Klimatske aktiviste sve se više progoni zbog prosvjedovanja

Kriminalizacija okolišnih i klimatskih prosvjeda te represija nad aktivistima rastući je trend na globalnoj razini, kako u demokratskim tako i u onim manje demokratskim državama. Pokazuje to još jedna studija koju su nedavno objavili znanstvenici sa Sveučilišta u Bristolu.

Nalazi sugeriraju kako klimatski i okolišni pokreti u brojnim zemljama djeluju s druge strane zakona, ili ih se barem tamo nastoji smjestiti.

Studija znanstvenika iz Ujedinjenog Kraljevstva fokusirala se na slučajeve represije u 14 zemalja kroz koje je identificirano nekoliko dominantnih metoda za suzbijanje okolišnih prosvjeda.

Metode se najčešće odnose na usvajanje zakona kojima se zabranjuju prosvjedi, na kriminalizaciju ekoloških organizacija, uvođenje novih kaznenih djela, pooštravanje kazni te povećavanje policijskih ovlasti i nekažnjavanje policijskih službenika u slučaju fizičkog nasilja nad aktivistima.

Tako je, na primjer, u proteklih pet godina u 14 analiziranih zemalja zabilježeno usvajanje zakona koji ograničavaju prava na prosvjedovanje, a u Njemačkoj, SAD-u i Španjolskoj uočeno je da se legislativa koja se koristi protiv organiziranog kriminala koristila i u slučajevima protiv klimatskih i okolišnih aktivista.

Aktivisti na udaru

Autori u studiji razlikuju ekološke od klimatskih prosvjeda.

Dok su prvi usmjereni na zaustavljanje konkretnih projekata u određenoj lokalnoj zajednici (najčešće protiv istraživanja i vađenja fosilnih goriva, sječe šuma, izgradnje brana ili rudarenja), klimatski prosvjedi se češće odvijaju u urbanim sredinama te obično imaju opsežnije političke zahtjeve, poput prestanka proizvodnje fosilnih goriva. Takvi su se prosvjedi kroz godine intenzivirali u zemljama Globalnog Sjevera.

Okolišni prosvjedi, koji se odnose na zaustavljanje određenog projekta, u zemljama Globalnog Juga često rezultiraju ljudskim žrtvama. Brojke pokazuju da je između 2012. i 2023. godine zabilježeno preko 2000 ubojstava branitelja okoliša, od kojih se 401 dogodilo u Brazilu, 298 u Filipinima te 86 u Indiji.

Prosvjedi za zaštitu okoliša i klimatski prosvjedi nerijetko završavaju uhićenjima. Na primjer, u Australiji su se ona događala tijekom 20 posto zabilježenih prosvjeda te u 17 posto prosvjeda u Ujedinjenom Kraljevstvu (globalni je prosjek 6,3 posto).

Prosvjedi se, naglašava izvješće, kriminaliziraju i kroz sudske procese. Autori smatraju kako je to zabrinjavajuće jer se državna politika usmjerava na kažnjavanje aktivista umjesto da se vlast bavi usvajanjem odgovarajućih mjera po pitanju rješavanja klimatske krize.

“Klimatski prosvjed depolitizira se na sudovima tako da se u procesima zabranjuje spominjanje klimatskih promjena ili štete za okoliš, ili na način da se mijenjaju sudski procesi kako bi se povećala vjerojatnost da aktivisti budu proglašeni krivima”, kaže Oscar Berglund, jedan od autora.

Iako se ne susreću s policijskim nasiljem, i okolišni aktivisti u Hrvatskoj suočavaju se s različitim vrstama pritiska, o čemu svjedoči analiza što ju je krajem listopada objavila organizacija Zelena akcija. Fokus analize bio je dokumentiranje oblika ciljane represije koju su okolišne organizacije doživjele zbog svog djelovanja, a koja se manifestira kroz tužbe protiv sudjelovanja javnosti (SLAPP), pojačane inspekcijski nadzore, posjete radnih, građevinskih i drugih inspekcija.

Osim navedenog, hrvatski aktivisti bilježe i slučajeve ograničavanja pristupa prirodnom području radi dokumentiranja stanja u okolišu, pokušaj onemogućavanja prethodno odobrenog protesta u javnom prostoru od gradske vlasti te jedan slučaj onemogućavanja provedbe projektnih aktivnosti na području jedne općine.

Preporuke

Autori studije navode kako bi se klimatski prosvjedi te oni za zaštitu okoliša trebali smatrati razumnim odgovorom na klimatsku krizu te da bi aktivisti, kao ravnopravni sudionici, trebali biti uključeni u proces pravedne tranzicije.

Nadalje, preporučuje se da javna tijela provode redovite evaluacije i objavljuju podatke o ograničavanju i zaštitu prava na mirno okupljanje i slobodu izražavanja, dok se zakoni protiv terorizma i organiziranog kriminala trebaju prestati koristiti protiv aktivista, preporučuje se u izvješću.

Osim toga, države bi trebale primijeniti participativni pristup u projektima koji se odnose na eksploataciju resursa kako bi se smanjili sukobi i represija, tako da takvi projekti ovise o tome prihvaća ih li lokalna zajednica. Drugim riječima, pravo odlučivanja o projektima koji imaju znatan utjecaj na neko područje treba prepustiti ljudima koji to područje naseljavaju.

“Okviri ljudskih prava trebali bi biti u fokusu policijskih razmatranja i operacija kako bi se osiguralo da javnost može ostvariti svoje pravo na prosvjed bez smetnji ili straha”, rekao je Oscar Berglund prilikom predstavljanja studije.