Što želi poljoprivredni lobi na COP30 u Belému?

Jedna od važnijih tema na nadolazećoj UN-ovoj klimatskoj konferenciji COP30, koja će se u studenom održati u brazilskom Belému, bit će poljoprivreda.

Sektor je to koji okupira zemljište, troši pitku vodu te je odgovoran za velik dio eutrofikacije mora i slatkih voda, a ujedno i značajno doprinosi emisijama stakleničkih plinova (čak 26 posto svih antropogenih emisija). Te emisije nastaju promjenom korištenja zemljišta (npr. krčenjem šume da bi se dobili pašnjaci), proizvodnjom na farmama, preradom, transportom, pakiranjem i maloprodajom hrane. Gotovo 30 posto emisija vezanih uz hranu dolazi iz stočarstva i ribarstva.

Za ostvariti klimatske ciljeve iz Pariškog sporazuma, bit će potrebno mijenjati način na koji proizvodimo i konzumiramo hranu. Zbog toga postoji veliki otpor poljoprivrednog lobija.

Već je uobičajeno da se na godišnju UN-ovu klimatsku konferenciju sjati velik broj fosilnih lobista; njihov broj na tom događanju raste iz godine u godinu. Portal DeSmog piše kako će ove godine snažnu prisutnost imati i predstavnici brazilskog agrobiznisa koji će, umanjujući ulogu poljoprivredne industrije u globalnom zatopljenju, nastojati javnost uvjeriti da je upravo ona rješenje.

Što govore lobisti agrobiznisa?

Kako bi spriječili smanjenje proizvodnje, delegati iz Brazila, Sjedinjenih Država i drugih zemalja proizvođača stoke pokušat će se zalagati za tehnička rješenja koja, iako mogu biti korisna, dokazano nisu dovoljna.

Jedno od rješenja koje će gurati su poljoprivredne prakse etiketirane kao “regenerativne”, a koje doprinose skladištenju (ili sekvestraciji) ugljika u tlu.

Postoje znanstvena istraživanja koja pokazuju da regenerativne poljoprivredne prakse mogu doprinijeti kapacitetima prirode da pohranjuje ugljik [1, 2]. Međutim, znanost isto tako sugerira da sekvestracija ugljika može u najboljem slučaju nadoknaditi mali dio emisija poljoprivrednog sektora. Potrebno rješenje, složit će se znanstvenici, jest da se konzumacija hrane životinjskog podrijetla mora smanjiti u prehrani bogatih i zemalja srednjeg dohotka.

Međutim, brazilski izaslanik za poljoprivredu Roberto Rodrigues doći će na COP30 s idejom da njegova zemlja može preuzeti vodstvo u “niskougljičnoj tropskoj poljoprivredi”, odnosno sugerirat će da tla toplih regija i sadnja drveća mogu apsorbirati dovoljno ugljika za kompenzaciju metana koji stvara 195 milijuna grla brazilske stoke. Neovisna istraživanja, navodi Desmog, pokazuju da tlo ne može apsorbirati dovoljno metana da bi nadoknadilo stočarske emisije u toj regiji.

Za usklađivanje s ciljevima iz Pariškog sporazuma brazilska regija zapravo treba smanjenja proizvodnje stočne hrane i proizvodnje hrane životinjskog podrijetla. Brazilskom udruženju agrobiznisa (ABAG), koje je uoči COP30 donijelo svoje stajalište u kojima se nazivaju liderima u niskougljičnoj poljoprivredi, to nije opcija.

Metan, biogoriva, glad

Na nadolazećoj klimatskoj konferenciji trebalo bi se pričati i o tome kako točno mjeriti metan. Kao što smo pisali u više navrata, u pitanju je vrlo potentan staklenički plin, koji u atmosferi zarobljava puno više topline nego CO2, a glavni izvori emisija metana su poljoprivredna i fosilna industrija.

Kako piše DeSmog, moćne američke, australske i latinoameričke industrijske skupine, kao i neke države poput Novog Zelanda, pokušat će promovirati GWP* metodologiju, za koju kritičari kažu da je računovodstveni trik, a istraživači upozoravaju da će njeno usvajanje prikriti rastuće emisije metana. Zbog toga je međunarodna skupina klimatskih znanstvenika javno savjetovala protiv usvajanja GWP* kao zajedničke metrike.

Nadalje, predstavnici agrobiznisa zagovarat će i bioekonomiju, što se pojam koji se najčešće svodi na korištenje biogoriva – kao što je npr. ono na bazi etanola dobivenog od kukuruza. Korištenje takvih goriva nailazi na brojne kritike jer njihova proizvodnja “guta” zemljište za sadnju monokultura, što dovodi do deforestacije i gubitka bioraznolikosti.

Stočarski lobi fokusirat će se i na tvrdnje da bi svaki pokušaj reguliranja industrije u skladu sa znanstveno utemeljenim preporukama za zaštitu klime učinio najsiromašnije gladnima. Međutim, problem s gladi u svijetu nije količina koja se proizvodi, nego činjenica da se trećina proizvedene hrane baca. Planet već proizvodi dovoljno hrane, samo je neki imaju više nego drugi.

Utjecaj

Lobisti na klimatske konferencije stižu s jednim ciljem, a to je odgađanje ili oslabljivanje onih odluka koje im ne idu u prilog.

Transparency International objavio je uoči konferencije analizu angažmana 466 tvrtki i industrijskih udruženja koja su sudjelovala na COP28 u Dubaiju i COP29 u Bakuu u području klimatske politike. Gotovo devet od deset tvrtki nije izrazilo jasnu podršku Pariškom sporazumu, a više od polovice politički najaktivnijih sudionika, onih koji aktivno komuniciraju o energetskoj tranziciji, protivilo se politikama potrebnim za njenu provedbu.

Brazilska kompanija JBS, inače najveći svjetski proizvođač mesa, tako obećava “neto nultu stopu” i “nultu deforestaciju”, dok se istovremeno protivi propisima EU o deforestaciji, odupire se mjerama za smanjenje emisija i povezuje se s velikim korupcijskim skandalima [EUObserver].

Dnevni red

COP30 održava se deset godina nakon potpisivanja Pariškog sporazuma kojim su se države obvezale djelovati u smjeru ograničenja zagrijavanja Zemlje ispod +1,5 C s obzirom na predindustrijski nivo.  Ove godine države bi trebale podnijeti svoje klimatske planove za smanjenje emisija stakleničkih plinova, takozvane nacionalno određene doprinose (NDC).

Planovi su trebali biti predani do rujna, no mnoge zemlje to još nisu napravile, uključujući i Europsku uniju.

Dio država koje su predale planove su smanjile svoje ambicije odnosno postavile klimatske ciljeve koji nisu u skladu s onima iz Pariškog sporazuma. Nedavno objavljena analiza govori da planovi koje je UN-u podnijelo više od 60 zemalja ukupno smanjuju emisije CO2 samo 10 posto, što je šestina potrebnog. Glavni tajnik UN-a António Guterres stoga je u svom intervjuu prije klimatskog samita upozorio da čovječanstvo nije uspjelo ograničiti globalno zagrijavanje na 1,5 °C i mora odmah promijeniti smjer.

Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva nedavno je nazvao nadolazeću konferenciju “COP-om istine”, a predsjedništvo konferencije ambiciozno izjavio kako će se fokusirati na provedbu. Ona će biti potrebna u šest tematskih područja koja su na rasporedu u Belému.

Prvo se odnosi na energiju, industriju i transport, drugo na šume, oceane i bioraznolikost. Potom slijede poljoprivreda i hrana te dio posvećen gradovima, infrastrukturi i pitkoj vodi. Peto tematsko područje odnosi se na društveni razvoj, a šesto na financiranje i tehnologiju.

Najzanimljiviji razgovori će se voditi oko financiranja zemalja u razvoju.

Prošle je godine na konferenciji u Bakuu dogovoren iznos od najmanje 300 milijardi eura godišnje koje bi do 2035. godine razvijene zemlje trebale plaćati onim ranjivima. Još nije jasno u kojoj mjeri bi taj novac trebao doći iz privatnog sektora te hoće li biti namijenjen ublažavanju, prilagodbi ili gubicima i štetama poveznim s klimatskim promjenama.

Jedna od tema bit će i zaštita šuma, najavljuje se stvaranje novog fonda za borbu protiv deforestacije koji namjerava skupiti 125 milijardi dolara. Sredstva bi se ulagala na financijskim tržištima, a dobit bi se vraćala zemljama s tropskim šumama u Amazoniji, bazenu Konga te jugoistočnoj Aziji.

Ipak, klimatski aktivisti upozoravaju kako postoji dosta pitanja oko navedenog fonda, npr. gdje bi se tako prikupljeni novac trebao reinvestirati. Svakako se, ističu, ne bi trebalo slijevati u rudarstvo i agrobiznis [France24].