Napad Izraela na banku sjemena u Hebronu – prijetnja opskrbi hranom i klimi

Banka sjemena u gradu Hebronu na Zapadnoj obali pretrpjela je ozbiljnu štetu nakon napada izraelskih vojnih snaga, upozorili su prošli tjedan znanstvenici, aktivisti i palestinske nevladine organizacije.

Koristeći buldožere i tešku mehanizaciju, izraelska vojska uništila je glavni skladišni objekt Jedinice za umnožavanje sjemena Saveza odbora za poljoprivredne radove (Union of Agricultural Work Committees, UAWC).

U skladištu su čuvani alati, sjemenje i oprema ključna za očuvanje autohtonih sorti. Iznenadno uništenje, provedeno bez upozorenja i pod vojnom zaštitom, udarac je na napore da se očuvaju bioraznolikost i prehrambeni suverenitet na tom području.

Prema riječima znanstvenika i stručnjaka, banka sjemena u Hebronu predstavlja vrlo vrijednu zbirku, smještenu u regiji koja je jedno od povijesnih središta rane poljoprivrede. Jedna od najvažnijih uloga je distribucija sjemena poljoprivrednicima koji obrađuju zemlju na teritorijima pod pravnim prijetnjama eksproprijacije u slučaju neobrađivanja zemlje tijekom tri godine. Dodatno, banka čuva i sorte otporne na klimatske uvjete na tom području, prilagođene sušnim i slanim tlima, zbog čega ima ključnu ulogu u otpornosti lokalne poljoprivrede na sve izraženije klimatske promjene.

Pokušaj kriminalizacije očuvanja bioraznolikosti

Palestinska nevladina organizacija UAWC osnovana je 1986. godine, a od 2003. provodi programe umnožavanja i selekcije starih sorti poljoprivrednih kultura (eng. heirloom seeds) prilagođenih lokalnim agroekološkim uvjetima. 

Banka sjemena u Hebronu jedina je palestinska banka sjemena te ima ključnu ulogu u očuvanju genetske raznolikosti poljoprivrednih kultura.

Ovo nije prvi put da su izraelske snage nasilno intervenirale u rad UAWC-a. Izrael je 2021. organizaciju proglasio terorističkom, izvršio raciju u njezinom sjedištu, zaplijenio opremu i naredio zatvaranje ureda UAWC-a u gradu Ramali. Međutim, izraelski pokušaj da kriminalizira njihov rad nisu podržali ni Ujedinjeni narodi (UN) ni Europska unija (EU); međunarodne institucije nastavile su surađivati s UAWC-om.

Banke sjemena kao arhivi opstanka

Prvu banku sjemena na svijetu osnovao je 1921. godine u Rusiji poznati agronom, istraživač sjemenja, botaničar i genetičar Nikolaj Vavilov.

Od tada su banke sjemena postale ključan način očuvanja tradicionalnih i starih sorti sjemena. Zbog činjenice da se u njima sjemenje čuva od vremenskih ekstrema, ratova i sukoba, banke sjemena često se nazivaju “svetim mjestima” genetske raznolikosti.

Međutim, mnoge od banki sjemena danas se nalaze u regijama koje su ratovima ili su u procesu oporavka. Kad rat prekine kontinuitet lokalne proizvodnje hrane, oporavak traje godinama, često i desetljećima. U tom kontekstu, banke sjemena predstavljaju most prema bržem oporavku poljoprivrede.

Zbog kontinuiranih sukoba u regiji tzv. Plodnog polumjeseca – kolijevci prve sjedilačke poljoprivrede prije gotovo deset tisuća godina – neki su uzorci sjemenja u posljednjih 20 godina morali biti premješteni četiri ili pet puta.

U toj regiji nalazi se i jedna od najvrjednijih svjetskih zbirki biljne genetske raznolikosti: mreža od pet postrojenja Međunarodnog centra za poljoprivredno istraživanje u suhim područjima (International Center for Agricultural Research in the Dry Areas, ICARDA)

Raseljeno sjeme

Godine 2002. sjemenje pohranjeno u afganistanskim gradovima Ghazniju i Jalalabadu bilo je pokradeno, a dio je naknadno vraćen. Nakon toga premješteno je u irački Abu Ghraib, odakle je, nakon američke invazije i pretvaranja tog kompleksa u zloglasni zatvor, kriomice izvezeno iz Iraka.

Sljedeća postaja bio je Tal Haydah u blizini sirijskog Alepa, gdje je sjemenje umnoženo i pripremljeno za dugoročno pohranjivanje u globalni trezor sjemena, poznat kao trezor sudnjeg dana (eng. Doomsday Vault) na norveškom arktičkom otočju Svalbard. Taj se trezor koristi isključivo u slučaju da su svi drugi izvori sjemenja uništeni.

U veljači ove godine ondje je pohranjeno i 2000 primjeraka sjemena iz Sudana, spašenih iz sudanske nacionalne banke gena u Kartumu, kao i iz ukrajinskog grada Harkiva, gdje je najveća banka gena u zemlji.

Trenutačni sukob koji se prelijeva i na Libanon dodatno ugrožava postrojenja ICARDA-e, dok vojna aktivnost – tenkovi, bombardiranje, požari – uništava vegetaciju i prijeti divljim srodnicima ključnih prehrambenih kultura poput pšenice, ječma, zobi, leće, slanutka…

Poljoprivreda pod opsadom

Sustavno uništavanje voćnjaka, staklenika i drugih poljoprivrednih površina u Gazi od strane izraelske vojske od kraja 2023. godine dio je šire, ciljane strategije lišavanja Palestinaca osnovnih uvjeta za preživljavanje. Uništavanje vegetacije i usjeva izravno ugrožava prehrambeni suverenitet i sigurnost stanovništva tog područja, pokazuju nalazi grupe istraživača Forensic Architecture sa sveučilišta Goldsmiths u Londonu.

Pojas Gaze gusto je naseljena palestinska enklava koja se proteže duž Sredozemnog mora,  sjeveroistočno od Sinajskog poluotoka. S Egiptom graniči na jugozapadu, a s Izraelom na istoku i sjeveru. Pojas je četrdesetak kilometara dug (nešto manje od udaljenosti između Zagreba i Karlovca) i desetak kilometara širok. Na tom uskom pojasu živi oko dva milijuna ljudi.

Više od 90 posto stambenih zgrada u Gazi oštećeno je ili uništeno izraelskim bombardiranjem, kao i većina bolnica, klinika, škola i druge civilne infrastrukture. Istovremeno, manje od pet posto preostalog poljoprivrednog zemljišta ostalo je prikladno za uzgoj hrane.

Kada tlo govori o razmjerima rata

Prije 2023. godine gotovo 47 posto te palestinske enklave, točnije 170 kilometara kvadratnih, sačinjavalo je poljoprivredno zemljište. Polja i voćnjaci koji su se ondje nalazili pružali su toliko potrebnu prehrambenu sigurnost, navodi Forensic Architecture.

Izrael je, pokazuje spomenuta analiza, do ožujka 2024. uništio gotovo 40 posto tog poljoprivrednog zemljišta i proširio se na više od polovice prethodno obrađivanih površina u pojasu Gaze. Koriste pritom strategiju “spaljene zemlje” – spaljivanje polja, prskanje pesticidima, zagađivanje izvora pitke vode, sabotiranje i bombardiranje vodne, energetske i stambene infrastrukture, te uništavanje bolnica, škola, klinika, a sada i banki sjemena.

Aktivisti i znanstvenici upozoravaju da ova vrsta sustavnog uništavanja poljoprivrednog zemljišta i bioraznolikosti predstavlja ekocid.

Banke sjemena poput one u Hebronu imaju ključnu ulogu u očuvanju tradicionalnih sorti sjemena te u podršci i osnaživanju malih farmi i poljoprivrednika kroz umnožavanje, dijeljenje i razmjenu lokalnog sjemenja.

Očuvanjem poljoprivredne baštine i kontinuiteta uzgoja polaže se sjeme za budućnost. Stoga ovakvi događaji nisu samo izolirani incidenti, nego dio organizirane kampanje ekocida koju Izrael sustavno provodi, upozoravaju aktivisti i znanstvenici.