Koliko brzo se šire sušna područja?
Dok se globalna potražnja za pitkom vodom povećava, zalihe drastično opadaju. Novo istraživanje otkriva da se sušna kopnena područja drastično šire svake godine, a znanstvenici upozoravaju da bi ova dinamika mogla destabilizirati sigurnost hrane i vode za milijarde ljudi.
Količina dostupne pitke vode na globalnoj razini opada alarmantnom brzinom, a glavni uzroci su sve češće i intenzivnije suše, prekomjerno crpljenje podzemnih voda te klimatske promjene.
To su zaključci nedavno objavljene studije Sveučilišta u Arizoni, koja se temelji na analizi satelitskih snimki prikupljenih tijekom posljednja dva desetljeća, točnije od 2002. do 2024. godine.
Rezultati istraživanja pokazuju da se na sjevernoj hemisferi Zemlje formiraju kontinentalne “mega sušne” regije, kao i da se sušna kopnena područja šire za oko 800.000 četvornih kilometara godišnje. Površina je to koja odgovara veličini Španjolske i Italije zajedno.
Zabrinjavajuće je i što brzina kojom suha područja postaju sušna nadmašuje brzinu kojom vlažna područja postaju još vlažnija.
El Niño kao prekretnica
Tijekom 2014. i 2015. godine, koje su zapamćene kao godine “mega El Niño” fenomena, došlo do svojevrsne prekretnice nakon koje su klimatski ekstremi počeli ubrzavati, naglašavaju autori studije.
Kao odgovor na taj trend, povećano je iskorištavanje podzemnih voda, a “sušenje” Zemlje premašilo je brzinu topljenja ledenjaka i ledenih ploča.
Danas se čak 68 posto ukupnog gubitka svjetskih zaliha pitke vode pripisuje iscrpljivanju podzemnih voda. Naime, budući da se suha područja dodatno suše, zalihe površinske vode u rijekama i jezerima opadaju pa stanovništvo sve više oslanja na podzemne vode.
Četiri najugroženije regije
Autori studije izdvajaju četiri regije iznimno brzo suše: jugozapadna Sjeverna Amerika i srednja Amerika, Aljaska i sjeverna Kanada, Sjeverna Rusija te MENA (područja na Bliskom istoku i sjeveru Afrike) i Pan-Euroazija.
Jugozapad Sjeverne Amerike i dijelovi Srednje Amerike obuhvaćaju ključne poljoprivredne regije i velike pustinjske gradove poput Phoenixa, Tucsona i Las Vegasa, kao i metropole poput Los Angelesa i Mexico Cityja.
Na Aljasci i sjeveru Kanade zabilježeno je topljenje alpskih ledenjaka, snježnog pokrivača i permafrosta, a isti procesi odvijaju se i u sjevernoj Rusiji.
Regija MENA te Pan-Euroazija obuhvaćaju velike pustinjske gradove kao što je Dubai, Casablanca, Kairo, Bagdad i Teheran, kao i glavne poljoprivredne regije – Ukrajinu, sjeverozapadnu Indiju i regiju Sjeverne kineske ravnice. Među ugroženim područjima su i Kaspijsko i Aralsko jezero, čije se površine ubrzano smanjuju, kao i brojni euroazijski gradovi poput Barcelone, Pariza, Berlina, Dhake i Pekinga.
> > UN: Broj suhih područja na Zemlji raste
Posljedice klimatske krize već osjećamo
Studija iznosi i podatak da 75 posto svjetskog stanovništva živi u 101 zemlji koje u posljednje 22 godine gube zalihe pitke vode.
Zbog toga glavni autor studije Jay Famiglietti poziva na hitnu globalnu akciju kako bi se izbjegla još dublja kriza dostupnosti pitke vode. Upozorava da rezultati istraživanja predstavljaju najalarmantniji dokaz o razmjerima utjecaja klimatskih promjena na globalne vodne resurse dosad.
“Kontinenti se suše, dostupnost slatke vode se smanjuje, a porast razine mora ubrzava. Posljedice kontinuirane prekomjerne upotrebe podzemnih voda mogle bi potkopati sigurnost hrane i vode za milijarde ljudi diljem svijeta”, kazao je Famiglietti prilikom predstavljanja studije.
Vrijedi podsjetiti da brojna područja na planetu već sad nemaju redovan pristup pitkoj vodi. Prema procjenama Ujedinjenih naroda, oko polovice svjetske populacije suočava se s ozbiljnom nestašicom vode barem u jednom dijelu godine.
Klimatska kriza, upozoravaju znanstvenici, gotovo sigurno će dodatno pogoršati tu statistiku u godinama koje dolaze.