobiti kada je riječ o nekoj eskalaciji i kada su stvari klikabilne. Treba raditi na tome da mediji izvještavaju o stvarima koje nisu klikabilne a koje su važne, kao što je dugoročno planiranje, zakonodavstvo i slično.”

> > U čemu je zapravo hrvatski problem s otpadom? I kako ga možemo riješiti?

Zajednički cilj

Nada, kako je opisuje izvješće, nije tek osjećaj da će stvari krenuti nabolje, nego proces koji omogućuje ustrajnost u suočavanju sa složenim izazovima. Ona podrazumijeva jasan cilj, uvjerljiv put do njegova ostvarenja, vjeru u vlastitu mogućnost djelovanja te spremnost da se ustraje i kada napredak uspori ili se pojave prepreke. Pritom izvješće posebno naglašava važnost kolektivne nade.

Velike promjene moguće su kada se građani, lokalne zajednice, znanstvenici, poduzeća, organizacije civilnog društva i institucije povežu oko zajedničkog cilja. No, za zaustavljanje gubitka bioraznolikosti nije dovoljna samo suradnja različitih aktera. Potrebno je i da države provedu obveze koje su preuzele u okviru Globalnog okvira za bioraznolikost Kunming-Montreal i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama.

Ostvarenje tih ciljeva zahtijeva duboke promjene u društvu i gospodarstvu: od sustava koji iscrpljuju prirodne resurse i stvaraju otpad prema onima koji obnavljaju prirodu i njezine resurse koriste održivo.

Jedna od sljedećih prilika za ubrzanje klimatskog djelovanja bit će konferencija UN-a o klimatskim promjenama COP31, koja će se u studenome održati u Turskoj.