Kakao i kava bi zbog klimatskih promjena mogli postati luksuzna roba

Nakon ovogodišnjeg “uskršnjeg šoka”, kad su cijene kakao zrna u svijetu eksplodirale, brojne ljubitelje ove “hrane bogova”, kako su kakao nazivali drevni stanovnici Srednje Amerike, zabrinjavaju informacije koje upućuju na to da bi proizvodnja kakaovca vremenom mogla biti ozbiljno ugrožena. Slične se bojazni povezuju i s kavom, čiji uzgoj također traži specifične uvjete karakteristične za tropski pojas oko ekvatora, a koji je iz godine u godinu pod udarom klimatskih ekstrema. 

U travnju ove godine cijena tone kakao zrna premašivala je rekordnih 10.000 dolara. Posljednjih se mjeseci cijena stabilizirala na oko 7.000 dolara, dok je prije cjenovnog skoka godinama bila ispod 4.000 dolara po toni. 

Uzroci ovog cjenovnog šoka, između ostalog, kriju se u padu proizvodnje kakaovca koji je uzastopno zabilježen posljednjih godina u tropskom pojasu zapadne Afrike. Riječ je o dvije afričke države; Gani i Obali Bjelokosti, u kojima se proizvodi oko 60 posto svjetske količine kakao zrna koja se dobivaju iz kakaovca. Prerađivači otkupljuju zrna i pretvaraju ga u kakao prah ili kakao maslac koji koriste konditori u proizvodnji čokolade i čokoladnih proizvoda.

Među rijetkima koriste sirova kakao zrna

Osim u Zapadnoj Africi, kakaovac se uzgaja u Indoneziji te Centralnoj i Južnoj Americi, gdje je najveći dio proizvodnje koncentriran u Brazilu, Ekvadoru i Peruu. Prema podacima FAO-a (UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu) proizvodnja kakao zrna se posljednjih 60 godina u svijetu povećala šest puta; s milijun tona 1961. na oko šest milijuna tona 2022. godine.

No, prema podacima Međunarodne kakao organizacije (ICCO) sa sjedištem u Obali bjelokosti, posljednjih nekoliko godina proizvodnja kakaovca bilježi uzastopni pad, što je dovelo do manjka zaliha kakao zrna i enormnog rasta njegove cijene. Prema podacima iz rujna ove godine, manjak u ponudi kakaovca u sezoni 2023./2024. procjenjuje se na oko 462.000 tona i tržište ide prema najnižem omjeru zalihe i potrošnje u posljednjih 45 godina. Unatoč smanjenju proizvodnje i zaliha, čokoladni proizvodi su i dalje traženi. Proizvođači u takvoj situaciji, osim inflacije cijena, primjenjuju i “shrinkflaciju” tj. smanjuju čokoladni proizvod ili udio kakaa u njemu, ili u čokolade dodaju druge sastojke. 

Na hrvatskom tržištu, osim nekoliko velikih konditora poput tvornica Kraš, Kandid i Zvečevo, djeluje i nekoliko manjih proizvođača kao što su čokoladni brend Nadalina iz Splita i Taman Artisan Chocolates iz Zagreba. Kako kaže vlasnik Nadaline Marinko Biškić, zajedno s Tamanom, jedni su od rijetkih koji i dalje koriste sirova kakao zrna kao početnu sirovinu za proizvodnju svojih “bean to bar” craft čokolada. Pritom ističe da većinom koriste kakao zrna iz Centralne i Južne Amerike koja su oduvijek bila duplo skuplja, ali kvalitetnija od afričkih.

“Ovo što se dogodilo bilo je nemoguće predvidjeti. Klimatske promjene znatno utječu na sve poljoprivredne kulture, a kod tropskih se to najviše osjeti. Šok na burzi kakao zrna, kakav se ne pamti, dogodio se početkom ove godine zbog ekstremno loše berbe u Africi, koja proizvodi 70 posto svjetskih potreba, i cijena je skočila za više od 300 posto. Cijena je u jednom trenutku sa 2,5 dolara skočila na više od 10 dolara. Sada je jedva osjetno u padu, a povratak na staro stanje se ne očekuje još jako dugo”, kaže Biškić.

“Bolest crnih mahuna” i “virus natečenih izdanaka”

Stabla kakaovca najbolje uspijevaju u tropskom pojasu oko ekvatora, a za uspješan uzgoj potrebni su im stabilni uvjeti: ujednačena temperatura, visoka vlažnost, tlo bogato dušikom i zaštita od vjetra, zbog čega su ove biljke sve izloženije klimatskim ekstremima. Slično je i s uzgojem kave, čiji su prinosi također smanjeni uslijed sve nepovoljnijih klimatskih uvjeta. Osim utjecaja prirodnih promjena klime u tropima, tj. izmjena u ciklusima El Niňo i La Niña, na poljoprivredu u zapadnoj Africi utječu i dugotrajne suše, ali i prekomjerne padaline koje pogoduju razvoju štetnika na biljkama. 

Prema pisanju škotske podatkovne znanstvenice Hannahe Ritchie, krajem prošle godine Zapadna je Afrika iskusila ekstremno vlažne klimatske uvjete koji su izazvali gljivičnu bolest stabla kakaovca poznatu pod nazivom “bolest crnih mahuna”. Gljivično oboljenje obično se na biljci ubrzano širi nakon kišne sezone i ako se ne liječi može uništiti cijeli urod. Postoje fungicidi na bazi bakra koji mogu kontrolirati bolest i smanjiti gubitke, ali poljoprivrednici u Africi nemaju uvijek pristup tim pesticidima ili si ih ne mogu priuštiti.

Nakon ekstremnih kiša uslijedile su ekstremne suše, što je pomoglo širenju drugog biljnog patogena, “virusa natečenih izdanaka”, koji prvenstveno napada stablo kakaovca. U prvoj godini infekcije obično dolazi do smanjenja četvrtine, a u drugoj godini oko polovice prinosa, dok nakon nekoliko godina stablo potpuno odumire. Bolest se javlja samo u zapadnoj Africi, šire je insekti “brašnaste stjenice” te se u Gani već dugo vremena bezuspješno bore kako bi je iskorijenili. Trenutačno ne postoji kemijsko sredstvo za virus, već se bolest suzbija uklanjanjem zaraženih i susjednih stabala. To znači gubitke na plantažama, a nema garancije da se bolest neće vratiti. 

Destruktivni krug povratne sprege

Prema Izvješću o klimatskim promjenama Međuvladinog odbora za klimatske promjene iz 2014. godine, ako ne dođe do značajnijih promjena, zemlje Zapadne Afrike mogle bi do 2050. godine doživjeti porast temperature od 2,1°C, što će dovesti do smanjenja područja pogodnih za uzgoj kakaovca, a uz te se podatke vežu i sumorne prognoze o nestanku kakaovca. 

Više temperature uzrokuju povećano isparavanje vode iz biljaka i tla te, uz manjak oborina, uvjeti postaju suši i neprikladni za uzgoj kakaovca. S druge strane, sadašnjoj je klimatskoj situaciji, ali i budućim prognozama, svoj veliki negativni doprinos upravo dao i dosadašnji uzgoj kakaovca uz krčenje nepreglednih prašuma, a sve kako bi se ispunile velike svjetske potrebe za kakao proizvodima. 

Na sličan način predviđa se da će se do 2050. godine površine koje su trenutačno prikladne za uzgoj kave smanjiti za više od polovice. To će ponajviše pogoditi male uzgajivače kave u Brazilu i Vijetnamu, zemljama koje su najveći proizvođači kave na svijetu.

U drugom izvješću, predstavljenom još na Međunarodnom simpoziju o istraživanju kakaovca u Peruu 2017. godine, navodi se da je industrija kakaovca zarobljena u destruktivnom krugu povratne sprege u kojoj klimatske promjene smanjuju površine obradivog zemljišta prikladnog za uzgoj ove kulture, što poljoprivrednike tjera na daljnju sječu šuma, a to opet dovodi do sve jačih klimatskih promjena i ekstrema.

“Proizvodnja kakaovca nastavit će ugrožavati bioraznolikost šuma diljem tropskih zemalja. Krčenje šuma će pogoršati učinke klimatskih promjena rezultirajući lokalno smanjenom količinom oborina, dodatnim emisijama CO2 i smanjenjem prepreka širenju štetočina i bolesti. Stoga su napori za očuvanje šuma i u interesu sektora kakaovca”, zaključuje se u izvješću.

Socijalna nepravda korijen vuče iz kolonijalne prošlosti

Pritom je teško od samih uzgajivača kakaovca, kave i sličnih kultura očekivati da će ulagati u očuvanje okoliša, kad sami najčešće žive ispod razine međunarodne granice siromaštva. Riječ je uglavnom o malim uzgajivačima koji imaju manje od pet hektara zemlje. 

Unatrag desetak godina tržište kakaovca potresaju i izvješća nevladinih organizacija prema kojima se u poznatim čokoladnim brendovima multinacionalnih kompanija koristi kakao uzgojen na ilegalnim afričkim plantažama, od kojih su neke nastale krčenjem šuma u zaštićenim zonama nacionalnih parkova, a pokrenuti su i sudski postupci zbog zloupotrebe dječjeg rada na plantažama. 

Neke su od tih multinacionalki, poput Mondelez Internationala (vlasnik brendova Toblerone, Milka, Oreo…), počele ulagati sredstva u projekte kojima se nastoji popraviti šteta i potaknuti ponovno pošumljavanje. Prije desetak godina krenulo se i s Fair Trade trgovinom, pokretom koji zagovara “fer cijene” za proizvođače kakaovca, kave, čaja, pamuka i sličnih sirovina koje uglavnom dolaze iz zemalja trećeg svijeta. Na taj se način nastoji povećati prihod malih poljoprivrednika i smanjiti socijalna nepravda, koja korijene vuče još iz kolonijalne prošlosti. 

U Zapadnoj Africi postoji i problem zagarantiranih otkupnih cijena koje se određuju temeljem prodaje iz prethodne godine tako da u situaciji cjenovnog skoka uzgajivači od toga nemaju previše koristi. Iako je cijena kakao zrna skočila iznad 10.000 dolara po toni, farmeri su u Gani dobili fiksnu cijenu u rasponu od 1.600 do 1800 dolara, dok uzgajivači na drugim, otvorenijim tržištima, od Indonezije do Brazila, Perua i Ekvadora, više profitiraju u situacijama cjenovnog rasta kakao sirovine. 

Prema najavama iz rujna, zajamčena cijena kakaovca u Gani bi u sezoni 2024./2025. trebala porasti za 45 posto. Kod kave je pak prisutan veliki raskorak u cijeni sirovine i gotovog proizvoda. Dok je cijena sirove kave posljednjih 30 godina porasla za 60 posto, cijena proizvoda od kave je rasla za 600 posto.

Uz plantaže kakaovca ponovno sade šume

Na terenu djeluju i druge inicijative, poput Rainforest Alliancea, koje educiraju uzgajivače kakaovca kako bi u proizvodnju uveli metode “klimatski pametne poljoprivrede” kojima bi potaknuli prilagodbu i otpornost biljaka na sušu, poplave i druge uzročnike stresa. Riječ je o različitim metodama održive poljoprivrede kao što su primjena komposta za poboljšanje tla ili sadnja stabala u sjeni. 

U Indoneziji, primjerice, potiču sadnju pokrovnih usjeva, koji se ne sade zbog žetve, nego da bi se spriječila erozija tla, poboljšala plodnost i bioraznolikost ili suzbili štetočine i bolesti. U Brazilu se uz plantaže ponovno sade šumska stabla, koja stvaraju sjenu stablima kakaovca. 

Uslijed klimatskih i drugih problema s kojima se suočavaju danas glavni proizvođači kakaovca i kave, dodatne poteškoće mogla bi im zadati i nova legislativa Europske unije, usvojena prošle godine, a odnosi se na uredbu čiji je cilj suzbijanje globalnog krčenja šuma i veće poštivanje ljudskih prava. 

Kako stoji u njezinu obrazloženju, od 1990. do 2020. godine u svijetu je iskrčeno područje veće od površine EU, a oko deset posto tih gubitaka je povezano s potrošnjom u EU. Kako bi se suzbilo daljnje krčenje šuma i klimatske promjene, dobavljači će morati dokazati da njihova proizvodnja nije uzrokovala krčenje šuma. 

Nova pravila odnose se na goveda, kakao, kavu, palmino ulje, soju, drvo, kaučuk, ugljen i proizvode od tiskanog papira. Također bi se primjenjivala na niz proizvoda dobivenih od tih sirovina, kao što su čokolada, namještaj, papir i pojedini derivati na bazi palminog ulja. Tvrtke će smjeti prodavati proizvode na tržištu EU-a samo ako im dobavljači izdaju potvrdu da njihovi proizvodi ne potječu s iskrčenog zemljišta i da nisu uzrokovali propadanje šuma, uključujući primarne šume, i to poslije 31. prosinca 2020. godine. 

Uredba o krčenju šuma nužna, ali licemjerna

Uredba se trebala početi primjenjivati od 30. prosinca 2024., ali je njezina primjena odgođena na 30. prosinac 2025. godine, za velika poduzeća, i na 30. lipanj 2026. za mikro i mala poduzeća. Odgoda je uslijedila nakon višemjesečnih zahtjeva poslovnih i poljoprivrednih lobija te ključnih trgovinskih partnera EU, uključujući SAD i Brazil. Moguće je da će sadržaj uredbe opet biti mijenjan prije nego što stupi na snagu.

Naš sugovornik iz splitske Nadaline, Marinko Biškić, smatra da je donošenje takve legislative nužno, ali istodobno i licemjerno.

“Europa je u prošlosti posjekla svoje šume da bismo uzgajali žitarice. Imate krajeve u Sjevernoj Americi koji su monokulture, bez ikakvih šuma, a sada tražimo od siromašne Afrike i Južne Amerike da brinu o šumama”, kaže Biškić. Ima i drugih koji smatraju da će dobavljači iz afričkih i drugih nerazvijenih zemalja moći teško ispuniti uvjete europske birokracije pa će se, umjesto Europe, možda okrenuti nekim drugim tržištima.

U znanstveno poduzetničkim krugovima ima i pokušaja koji su usmjereni na veću održivost proizvodnje kakaovca kroz povećanje iskoristivosti stabljike kakaovca i povećanje prihoda uzgajivača. Trenutačno se iz ploda kakaovca uzimaju samo zrna, dok se ostalo baca, a riječ je o plodu veličine bundeve s puno hranjivih sastojaka. 

Švicarski znanstvenici razvijaju tehnologiju kojom bi se od ostalih dijelova kakaovca – pulpe, soka i ljuske – proizvelo sladilo koje bi se čokoladi dodavalo umjesto šećera. Osim tima prehrambenih znanstvenika u ovaj eksperimentalni projekt uključena je i start-up tvrtka čiji osnivači smatraju da bi nova tehnologija za proizvodnju sladila mogla preokrenuti trenutačni model u kojem mali uzgajivači kakaovca dobivaju tek mrvice, a velika zarada ide multinacionalkama. Plan im je proizvodnju sladila pokrenuti u zemljama gdje se uzgaja kakaovac, čime bi otvorili nova radna mjesta, a uzgajivači bi prodajom cijelog ploda kakaovca mogli ostvariti veće prihode.