Britanija izdaje dozvole za nove plinske bušotine u Sjevernom moru
Dugo se u britanskoj javnosti vodila rasprava o tome treba li ulaziti u nove fosilne projekte u Sjevernom moru. Laburistička vlast, koja je ranije obećavala da neće izdavati dozvole za nove projekte, ipak je odlučila dopustiti eksploataciju zemnog plina. Još se ne zna hoće li dopustiti i nove naftne bušotine.
Britanska vlada odlučila je izdati dozvole za nove bušotine u Sjevernom moru. Odobrili su udruženi projekt fosilnih tvrtki Shell i Equinor za eksploataciju plinskog polja Jackdaw.
Ovo je plinsko polje otkriveno još 2005. godine, ali dugo nije bilo interesa za njegovom eksploatacijom. Smatralo se da je bušenje preskupo i prekomplicirano.
Interes za dotad neatraktivne sjevernomorske rezerve pojavio se 2022. godine, nakon što je Rusija napala Ukrajinu. Taj je rat izazvao energetsku krizu čiji se učinci, dodatno raspireni američkim ratom u Iranu, osjećaju i danas.
Cijene zemnog plina u Europskoj uniji trenutačno su iznimno visoke, iznad 85 eura po megavat-satu. Na sličnim su razinama cijene plina zadnji put bile na zimu 2022. godine.
Britanska je Laburistička stranka 2024. godine došla na vlast uz obećanje da neće odobravati nove bušotine u Sjevernom moru. Promjenu kursa predstavljaju kao nužnom za stabilizaciju cijena fosilnih energenata pa time i britanskog gospodarstva.
Ministrica energetike Miatta Fahnbulleh kaže da je izdala dozvolu za nove plinske bušotine u Sjevernom moru jer će taj projekt “ove zime podržavati energetsku sigurnost države domaćim plinom”. Donedavno se Fahnbulleh protivila bušenju u Sjevernom moru te tvrdila da je “čista energija jedini način da se računi za energiju smanje”.
Ovakvoj odluci zasigurno je doprinijelo i intenzivno lobiranje fosilne industrije, ali i američkog predsjednika. Donald Trump u više je navrata javno poručivao da Ujedinjeno Kraljevstvo treba “otvoriti Sjeverno more”, a istu je stvar govorio i na sastancima s predstavnicima britanskih vlasti.
Da Sjeverno more vjerojatno sadrži ležišta fosilnih goriva, postalo je jasno nakon što je 1959. otkriveno veliko plinsko polje u nizozemskom Groningenu. Istražna bušenja počela su tijekom 1960-ih, a komercijalna eksploatacija krenula je sedamdesetih. Vrhunac proizvodnje nafte i plina u britanskim sjevernomorskim vodama dosegnut je 1999. odnosno 2000. godine.
Proizvodnja još uvijek postoji, ali zadnjih je desetljeća u osjetnom padu. Britanci su stoga već bili praktički odustali od daljnje eksploatacije, kako zbog preuzetih klimatskih ciljeva, tako i zbog njene komercijalne neisplativosti. Donesen je plan kojim je predviđeno postupno gašenje proizvodnje.
Značajan rast cijena fosilnih goriva, potaknut ratovima u Ukrajini i Iranu, kao i ogromnim energetskim potrebama AI industrije, promijenio je računicu. Iako pod Sjevernim morem nije ostalo puno nafte i plina, preostale su rezerve ponovo postale atraktivne.
Zeleni aktivisti odluku o novim plinskim bušotinama u Sjevernom moru su doživjeli kao izdaju. Predsjednik britanske Zelene stranke Zack Polanski je poručio da su “laburisti odbacili sav kredibilitet u borbi protiv klimatskih promjena”.
Bitka oko bušenja u Sjevernom moru još nije završena. Britanske vlasti tek trebaju odlučiti hoće li dopustiti eksploataciju naftnog polja Rosebank, čije bi crpljenje imalo još gori utjecaj na emisije stakleničkih plinova. Ministrica energetike Fahnbulleh zasad se tome navodno protivi, ali još uvijek se stigne predomisliti.