Europska unija priprema se za sve topliji svijet: Jesu li predložene mjere dovoljne?

Nakon ljeta obilježenog ekstremnim vrućinama, požarima i sušama, Europska komisija (EK) objavila je novi paket mjera za jačanje otpornosti Europske unije na klimatske promjene.

Središnji dio paketa čini prijedlog Zakona o klimatskoj otpornosti, kojim Komisija želi unaprijediti upravljanje klimatskim rizicima i pripremiti države članice za sve pogubnije posljedice zagrijavanja planeta.

“Europska unija može, mora i nastavit će ustrajati na ostvarenju cilja da do 2050. godine postane klimatski neutralna, predvodeći međunarodne napore za smanjenje emisija stakleničkih plinova i osiguravajući da dekarbonizacija doprinosi njezinoj konkurentnosti i otpornosti. Međutim, još uvijek ne činimo dovoljno kako bismo ograničili štetne učinke klimatskih promjena na ljude, blagostanje i sigurnost”, navodi se u komunikaciji Komisije.

Dok iz Brisela ističu da je izgradnja klimatske otpornosti strateško ulaganje u “konkurentnost, blagostanje te gospodarsku i vojnu sigurnost Europe, kao i u sigurnost, zdravlje i dobrobit svih njezinih građana”, vodeće europske ekološke organizacije upozoravaju da prijedlog ima sistemsku grešku – zanemaruje prirodu kao prve linije obrane. Rješenja bazirana na prirodi nisu dovoljno čvrsto ugrađena u budući okvir klimatske otpornosti, tvrde, a bez jasnih ciljeva, financijskog okvira i praćenja provedbe, njihov bi potencijal mogao ostati neiskorišten.

> > Najubojitije ljeto otkad je mjerenja: Hrvatska među najgorima po višku smrtnosti

“Ljeto istine” pokazalo koliko je Europa ranjiva

“Ljeto 2026. trebalo bi smatrati ‘ljetom istine’. Gotovo nijedan dio našeg kontinenta nije bio pošteđen štetnih klimatskih ekstrema, iako su se njihovi učinci razlikovali ovisno o regionalnoj izloženosti i ranjivosti. U 2026. godini šumski požari dosad su poharali oko 700 000 hektara zemljišta i uništili 12 milijuna tona usjeva. Velike europske rijeke – Dunav, Rajna i Garonne – spustile su se na kritično niske vodostaje, što je utjecalo na mobilnost i energetsku sigurnost. Iako su ovo bili najtopliji ljetni mjeseci otkad postoje mjerenja, vjerojatno će ujedno biti i najhladniji u godinama koje dolaze te se moramo pripremiti za ono što nas čeka. EU mora znatno poboljšati svoju pripravnost za sve posljedice klimatskih promjena”, navodi Europska komisija.

U komunikaciji podsjećaju i da se Europa zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka te da su godišnji gubici od klimatskih ekstrema u posljednje četiri godine skočili na oko 50 milijardi eura u usporedbi s 8,6 milijardi eura tijekom 1980-ih.

> > Zašto se Europa i Arktik zagrijavaju brže od ostatka svijeta?

Planiranje za crni scenarij od +3 °C do kraja stoljeća

Kao odgovor na sve vremenske ekstreme, predloženi Europski zakon o klimatskoj otpornosti donosi nekoliko strukturnih reformi.

Sva javna tijela i investitori će pri donošenju odluka morati uzimati u obzir znanstveno utemeljenu putanju zagrijavanja od 1,5 °C do 2030. godine, 2 °C do 2050. godine i 3 °C do 2100. godine, a u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

“Ta putanja služi kao zajednička polazna pretpostavka na temelju koje države članice mogu procjenjivati buduće klimatske rizike pri donošenju odluka”, objašnjava Komisija.

Od država članica traže da jasno odrede koja su tijela i institucije odgovorne za upravljanje klimatskim rizicima u svakom sektoru, kao i da se dosadašnja četiri rascjepkana plana prilagodbe zamijene jedinstvenim nacionalnim strateškim planom za klimatsku otpornost.

Među najavljenim inicijativama su i Europski plan za toplinske valove, Savez za klimatsko osiguranje te Europska inicijativa za vodu.

Gdje će EU pronaći 70 milijardi eura godišnje?

Prilagodba klimatskim promjenama zahtijevat će velika ulaganja. Europska komisija potrebe procjenjuju na oko 70 milijardi eura godišnje, pri čemu ističu da svaki uloženi euro može donosi od 2 do 10 puta veći povrat kroz izbjegnute štete.

Glavni financijski stupovi uključuju Europsku investicijsku banku (EIB), koja bi trebala izdvojiti najmanje 30 milijardi eura za projekte prilagodbe od 2026. do 2030. godine, zatim Socijalni fond za klimatsku politiku iz kojeg će se mobilizirati do 86,7 milijardi eura za potporu najranjivijim kućanstvima te novi proračun EU-a za razdoblje od 2028. do 2034. godine – predlaže se da najmanje 35 % svih sredstava bude usmjereno na klimatske i okolišne ciljeve.

Uz financijske mehanizme, Komisija najavljuje i digitalne alate. Služba EU-a za klimatske promjene Copernicus razvija interaktivnu karta lokalnih klimatskih opasnosti (European Climate Viewer), a Europska agencija za okoliš (EEA) razvija navigator alata za klimatsku otpornost (Navigator of Climate Resilience Tools), koji bi korisnicima trebao pomoći da pronađu odgovarajuće alate za jačanje klimatske otpornosti na temelju svoje lokacije, sektora u kojem djeluju i specifičnih rizika kojima su izloženi.

Najavljena je i baza rješenja nazvana Solutions Explorer, koja donosi prikaz već primijenjenih praktičnih mjera za prilagodbu klimatskim promjenama.

> > Narednih 7 godina EU-a: Klima i okoliš u budućem proračunu

Oštra reakcija okolišnih organizacija

Upravo se na pitanju rješenja baziranih na prirodi razilaze Europska komisija i europske okolišne organizacije.

Koalicija Living Rivers, predvođena WWF-om, pozdravlja veći naglasak na prevenciju klimatskih rizika, ali naglašavaju da su novom prijedlogu Komisija rješenja bazirana na prirodi opet samo slovo na papiru.

Riječ je o mjerama poput obnove močvarnih područja, zaštite obalnih dina, obnove šuma i zadržavanja vode u krajoliku. Takva rješenja mogu pomoći u ublažavanju posljedica suša i poplava, očuvanju ekosustava i smanjenju ranjivosti na klimatske ekstreme.

Prema kritikama organizacija, problem je u tome što se od država članica traži da takva rješenja promiču, ali prijedlog ne uspostavlja dovoljno jasne obvezujuće ciljeve, namjenska sredstva i mehanizme praćenja njihove provedbe. Drugim riječima, smatraju da se prirodna rješenja prepoznaju kao važna, ali da nisu dovoljno čvrsto postavljena u temelje europske strategije klimatske otpornosti.

Organizacije upozoravaju i na nedovoljno iskorišten potencijal Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) za poticanje usjeva otpornijih na sušu. Istodobno kritiziraju nastavak subvencioniranja praksi navodnjavanja i odvodnje koje, ovisno o načinu provedbe i lokalnim uvjetima, mogu dodatno opteretiti vodne resurse i narušiti prirodne sustave zadržavanja vode.

Drugi važan problem odnosi se na osiguranje od klimatskih šteta. Prema podacima koje navode okolišne organizacije, povijesno je osigurano tek oko 25 posto klimatskih šteta u EU-u. Kritičari smatraju da prijedlog ne donosi dovoljno snažne mjere kojima bi se osiguravateljske kuće potaknulo da aktivnije sudjeluju u prevenciji šteta i obnovi ekosustava.

“Ovo ljeto pokazalo nam je koliko smo bespomoćni kad naši krajolici izgube sposobnost zadržavanja vode, zbog čega je ostaje premalo za uzgoj usjeva ili održavanje riječnih tokova. Nakon ekstremnih vremenskih pojava kojima smo svjedočili, šokantno je da se Komisija zaustavlja na zahtjevu da države članice promiču rješenja utemeljena na prirodi, umjesto da ta rješenja postavi u temelje europske strategije klimatske otpornosti”, izjavila je Claire Baffert, viša savjetnica za politike u području voda i prilagodbe klimatskim promjenama pri WWF EU.

Poruka WWF-a nije da su planiranje, financiranje i upravljanje klimatskim rizicima nepotrebni, nego da sami po sebi neće biti dovoljni ako se istovremeno ne zaštite i obnove ekosustavi koji pomažu u zadržavanju vode, ublažavanju toplinskih ekstrema i smanjenju posljedica poplava.

> > Rješenjima iz prirode protiv klimatske krize

Koji su sljedeći koraci?

Predstavljanjem paketa zakonodavni postupak tek počinje. Europski parlament i Vijeće EU-a trebali bi razmotriti prijedlog i pregovarati o njegovu konačnom tekstu, a upravo će taj proces pokazati koliko će obveze za klimatsku otpornost biti konkretne i provedive.

WWF i partnerske udruge najavljuju snažan pritisak na europarlamentarce s ciljem da se u zakon ugrade jasni kvantitativni ciljevi za obnovu prirode i namjenska sredstva, bez kojih bi europska otpornost mogla ostati tek popis dobrih želja.